Vezani članci
TEMA TJEDNA: PROPAST HRVATSKOG MLJEKARSTVA (I.):
MIROSLAV KOVAČ
Kad je ne tako davno, prije 10-ak godina, donošen nacionalni Operativni
program podizanja novih farmi, država je pozivala poljoprivrednike da uđu
(preorijentiraju se) u proizvodnju mlijeka, a cijeli je sustav bio posložen na
bazi otkupne cijene od četiri kune za litru.
Bila je to, kažu danas mnogi, umjetno isforsirana cijena koja je brzo pala.
Kako je ona padala, urušavao se i cijeli mljekarski sektor koji je danas na
koljenima, preslab pred sadašnjom proizvođačkom cijenom od oko 1,90 kn,
nesmiljenim uvozom sumnjivog (trajnog) mlijeka prema dampinškim cijenama i dr.
Sve malobrojniji mljekari u takvim uvjetima rasprodaju stoku, zatvaraju farme, a
krediti su ostali. Prema grubim procjenama, u korovu danas leže farme vrijedne
pet milijardi kuna. Danas su to doslovce mrtvi kapitali razbacani diljem
Slavonije.
UGAŠENO 6000 FARMI
Potpredsjednik Hrvatskog saveza udruga proizvođača mlijeka Hrvatske Mladen
Šolčić bez uvijanja kaže:
- Mi smo prevareni! OP je rađen na cijeni od četiri kune, izradile su je HBOR
i državne institucije - 3,30 kn plus poticaji, što bi bilo čak više od četiri
kune. Ta je cijena trebala 'držati vodu' bar deset godina, no brzo je sve palo.
Propalo je mnoštvo farmi, i to ne ne svojom krivnjom. Mnogi mljekari prošli su
kao bosi po trnju. Ni jedna vlada ništa nije učinila da ovom sektoru pomogne da
opet stane na noge. Dapače, pogodovano je uvoznom lobiju da preplavi naše
tržište, postali smo odlagalište, ne uvezenog mlijeka, nego uvozne mljekovine -
upozorava Šolčić, s proizvodnjom od 3,5 milijuna litara u 2016., ali i
kreditima.
Ne promijeni li se stanje u mljekarstvu, kaže, i on će rasprodati sve. “U
međuvremenu sam preuzeo jednu farmu koja je trebala propasti; time sam pomogao
državi, HBOR-u, dobavljačima..., no to nitko nije ni 'zarezao'. Toliko o odnosu
države prema nama, proizvođačima”, kaže Šolčić. Novu vladu, dodaje, ne
kritizira, no zato za ministrovanje bivšeg ministra poljoprivrede Tihomira
Jakovinu (SDP) ne može naći lijepe riječi. Podsjeća na veliki prosvjed mljekara
iz 2012.
- Nismo mi tada prosvjedovali zbog novca, nego smo shvatili i upozoravali što
će se dogoditi - da će pasti proizvodnja i propasti mnogi mljekari. A oni su nas
zatvarali i razapinjali po novinama, pogotovo mene. Jakovina je od Čobankovića
(HDZ) 'zaprimio' 19.000 proizvođača mlijeka i proizvodnju od 750 milijuna litara
godišnje, a svom nasljedniku Romiću (Most) 2016. predao je - 7000 proizvođača i
proizvodnju ispod 500 milijuna litara! Pitam se - je li to bilo namjerno
uništavanje proizvodnje, jedan način veleizdaje hrvatskog seljaka i kompletnog
sela? Najžalosnije je što nitko nikada neće odgovarati za to - smatra
Šolčić.
Ni njegov kolega, predsjendik Saveza uzgajivača holstein goveda Branko Kolak,
nema bolje mišljenje o bivšem SDP-ovom ministru.
