Kao voditelj studija Upravljanje u kriznim uvjetima na Veleučilištu Velika Gorica, prof. dr. sc. Marinko Ogorec u svojim javnim istupima vrlo argumentirano i objektivno komentira različite krizne situacije uključujući i aktualna zbivanja s koronavirusnom epidemijom i migrantskom krizom koja se pokazuje kao dodatni problem i za širu regiju i za Europsku uniju.

Sažeto, što sve pojam (kolegij) Upravljanje u kriznim uvjetima obuhvaća i koliko se osim teoretskog znanja naučeno primjenjuje u praksi, i na kojim područjima najviše?

- Studij Upravljanja u kriznim uvjetima za sada se na prostoru Republike Hrvatske najduže provodi na Veleučilištu Velika Gorica (od 2003. godine), te se na tom području definirala sadržajna studijska struktura koja optimalno zadovoljava potrebu gotovo svih službi i sustava namijenjenog rješavanju kriznog stanja kao posljedice prirodnih, tehničko-tehnoloških i ostalih antropogenih ugrožavanja.
Ukratko, studenti koji završe naš studij Upravljanja u kriznim uvjetima dobivaju naziv "inženjer upravljanja u kriznim uvjetima", te su formirani menadžeri raznih specijaliziranih službi, kao što su civilna zaštita, vatrogasne postrojbe, spasilačke službe (uključujući Hrvatsku gorsku službu spašavanja) pa sve do organizacije i vođenja operativnih jedinica Hitne pomoći (u organizacijskom dijelu, ne i stručno medicinskom). Spektar znanja i vještina koje naši studenti dobivaju dovoljno je širok da im omogućava vrlo učinkoviti rad na raznolikim oblicima zaštite na radu i organizacije sigurnosnih sustava u korporativnom sektoru, zbog čega su traženi u dijelu industrije koja ima specifične uvjete pojačanog rizika u proizvodnom procesu. Osim teoretskih znanja, studenti prolaze i terensku obuku na kojoj se praktično osposobljavaju za poslove koji ih čekaju - od podizanja šatora do organizacije kampa za veći broj ljudi, te funkcioniranja pripadajuće logistike.
U završnoj godini moraju proći i otprilike 120 sati stručne prakse koju izvode u poduzećima ili ustanovama po svom izboru, ali naravno u kontekstu njihova temeljnog profesionalnog usmjerenja (upravljanja u krizama). S druge strane, stručna praksa je i prilika za čelnike organizacijskih cjelina u kojima se provodi, da procijene pojedine studente i eventualno im ponude mogućnost zapošljavanja nakon završetka studija. Razvojem studija Upravljanja u kriznim uvjetima, na Veleučilištu Velika Gorica uočena je potreba proširenja takvog studija na višu razinu izobrazbe, pa je osnovan i stručni specijalistički studij Krizni menadžment, koji je ustrojen kao svojevrsni nastavak preddiplomskog studija Upravljanje u kriznim uvjetima. Naravno, na taj studijski program mogu aplicirati i završeni prvostupnici drugih srodnih studija.

S obzirom na to da su različite katastrofe, kao specifična krizna stanja, sve učestalije pojave u svijetu, koliko se njima narušava stabilnost društva, sigurnost, uključujući i ekonomske odnose, turizam...?

- Bilo kakva katastrofa u velikoj mjeri utječe na stabilnost društva u svim njegovim segmentima. Najveće upozorenje sigurnosnim sustavima gotovo svih suvremenih država bio je katastrofalni potres na Haitiju u siječnju 2010. godine, koji je pokazao kako jedna tako velika katastrofa može potpuno paralizirati cjelokupnu organizaciju i funkcioniranje društva. Ta katastrofa pokazala je svu ranjivost svake društvene zajednice (uključujući i one gospodarski najrazvijenije) te potrebu međunarodne pomoći u sličnim situacijama. Upravo zbog toga se u današnje vrijeme sve više internacionalizira sustav kriznog upravljanja, pa i naše specijalizirane službe sve više organiziraju i provode ili sudjeluju na zajedničkim međunarodnim vježbama. Jednako tako sudjeluju i u otklanjanju posljedica katastrofa u drugim državama. Npr. u tome su posebno učinkovito bili naši protupožarni zrakoplovi "Canaderi" i njihove posade, koje su redovito dobivale najviše ocjene zbog profesionalnosti i požrtvovnosti, te zahvale i pohvale zemlje domaćina. Mislim da nema potrebe posebno isticati kako se i na studijskim programima kriznog upravljanja na Veleučilištu Velika Gorica posebna pozornost poklanja toj internacionalnoj komponenti, prije svega kroz međunarodni Erasmus program.

Kad nastupi neka kriza poput sadašnje epidemije koronavirusa, kako reagirati da bi se izbjegla panika, širenje straha, provela zaštita, preveniralo veću štetu...?

