Stočarstvo u Hrvatskoj sustavno se uništava, tvrdnja je koju već 15-ak godina možemo čuti svakodnevno. Ali sve staje na tome, a uništavanje se nastavlja, kao i politika prema seljaku i agraru.

Što se pak mljekarstva tiče, liberalizacija je dovela do okrupnjivanja mljekarske industrije, dok manji proizvođači mlijeka propadaju, no to očigledno nikoga ne zabrinjava. Mlijeko je danas dva do tri puta jeftinije od vode, što bi bilo smiješno da nije tragično. Inače, hrvatski su stočari farme podizali posuđujući od komercijalnih banaka novac uz kamatu od čak 9 do 14 posto, ali je otkupna cijena mlijeka u početku bila četiri kune po litri, da bi u međuvremenu pala na samo kunu, ili za sretnike na maksimalnih 1.80 do dvije kune za litru, dok je u isto vrijeme udvostručena cijena smjese kojom se hrane krave, a znatno je poskupjela i nafta. Zbog tako katastrofalnih uvjeta većina manjih, a i neki veći proizvođači, kao i farmeri mliječnih krava, propali su. Sve skupa naročito se intenziviralo prije desetak godina u vrijeme ministra poljoprivrede Petra Čobankovića, kada su farme u Salovoniji i Baranji nicale gotovo svakodnevno, i još se dodatno pozivalo na ulaganja u milijune novih litara mlijeka, a onda je uslijedio sunovrat na mizerne količine i zatvaranje farmi. U isto vrijeme prerađivači mlijeka enormno su se razvili. Oni danas jeftino uvoze mlijeko u prahu te ga potom prodaju hrvatskim građanima, dok se kvalitetno hrvatsko mlijeko najčešće izvozi. Kažu da u svemu tome plaćamo danak “zakonitostima” ponude i potražnje, napose tržištu, a budući da smo u EU, to je, tvrde, neizbježno “stanje stvari”.

Iz Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava “Život” upozoravaju: “Hrvatska proizvodnja mlijeka u dubokoj je krizi - tijekom posljednjih deset godina pala je za 21 posto. Dnevno gubimo pet do šest obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a Hrvatska je samodostatna u proizvodnji mlijeka tek nekih 55 posto. To su podaci koji zvone za uzbunu. Dovedeni smo u položaj da uvozimo blizu polovine dnevnih potreba mlijeka i da nam se broj krava smanjio za 30 posto”.

Prema mišljenju mnogih, jedan od uzroka propadanja hrvatskog mljekarstva je i ulazak Hrvatske u Europsku uniju i pristanak RH da ukine carine na svu robu iz Unije. Zagovornici hrvatskog članstva u Europskoj uniji, a to je zagovarala i Hrvatska seljačka stranka, mamili su narod pričama kako nam se otvara tržište od 500 milijuna ljudi, a dogodilo se da je Hrvatska preplavljena stranom robom, što je uništilo cjelokupnu proizvodnju u zemlji pa tako i mljekarstvo. Usustavljanjem obiteljsko-poljoprivrednih gospodarstava (OPG-a) nestao je i dotadašnji sustav poticaja, što je dodatno zakompliciralo cijelu priču kojoj se ne nazire kraj.

Najveći spor je oko otkupne cijene mlijeka. U Hrvatskoj je zadnji takav spor zabilježen početkom godine, kad je Lactalis iznova oborio cijenu po litri za 10 posto. Nakon diskretnog i kratkrotrajnog pozitivnog trenda u hrvatskom mljekarstvu 2015. godine, nastavljena je agonična kriza u ovom sektoru koji je nekad predstavljao najjači segment poljoprivrede u Hrvatskoj. Kronično pasivna država uopće ne pokazuje nakanu da natjera otkupljivače domaćeg mlijeka na poštivanje propisanih normi. Otkupna cijena mlijeka spušta se bez najave, a neki su farmeri navodno čak doživjeli i prijetnje od dijela otkupljivača da se ne udružuju u proizvođačke organizacije ako žele da se njihovo mlijeko i dalje preuzima za preradu.

“Rokovi za isplatu mlijeka nepodnošljivo su rastegnuti u korist otkupljivača, dok se seljacima nameću prezahtjevne dugoročne obveze za isporuku minimalnih količina uz teške kazne u protivnom slučaju. Kao i kreditiranje repromaterijala od strane prerađivača po cijenama koje se seljaku nikako ne isplate”, upozorava Miroslav Kovač, voditelj slavonske Proizvođačke organizacije “Simentalac” i Udruge “Život”, koja okuplja brojna Obiteljska poljoprovredna gospodarstva (OPG). Kompletan sustav potpora usmjeren je, prema njegovim riječima, na štetu temeljnih proizvođača, OPG-ova s po nekoliko desetaka muznih krava. Tako i ne čudi katastrofalna statistika - samo u Slavoniji u veljači ove godine, netom prije posljednjeg obaranja cijene, ugašeno je oko 70 pripadajućih OPG-ova. Između 2009. i 2015. godine otkup mlijeka u Hrvatskoj je pao s približno 675 tisuća tona na 513 tisuća. Ali, uvoz sirovog mlijeka porastao je s tri tisuće tona na 141 tisuću tona, čime dolazimo do krajnjeg motiva velikih prerađivača: smanjivanjem ulaznih troškova za sirovinu potencira se uvoz jeftinog mlijeka upitne kakvoće i podrijetla.