- Nije bio dobar ministar, sve je radio naopako. Donio je masu zakona i
pravilnika koji nisu na ruku domaćoj proizvodnji. Za njegovog mandata pale su
sve poljoprivredne proizvodnje - kaže Kolak. I on potvrđuje vrtoglavi pad u
mljekarstvu: “Potrebe su nam 900 milijuna do milijardu litara, a naša
proizvodnja sada je možda svega 470 milijuna litara. Mi danas imamo 60 % uvoznog
mlijeka, a imali smo 75 % vlastitog. Sve je to napravljeno za Jakovininog
vremena”, naglašava Kolak.
Također upozorava kako je u posljednjih pet godina ugašeno 6000 farmi, a s
njima i 25 do 30 tisuća radnih mjesta u tom sektoru. Šolčić još dodaje kako
mljekari rade s minusom već sedam godina, od početka krize. Pohvalno će o bivšem
ministru Čobankoviću.
- Njemu je bilo stalo do ove proizvodnje. Doveo ju je do 700 milijuna litara
godišnje. A onda je došao Jakovina kojemu je bio važan samo uvozni lobi. Tržište
nam je preplavljeno uvezenom mljekovinom koja truje ovaj narod. To je mlijeko u
prahu, što na tuđim skaldištima leži i po deset godina, pomiješano s vodom. Mi
smo bolji proizvođači od Europe. Čak 98 % našeg mlijeka je ekstra klase, a narod
pije tuđe smeće - ističe Šolčić.
“Taj uvoz, to nije mlijeko nego mlječni pripravak i njegov uvoz treba
prekinuti promjenom propisa”, dodaje Kolak. “Neka država kaže treba li joj ova
proizvodnja, ako ne treba - mi ćemo je prekinuti”, poručuje Šolčić. I on i Kolak
očekuju mnogo od novog ministra Tomislava Tolušića (HDZ).
- Mislim da je došao čovjek koji će napraviti reda u poljoprivredi. Ima svoj
put i cilj, karizmu, ima svoje ja. Prvo rješenje je napraviti zakon o fer
trgovini, a Zakon o zaštiti od nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe hranom
na dobrom je tragu. Moraju biti uvedene regulative da se ne može ići ispod
proizvodne cijene, treba donijeti pravilnik o tome što je svježe mlijeko, a što
mljekovina - smatra Šolčić.
Kolak rješenje vidi u zaštiti domaće proizvodnje, skidanju parafiskalnih
nameta, dodjeli zemlje farmerima, promjeni zakonske regulative, praksama za
farmere, kao što je to vani, poput solarnih panela na njihovim objektima i dr.
“Ne tražimo kruha preko pogače, nego samo ono što je nužno za ovu proizvodnju”,
govor Kolak, koji također polaže velike nade u ministra Tolušića, za kojeg misli
da ima dobru volju i odlučnost za uvđenje reda na tržištu i u zaštiti domaće
proizvodnje.
KORAK DO PROVALIJE
Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, također upozorava
na dramatično stanje:
- Ni u kom slučaju ne možemo kriviti jednog čovjeka, krivaca ima više. To su
i određene državne politike, subvencije, pa dijelom i sami proizvođači, jer se
nisu na vrijeme udružili, nisu napravili ni jedan proizvodni pogon itd. Smatram
da je sunovrat mljekarstva započeo onoga trenutka, na što poljoprivrednici nisu
nikako mogli utjecati, kada su otkupljivači prestali otkupljivati mlijeko od
manjih proizvođača. Od toga trenutka sve zajedno naglo se počelo urušavati.
Međutim, ponavljam, danas se postavlja pitanje jesu li se prije toga mogli
udruživati, zašto nisu iskoristili tu mogućnost. Da se, primjera radi, u nekom
selu udružilo deset proizvođača, da su kupili neko vozilo i da su otpremili
mlijeko dalje, otkup bi bio nastavljen. Nažalost, u tom dijelu nisu odreagirali.