- Svaki oblik krize zahtijeva brzo, energično i beskompromisno reagiranje. Uvijek je primarni cilj zaustaviti razvoj krize, a u slučaju epidemija kao što je sada aktualna epidemija koronavirusa, to je težišno. Kada se njezino širenje stavi pod nadzor, potrebno je "pogasiti" krizu (u slučaju koronavirusa izliječiti bolesnike i učiniti ih neopasnim za nastavak širenja bolesti), te se tek nakon toga može pristupiti sanaciji posljedica. Sanacija obično podrazumijeva rješavanje većih ili manjih gospodarskih i financijskih dubioza i materijalnih šteta, a naravno, uvijek je najteže pomoći ljudima koji su izgubili članove obitelji i druge njima drage osobe.
Jedan od najvažnijih oblika djelovanja u slučaju svake krize je pravilno i pravovremeno krizno komuniciranje. Javnost mora pravovremeno dobiti nedvosmislenu, precizno definiranu i točnu informaciju i samo na taj način može se izbjeći nepotrebna panika i širenje straha. Bilo kakvo skrivanje informacija, nepotrebno "ublažavanje" pravog stanja stvari i sl., samo pogoduje glasinama, neprovjerenim izvorima "informacija" i samo dodatno izaziva nesigurnost i strah koji redovito rezultiraju panikom. Kriza je uvijek ozbiljno stanje i nema potrebe to umanjivati niti na koji način. Praksa pokazuje kako su društvo i svaki čovjek - pojedinac znatno otporniji na loše vijesti nego što to može djelovati na prvi pogled. Kada se pojedinci i zajednica jasno i nedvosmisleno suoče s krizom, uključuju se samozaštitni sustavi koji u konačnici i pridonose cjelokupnom rješenju krize.

U kontekstu koronavirusne epidemije, kako ocjenjujete reakcije vlasti i nadležnih službi u RH, jesu li pravodobno poduzete mjere informiranja, zaštite građana, kontrole zaraze...?

- U svakom slučaju može se samo odati priznanje i sve pohvale nacionalnim kriznim stožerima, kako onom kojim upravlja ministar zdravstva, dr. sc. Beroš, tako i stožeru kojim rukovodi ministar unutarnjih poslova, dr. sc. Božinović. Od samog početka epidemija koronavirusa dočekana je spremno i organizirano, resursa prilagođenih na novi oblik epidemije, zbog čega u Republici Hrvatskoj ima razmjerno blagi i spori razvoj (u usporedbi s ostalim europskim zemljama, posebno susjednom Italijom). Sada je očigledno kako su pravovremeno poduzete sve potrebne mjere na rješavanju jedne takve krize, a krizno komuniciranje je izuzetno dobro riješeno, zbog čega nema nepotrebne panike ni nerazumnog ponašanja većine stanovništva naše zemlje. U ovoj situaciji najopasnije bi bilo negiranje mogućnosti da našu zemlju zahvati epidemija koronavirusa jer bi to bila samo iluzija zbog koje bi nastale nesagledive posljedice. Srećom, to se nije dogodilo i koronavirus je dočekan vrlo ozbiljno i u najvišem stupnju pripravnosti.

Uz epidemiju koronavirusa imamo i eskalaciju migrantske krize. I sve to baš sada, kada RH predsjeda Vijećem EU-a. Jesu li EU i RH pravodobno reagirali na novonastalu migrantsku kriznu situaciju? I koliko će se stanje pogoršati, prijeti li nam novi masovniji migrantski val, hoće i Erdogan doista prema EU-u uputiti tri milijuna izbjeglica? Gdje je toj krizi kraj, kako problem riješiti?

- Što se tiče svih navedenih kriza, u razdoblju predsjedanja RH Vijećem EU-a ne smijemo biti preveliki pesimisti. Nove tenzije izazvane ilegalnim migracijama trenutno su zaustavljene na grčko-turskoj i bugarsko-turskoj granici. Ilegalne migracije u većini europskih država počinju se tretirati kao ozbiljan problem i dugoročni destabilizacijski čimbenik kod svih uređenih država, te se njima i pristupa u skladu s takvim gledištima. Nedavni sastanak predsjednika Erdogana s ruskim predsjednikom Putinom očigledno je postavio određene parametre daljnje politike tih zemalja, pa se može očekivati konsolidacija stanja na sirijskom teritoriju, a isto tako i smirivanje migrantske krize u opsežnijim razmjerima.
Što se tiče cjelovitog rješenja pitanja ilegalnih migracija, već nekoliko puta sam konstatirao kako je jedino dugoročno rješenje problema ozbiljno investiranje u njihove matične zemlje. Kada bi se golema sredstva koje europske zemlje troše na zbrinjavanje migranata usmjerila u njihove matične zemlje, uz vrlo temeljitu kontrolu zemalja koje ta sredstva doniraju, ne bi bilo potrebe za migracijama (pogotovo ne ilegalnim). U takvim okolnostima stvorili bi se i uvjeti za organizirani povratak većeg broja migranata koji sada opterećuju socijalni i društveni sustav zemalja primateljica. Nažalost, i dalje se problemi ilegalne migracije rješavaju parcijalno, uglavnom na nacionalnoj razini pojedinih zemalja koje nastoje samo prebaciti te probleme na druge države ili ih potpuno marginaliziraju, s obzirom na to da ih ne uspijevaju ili nisu sposobne riješiti. U dogledno vrijeme može se očekivati kako će pojedine europske zemlje početi rješavati migracijsku problematiku prisilnim deportacijama u njihove matične zemlje. Uostalom, Grčka je nedavno jasno i nedvosmisleno najavila takvu političku opciju, kao moguće rješavanje novih migranata na svom prostoru. (D.J.)