“Nemamo više kome se žaliti. Nacionalna poljoprivredna strategija kao da ne postoji, sve je nepovezano i prepušteno interesu moćnika“, rekao je Ivan Klasnić, uzgajivač muznih krava i predsjednik Udruge proizvođača mlijeka Brodsko-posavske županije. Navodi i širok popis njihovih nedaća, sve od rasta cijena kukuruza za ishranu krava do poskupljenja veterinarskih usluga - uporno pada samo cijena otkupa mlijeka.

- Za razliku od Slovenije, Italije ili Austrije, naša država ne pokušava uvesti ni tzv. prikrivene poticaje za proizvođače, a koje EU ne zabranjuje. Oni se služe time da bi im agrar opstao usprkos liberaliziranju međunarodne trgovine kojim se pogoduje krupnom kapitalu. Ali kako bismo i očekivali takve dodatne mjere dok se ne provode ni one koje EU preporučuje kao pomoć nacionalnim ekonomijama i malim poljoprivrednicima na selu - rezolutan je Klasnić.

Ako se ništa ubrzo ne promijeni, perspektiva skore propasti mljekarstva i poražavajući nastavak aktualne rastuće rasprodaje muznih krava mesnoj industriji crni je scenarij. Utješno je, naravno, da premijer Andrej Plenković najavljuje poseban odnos prema poljoprivredi i Slavoniji i Baranji, ali to je učinio i njegov predhodnik Tihomir Orešković, od kojeg se čulo mnogo snažnih, nadasve ohrabrujućih poruka, ali od realizacije najavljenih reformi nije bilo ništa. Štoviše, stanje se i pogoršalo. Unatoč mnogobrojnim izjavama i najavama revitalizacije teško je ne primijetiti da Orešković ni u jednom od prezentiranja svojih planova nije spomenuo hrvatsku poljoprivredu. Nikakvu strategiju nismo čuli ni od njegova ministra poljoprivrede Davora Romića, u čiju su se stručnost tijekom sastavljanja vlade Mostovci kleli. Doduše, Mostva zastupnica Ružica Vukovac poručila je: “Posljednjih deset godina stvari su se počele stubokom urušavati, a ni jedna institucija do sada nije pokazala senzibilitet prema toj proizvodnji”.

Statistika je neumoljiva. Na razini Hrvatske u proteklih osam godina izgubljeno je 60.631 muzna krava, drugim riječima 21 svaki dan. Time je izgubljeno i 160 milijuna litara svježe proizvedenog mlijeka i 18 tisuća tona živo utovljene junadi, a na taj način, prema tvrdnjama pročelnika brodsko-posavskog Željka Burazovića, propalo je 23.213 gospodarstava. Stanje nikada nije bilo gore, a to pokazuje još brojki iz crne statistike, jer kroz ova propadanja izgubilo se 600 milijuna kuna. Doda li se tome podatak da se kroz vanjsko-trgovinsku razmjenu ovih proizvoda višestruko uveze u Hrvatsku, tada se gubitak penje na dvije milijarde kuna.

- Uopće se ne čudim što smo došli na ovako niske grane. Tražimo pomoć od Županije, a i EU sugerira svojim članicama da pronađu modele pomoći stočarima. Oni u Hrvatskoj izumiru, no bez stočara nema ozbiljne poljoprivredne proizvodnje, nema sela, mladi odlaze, sustav se urušava - rekla je Vukovac, dodajući još jednu poražavajuću činjenicu. “Hrvatska 75 posto hrane uveze, na dnevnoj bazi postali smo ovisni o uvozu. Potrebno je mijenjati zakon o poljoprivrednom zemljištu, jer stočari nemaju zemlje koju bi mogli obraditi te na taj način nahraniti stoku, dok se zemlja daje nekima koji je ne obrađuju, nego manipuliraju simuliranu proizvodnju, a institucije pak to nijemo promatraju”.

- Nemamo prostora ni za prosvjede jer ne bi izišlo ni petero ljudi. Razjedinjeni smo, ljudi nemaju povjerenja, jer su neki seljački vođe sve radili u svoju korist. A bez udruživanja prijeti nam propast - poručio je Ivan Klasnić.

Sve u svemu, hrvatski su proizvođači mlijeka na izdisaju. Nestanak im više nego ozbiljno prijeti, no nade još polažu u državu kako bi im omogućila proizvodnju prema uvjetima kakve imaju druge zemlje EU-a, poput Njemačke, Mađarske ili Poljske. Inače, inozemni mljekarski divovi koji posluju u našoj zemlji, svojom politikom stalnog spuštanja otkupnih cijena proizvodnju domaćeg mlijeka čine nestabilnom. Zbog toga je u zadnjih deset godina nestalo čak 43.000 proizvođača, od čega 2300 iz Osječko-baranjske županije. U priči jasno sudjeluju i mnogi trgovački lanci (čast izuzecima), koji prodaju mlijeko sumnjive kvalitete prema izrazito niskim cijenama. Na taj se način uništava hrvatska proizvodnja mlijeka, a naši stočari, zatvarajući vrata svojih farmi, krave prodaju u Austriju ili nakupcima iz Libanona, koji otkupljuju mliječne krave iz Slavonije i odvoze ih brodom put Levanta.

Na kraju, što više reći? Ništa, osim još jednom ponoviti - stanje je sve samo ne optimistično. A kako bi se totalna propast ipak spriječila, na potezu je nova vlada i posebno novi ministar Tolušić. Kako je krenuo (rat protiv salmonele), čini se da još nije sve izgubljeno...