Otkupljivači su krivi što se tiče propasti malih proizviđača. To su bile male
količine, na mnogo se mjesta išlo. S druge strane, svi su spavali kada je u
jedno selo dolazilo tri ili četiri kamiona različitih otkupljivača, tada je bilo
dobro, no kad su otkupljivači trebali srezati svoje troškove, onda je nastao
problem - naglašava Brlošić te dodaje: “Cijene mlijeka prate ono što se događa u
Europskoj uniji. Tko god misli da će biti nešto viša u Hrvatskoj, neće, ona će
uvijek biti u rangu EU-a. Jedino što moramo napraviti jest pravilnik prema kojem
će se načinu raditi obračun mlijeka, pa će on možda biti nešto malo viši od
prosjeka EU-a. To je ono što mi možemo napraviti. Pomak će napraviti zakoni koji
su u pripremi. Nema tu drastičnog skakanja cijene mlijeka, skočit će onoliko
koliko bude skakala u Europi - zaključuje Brlošić.
Antun Laslo, predsjednik Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava
Život, kaže:
- Na žalost, istina je da su naši proizvođači mlijeka na rubu propasti. Ako
se ubrzo nešto značajno ne dogodi, slijedi nam potpuna propast. Ovih dana čuo
sam od nakupaca da imaju ponudu od 150 krava na području naše županije. Znači,
od 15.11., kada je istekao rok za poticaje na krave, započela je i prodaja pa,
nažalost, vjerujem da ovo neće biti zadnja brojka. Ipak nešto pozitivnije
vijesti stižu, što mi je rekao i Miroslav Kovač, tajnik naše Udruge, da su mu u
posjeti u proizvođačkoj jedinici u Kutjevu bili Talijani i da su zainteresirani
za veće količine mlijeka. Opet je, dakako, stvar u cijeni, a cijena je prema
dogovoru. Očigledno je da, ako Talijani traže mlijeko kod nas, u Europskoj uniji
u proizvodnji mlijeka nešto ne štima. Kod nas se, pak, zna da je naše mlijeko
među najkvalitetnijima u zemljama EU-a. To je tračak nade, ako se obistini. Dok
to ne bude profunkcioniralo i dok se ne naprave drugačiji ugovori, dok se stanje
ne razbistri, treba izdržati. Žalosno je što nemate kome prodati kravu osim
klaonici. Grijeh je i šteta prodati takvu kravu, jer trebate pet godina čekati
da dobijete kvalitetnu kravu koja će imati ozbiljnu proizvodnju mlijeka u trećoj
laktaciji. Nakupci krave plasiraju dijelom u Tursku, a jedan dio holstein krava
ide na Kosovo. To su dva najveća tržišta koja preuzimaju krave s ovog područja,
a mogu reći i s cijelog kontinentalnog dijela Hrvatske pa tako naše krave
završavaju na klanju...
(S.ŽUPAN/M.MUŠKIĆ)
EUROPSKI FARMERI
Zaštićeni nizom pogodnosti
Ekonomski rat Europe i Rusije prelomio se i na domaćim mljekarima. Zemlje Europske unije imaju oko tri milijarde litara mlijeka viška, a taj višak putem trgovačkih lanaca s dampinškim cijenama sve više završava na domaćim policama i sve više smanjuje otkupnu cijenu mlijeka u Hrvatskoj. Litra tog jeftinog uvoznog mlijeka u dućanu stoji oko 4 kune. Posljedica je dodatno smanjenje otkupne cijene mlijeka, ali i zatvarnje preostalih 8000 proizvodnih farmi. Kojih je prije 13 godina bilo oko 60-ak tisuća. Uglavnom domaća poljoprivredna proizvodnja je dosta skupa, proizvođač na primarnu proizvodnju plaća PDV od 25 posto, dok isti ti proizvođači u Europi imaju PDV od 4 do maksimalnih 10 posto. Njihov farmer dakle, nije toliko zadužen poput našeg, a ako se već i zaduži, plaća kredit po kamati od dva posto, a ne 6,8 ili čak 9 posto koliko plaćaju naši farmeri.
