S obzirom na vrijednost otkupa i prodaje u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji, govedarska proizvodnja zauzima sam vrh u Republici Hrvatskoj. Predvodnik ovakvog visokog udjela je proizvodnja sirovog kravljeg mlijeka koja je, primjerice u 2015. godini, iznosila 18 %, odnosno 1,2 milijarde kuna.

Kada tome pridodamo otkup i prodaju živih goveda za meso (11,2 %), udjel govedarske proizvodnje iznosi oko 30 %. U današnjoj govedarskoj proizvodnji zastupljeni su suvremeni tehnološki sustavi. Primijenjena tehnološka rješenja zahtijevaju visoko, ali također i interdisciplinarno znanje stočara i tehnologa. Sve se više teži postizanju genetski optimalne proizvodnje koja je za današnje suvremene pasmine realna, ali za proizvođače i struku izazovna. U vrijeme pripreme za ulazak u Europsku uniju, govedarska proizvodnja u Republici Hrvatskoj dostiže svoj vrh. Međutim, tada, suprotno svim očekivanjima i ohrabrenjima politike koja je govorila da je za hrvatske proizvođače otvoreno novo tržište Europske unije, govedarska proizvodnja u Republici Hrvatskoj, a posebno proizvodnja mlijeka, počinje proživljavati svoje najteže trenutke u stoljetnoj tradiciji. Pad cijene mlijeka na svjetskom tržištu izazvan raznim političkim događanjima pokazao je kako je politika koju je provodilo resorno ministarstvo prema govedarskoj proizvodnji cijelo vrijeme bila nedovoljno stručna. Najčešće se priklanjala interesnim skupinama i krupnom kapitalu, bez jasne vizije opstanka i potpore malim poljoprivrednim gospodarstvima. Liberalno tržište, te strane banke i trgovine bile su izuzete od bilo kakvog stručnog i zakonodavnog nadzora. U takvim relacijama od malog proizvođača tražilo se da bude tržišno orijentiran i proizvodno konkurentan, a Ministarstvo poljoprivrede trebalo je biti samo servis za informacije. Sve je to dovelo do takvih poražavajući proizvodnih rezultata, od kojih se ova proizvodnja neće moći dugo vremena oporaviti.

Negativni trendovi nezaustavljivo nastavljaju padati. Samo je u prvoj polovini 2016. godine, broj krava pao je za 3000. I dok mnoge susjedne zapadne države Europske unije imaju samodostatno u proizvodnji mlijeka više od 100 %, ona je danas u Republici Hrvatskoj na razini od 53 %. S ovakvim brojkama možemo slobodno reći kako ubrzano postajemo svjetski primjer jednog lošeg odnosa domaće politike prema najvažnijoj grani poljoprivredne proizvodnje. Uz poljoprivredne potencijale, znanje, stručnost i tehnologiju koja se primjenjuje na našim farmama, gotovo je nemoguće povjerovati da je danas tako loše stanje u govedarskoj proizvodnji.

Problem govedarske proizvodnje u Republici Hrvatskoj nisu proizvođači i njihova stručnost, nego, prema mom mišljenju, neregulirano tržište i zakonodavstvo Republike Hrvatske koje je širom otvorilo vrata stranim trgovačkim lancima nekontroliranom uvozu mlijeka i mesa. Ovakva situacija ne postoji ni u jednoj zemlji članici Europske unije. Posebno je zabrinjavajuća dosadašnja neaktivna politika Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva gospodarstva pri nadležnim tijelima Europske unije. Imam dojam kako nije bilo dovoljno volje i želje da isti ukažu na probleme u kojim se nalaze proizvođači mlijeka i mesa u Republici Hrvatskoj. Iako je cijena mlijeka na najnižim razinama i ne pokriva troškove proizvodnje, zanimljivo je kako je proizvodnja mlijeka u Njemačkoj, Nizozemskoj, Danskoj, i još nekim zemljama EU-a na najvišim razinama. One su zapravo pravi pokazatelj koliko je važna uloga države u opstanku ove grane poljoprivredne proizvodnje.

Brojne su prednosti domaćeg mlijeka i mesa u odnosu na uvozno: visoka kvaliteta mlijeka, zapošljavanja radne snage ruralnog područja, očuvanje krajobraza, mogućnost za zapošljavanje fakultetsko obrazovanih tehnologa i veterinara itd. Još jedna važna karika stabilnosti proizvodnje mlijeka je prerađivačka industrija, odnosno mljekare kao otkupljivači. Neprihvatljiva je činjenica da u RH ni jedna mljekara nije u vlasništvu države, ili bar neke proizvođačke organizacije. Rasprodajom svih mljekara, država je preskočila proizvođače mlijeka i stavila ih u nepovoljan položaj na tržištu.

Značajan problem uspješnoj govedarskoj proizvodni predstavlja i usitnjenost zemljišnih površina, te neriješeni imovinsko-pravni odnosi koji su u određenoj mjeri kamen spoticanja za značajnija ulaganja i širenja ovih proizvodnji. A osim toga i nedostatni zemljišni resursi za proizvodnju dostatne količine voluminoznih krmiva.

Problem depopulacije naših ruralnih područja, te povećanje broja staračkih kućanstava, kao i nepovoljna obrazovna struktura, imaju negativan utjecaj na budući opstanak i razvoj poljoprivrede pa samim tim i govedarske proizvodnje.

Postizanje samodostatnosti u proizvodnji mlijeka i mesa goveda mora biti primarni cilj resornog Ministarstva. Trenutačnu proizvodnju od 500 milijuna litara trebalo bi podići u idućih pet godina na prihvatljivu razinu od 750 milijuna. Kvalitetna i stručna potpora u organiziranju otkupljivačkih organizacija proizvođača mlijeka bila bi prva naznaka iskrene namjere mjerodavnog Ministarstva. Raspodjela državnog poljoprivrednog zemljišta, sljedeći je važan korak u potpori održive proizvodnje. Tek nakon toga slijede prave mjere za unapređenje govedarske proizvodnje. Na razini Ministarstva poljoprivrede potrebno je pravno urediti tržište i nekontrolirani “dotok” mlijeka iz robnih rezervi nekih zemalja Europske unije. Za to nam mogu poslužiti zakoni i pravilnici koji koriste Austrija, Njemačka, Italija itd.

Postoji još niz mjera koje je važno što prije primijeniti:

- Nadoknada štete uzgajivačima goveda (i mliječnih i mesnih pasmina) nastalih od posljedica cijepljenja od bolesti kvrgave kože.

- Uvođenje mjere dobrobiti životinja financiranih iz fondova ruralnog razvoja.

- Dodjela kvota za obnovljive izvore energije uzgajivačima goveda.

- Subvencioniranje uzgoja ženske teladi i junica namijenjenih rasplodu.

- Ponovno vraćanje u proizvodnju farmi koje su propale, a imaju izgrađenu infrastrukturu (posebice se to odnosi na farme financirane iz Operativnog programa).

- Povoljne kreditne linije za financiranja postojeće govedarske proizvodnje i sl.

(Autor teksta, prof. dr. Pero Mijić, predstojnik je Zavoda za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.(D.J.)