KREŠIMIR KUTEROVAC
Proizvodnja mlijeka vrh je naše nesposobnosti u poljoprivredi
Organizirane i uređene države imaju najbolju poljoprivredu zato što pojedinac poljoprivrednik bez sustava ne može biti uspješan. Danas u RH ima još nešto proizvodnje u vertikalno uređenim ili velikim sustavima koji si ovu podršku mogu sami osigurati za razliku od malih koji su velikim dijelom u problemima i za koje ovu podršku treba osigurati država.
Najveći krivac za ovakvo stanje svakako je država koja nije bila u stanju provesti smislenu politiku svih proteklih godina. Prvi problem na koji nije imala odgovor je tranzicija, a drugi površno i politikantsko bavljenje poljoprivredom. Naravno da su i ratna događanja imala svoj negativni doprinos, ali osobno smatram da smo sami sebi napravili golemu štetu u poljoprivredi.
IZGRADNJA SUSTAVA POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE: Poljoprivreda je prva i jedna od najvećih žrtvi tranzicije Hrvatskog društva, a posebice gospodarstva. Krajem 90 godina imali smo velike viškove poljoprivrednih proizvoda koji su svojom kvalitetom bili na visokoj razini, što se tiče konkurentnosti ona je bila na razini cjelokupnog RH gospodarstva. Cjelokupna poljoprivreda je gospodarska grana koja jedino može funkcionirati u uređenim odnosima i cijelovitom sustavu koji počinje s primarnom proizvodnjom, a završava preradom i u trgovačkim kanalima. Priroda poljoprivrede je dug obrt i danas ako planirate neku proizvodnju do njenog ostvarenja treba relativno mnogo vremena, a to je posebno dugo kod goveda i proizvodnje mlijeka, gdje je to traje od tri do pet godina. Ulaskom u tranziciju olako smo srušili postojeći sustav poljoprivredne proizvodnje i distribucije koji je bio razvijen gotovo do svakog sela u kojem se bavilo poljoprivredom kroz kooperative, zadruge, PiK-ove i dr. Količine proizvoda koje su tada postojale odjednom nisu imale put do tržišta, jer pojedinačni poljoprivrednici nisu imali izgrađene druge kanale prodaje proizvoda i proizvodnja je stagnirala i propadala, dok je tranzicijom PiK-ova veliki broj njih propao, a time i proizvodnja. Privatizacijom trgovačkih lanaca i prerađivačkih pogona uveli smo nazoviliberalizam u poljoprivredu koja je dotukla još preostalu proizvodnju i danas se ovaj trend još uvjek nastavlja i dok god se on ne promijeni propadat će i poljoprivredna proizvodnja. Krivnja za ovakav pad proizvodnje prije svega je na državi koja je dopustila raspad jednog sustava bez da je izgradila drugi. Država nije shvatila da bez izgradnje novog sustava podrške, poticanje same proizvodnje, neće biti uspješna, nego čak i danas nastavlja istim smjerom. Drugi veliki problem zbog kojega pati poljoprivreda jest korištenje poljoprivrednika i poljoprivrede u političke svrhe. Politikanstvo i populizam te iskorištavanje poljoprivrede u politici toliko je uzelo maha da će se naši političari teško izvući iz ove zamke i krenuti putem oporavka sektora.
LIBERALNI PRISTUP U POLJOPRIVREDI I POLJOPRIVREDNOJ TRGOVINI NE POSTOJI U EUROPI, A RIJETKO U SVIJETU: Tržište poljoprivrednih proizvoda i posebna veza između proizvodnje - prerade - trgovine jedan je od stupova razvijenih poljoprivreda i svaka država posebno skrbi o održavanju ovoga odnosa na različite načine. Neke kroz sustave Kooperativa, neke posebnim uređenjem odnosa proizvodnje prerade i trgovine, neke jakim organizacijama poljoprivrednika i dr., a sve s ciljem da odnosi u ovome lancu budu u ravnoteži i da proizvodnja ne propade već da se brusi konkurentnija proizvodnja. Hrvatska je jedina država koja ni na koji način nema uređene ove odnose, a to je platila drastičnim padom proizvodnje. Uzmite za primjer i naše velike prerađivače koji rade u RH i zemljama EU-a. Da rade u svojim zemljama kao što to rade u Hrvatskoj (u odnosu prema dobavljačima mlijeka - partnerima), vjerojatno bi imali goleme probleme i sa svojim poljoprivrednicima, ali s državom. Ovakav odnos moguć je samo u RH i zemljama okruženja koje prolaze istim putem kao i mi. RH nikako da shvati da je poljoprivreda u svim velikim državama proizvođačima strateška i uređena grana i da nije prepuštena na milost i nemilost liberalnog pristupa kao kod nas.
UREĐENO TRŽIŠTE I SUSTAV NAPLATE PROIZVODA - UDRUŽIVANJE POLJOPRIVREDNIKA U PROIZVOĐAČKE ORGANIZACIJE: Prvi preduvjet za stabilizaciju proizvodnje jest uređivanje odnosa u lancu proizvodnje i prodaje, i to ne samo deklarativno (donošenjem zakona) kako to često biva kod nas, nego stvarnom provedbom u život principa međusobnog poštivanja proizvođača-prerađivača-trgovine i stvaranje dugoročnih partnerskih odnosa. Moramo izbjeći zamke udruživanja u organizacije raznih vrsta zbog primanja potpora, zapošljavanja direktora, političkog organiziranja. Ovakve organizacije, ma kako ih zvali, moraju biti zastupnici interesa određene grupe poljoprivrednih proizvođača, moraju biti veliki (jedna ili dvije u RH), profesionalno i neovisno vođeni, i moraju imati podršku struke i građana. Tako će stvoriti snagu za utjecaj na tržištu i vraćanje ravnoteže u korist proizvodnje, a ovaj segment mora napraviti država. Poljoprivrednici se moraju udružiti i zajednički koristiti resurse i znanja.
POTICANJE PROIZVODNJE I INVESTICIJA KOJI IMAJU EKONOMSKU ODRŽIVOST, PRIDONOSE OČUVANJU RURALNOG PROSTORA, ZAPOŠLJAVAJU I STVARAJU NOVU VRIJEDNOST: Cilj poljoprivrede ne smije biti samo potrošiti novac koji nam je na raspolaganju, nego osigurati da on da doprinos ostvarivanju ovih ciljeva. Za tako nešto treba politika koja razumije nove trendove i konkurentnost poljoprivredne proizvodnje, trebaju nam poljoprivrednici koji su educirani, treba nam podrška znanja i struke, treba nam primjena novih tehnologija i organizacija. Proizvodnja mlijeka u posebnom je problemu i teško se netko tko se nije bavio ovom granom odlučuje s tim početi. Zato treba na sve načine postojeće proizvođače pokušati izvući iz problema, utvrditi njihove slabe točke u konkurentnosti te napraviti poseban operativni program s konkretnim mjerama pomoći za njih da održe i povećaju proizvodnju, a ne da se hvalimo s mjerom kako smo našim proizvođačima platili da zaustave proizvodnju mlijeka. Bez proizvodnje sirovine nestaje i naša prerađivačka industrija, da ne govorimo o strateškoj stvarnosti, a to je da ne možemo nahraniti naš narod. A kad bi se sutra i odlučili početi proizvoditi treba nam bar tri godine do prvih rezultata - zaključuje Krešimir Kuterovac, agronom s više od dvadeset godina rada u struci, koji je nakon niza uspješno provedenih projekata u poljoprivredi odlučio upustiti se u poduzetničke vode osnovavši tvrtku In@gra.(D.J.)
RAŠELJKA MARAS
Na tržištu EU-a došlo je do oporavka i rasta cijene
Otkupna cijena mlijeka u Hrvatskoj je u proteklih godinu dana, pa i više, kontinuirano bila iznad prosječne cijene otkupa mlijeka u EU, i to oko deset posto.
Domaća mljekarska industrija cijelo je ovo krizno razdoblje držala cijenu iznad EU prosjeka i nije pratila trendove u snižavanju cijene mlijeka u EU, jer je to bio jedan od načina da se zadrže farmeri u poslovanju i da im se omogući nastavak rada. Ono što je važno naglasiti - da je na europskom tržištu proteklih tjedana došlo do oporavka i rasta cijene mlijeka, a koji se istovremeno događa i u našoj zemlji. Niz je razloga, a najvažniji je smanjenje proizvodnje i smanjenje viškova mlijeka u EU zemljama koje su veliki proizvođači.
Od ulaska naše zemlje u EU kontinuirano je povećan uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda sa strane trgovačkih lanaca, i to po dampinškim cijenama, jer kako je moguće da litra trajnog mlijeka iz uvoza košta 2,78 kune, a isti takav proizvod u Njemačkoj, Austriji ili Poljskoj košta dvostruko, ako ne i trostruko, više. Rješenje tog problema je u donošenju zakona o poštenoj trgovačkoj praksi, čija je izrada započeta u mandatu prošle vlade, kao i u strožoj kontroli kvalitete, ali i zdravstvene ispravnosti proizvoda iz uvoza koji se stavljaju na naše tržište.
Biti konkurentan dampingu ne može nitko, no ono što možemo jest osnažiti domaće farmere da im se omoguće konkurentni uvjeti proizvodnje koje imaju njihovi kolege u EU zemljama, a koje su nam realno konkurencija. Najbolji način da i sami podržimo i održimo naše farmere i domaću mljekarsku industriju kupnja je domaćih proizvoda, proizvedenih u našoj zemlji. U mljekarskom sektoru, na farmama i u industriji, danas radi oko 30 tisuća ljudi koji ovise o potrošačima i kupcima te im realno uvozna roba ugrožava radna mjesta.
Snižavanje PDV-a na poljoprivredni repromaterijal, redovna i transparentna isplata poljoprivrednih poticaja, davanje poljoprivrednog zemljišta u dugoročne koncesije, smanjenje troškova financiranja u poljoprivrednoj proizvodnji, ukidanje ili smanjenje parafiskalnih nameta - ključne su mjere potrebne za revitalizaciju poljoprivrednog sektora i jačanje tržišne konkurentnosti.
Također, domaća potrošnja mlijeka i mliječnih proizvoda daleko je ispod prosjeka u EU. Za usporedbu, u Hrvatskoj se godišnje po stanovniku popije oko 69 litara mlijeka, pojede 8,7 kg sira te 1 kilogram maslaca. U ekvivalentu mlijeka, to je godišnje oko 153 litre. U Njemačkoj je taj ekvivalent 287 kg mlijeka godišnje po stanovniku, a iako popiju nešto manje mlijeka od građana Hrvatske (53 litre), pojedu gotovo 23 kg sira i 6 kg maslaca. Zbog kontinuiranog pada potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda nužno je biti aktivniji u podizanju svijesti i edukaciji potrošača.
Nadalje, potrebno je uvesti kontrole na uvozne proizvode, jer mlijeko koje se proizvodi u domaćim mljekarama podložno je maksimalnim inspekcijskim nadzorima, na svakodnevnoj bazi, a mlijeko iz uvoza ne prolazi jednaku kontrolu. Kontrola je izuzetno važna i kriteriji trebaju vrijediti za sve proizvode jednako, domaće i uvozne. Podsjetimo kako je gotovo 97 posto ukupno prikupljenog svježeg mlijeka u Hrvatskoj najviše EU klase te je jedno od najkvalitetnijih u Europi, naglašava Rašeljka Maras, predsjednica CroMilK-a. (D.J.)