S obzirom na sve što se događa, uključujući i prijepore oko Istanbulske konvencije i dr, radi li se o novom buđenju konzervativizma u RH, pitali smo Mate Mijića, uglednog hrvatskog i europskog konzervativca i društveno-političkog analitičara?

- Lijevi i liberalni komentatori ovih su dana oduševljeni raspletom oko Istanbulske konvencije. Plješću premijeru, s nestrpljenjem najavljuju njegovo čišćenje HDZ-a, slave pobjedu nad Crkvom koja, prema njima, odlazi na marginu društva, a konzervativni pokret nazivaju šačicom ekstremista koji su napokon poraženi. Osobno se na njihovu mjestu ne bih previše veselio jer mi danas oko jedne konvencije Vijeća Europe vodimo žustriju raspravu nego što smo vodili o ulasku u NATO i Europsku uniju, što jasno pokazuje društvene trendove koji njima ne idu u prilog. Uzmemo li u obzir i istraživanja koja pokazuju da je hrvatska mladež konzervativnija od generacije svojih roditelja, očito je da konzervativni pokret jača i ima budućnost. Istanbulska konvencija prije desetak godina ne bi uopće bila tema, a sad je mjesecima punila novinske stupce i izazvala određene lomove u gotovo svim parlamentarnim opcijama. No hrvatski je konzervativizam još uvijek u formativnoj fazi i važno je osigurati da ne bude ničiji instrument i da se razvija u dobrom smjeru. Rušenje lijevog monopola u javnom prostoru apsolutno je poželjno, ali poticanjem pluralizma i izgradnjom uključivih demokratskih institucija, a ne pukim preuzimanjem monopolističkih struktura i obrazaca od ljevice. Cilj je dati ljevici prostora za iznošenje ideja i pobijediti ju kvalitetom, a ne ju isključiti iz rasprave kao što to ona danas pokušava napraviti desnici.

Tu priču forsiraju i neki mainstream mediji, skloni senzacionalizmu, kao nešto opasno, pogubno za društvo... - kako to komentirate?

- Ne vidim ništa opasno u pluralizmu, dapače, problematično je kad ga nema. Svjetonazorske rasprave su važne. Nisam pobornik teze da nam ne treba ideologija u politici. Dapače, rekao bih da nam treba više ideologije nego što imamo sad kako bi birači doista znali vrijednosna stajališta stranaka iz kojih onda izviru njihove politike. Deideologizacija europske politike nas je i dovela do ovog kaosa u kojem mainstream stranke više ne nude odgovore na važna društvena pitanja. Globalizirani svijet rapidno se mijenja, svakodnevno se javljaju novi veliki izazovi, a građani se boje da u svemu tomu gube kontrolu i da svijet koji su poznavali preko noći nestaje dok oni koje su birali ne čine ništa da bi ga sačuvali. Kad žele jasnu promjenu, birači sve više biraju one izvan mainstreama, a tu ima svega. Kako mi u svemu kaskamo za Zapadom, sad je vrijeme da iz njihovih pogrešaka naučimo lekciju. Društvene trendove treba na vrijeme prepoznati, prilagođavati im se i upravljati njima, a ne okretati glavu i čekati da vas zapljusne val. Sve češće svjedočimo strašenju javnosti poljskim i mađarskim scenarijem. To je samo pokazatelj koliko naš mainstream nema ideja, nego pokušava profitirati na strahu. Bojim se da će se razočarati jer ljudi će u jednom trenutku radije birati i tu babarogu koju oni stvaraju kroz medije nego njih.

Kad smo kod medija - kakve su nam medijske politike, svodi li se sve na fake-news, senzacionalizam, žutilo, “društvo spektakla”, na ono što se prodaje, loše vijesti, primjerice? Zašto je tome tako?

- Na malom i relativno siromašnom tržištu poput našega medijskim kućama nije lako osigurati stalan priljev novca potreban za neometano funkcioniranje, pa je u borbi za oglašivače često zanemarena njihova edukacijska uloga. Mediji ljudima serviraju sadržaj koji oni vole konzumirati i često ne daju prostor važnim sadržajima niže komercijalne vrijednosti. Danas, kad je internet sve utjecajniji i postoji poplava besplatnog sadržaja, nije im lako prodati kvalitetan i relevantan sadržaj, pa se sve svodi na kvantitetu koja privlači oglašivače. Prevelika ovisnost o politici i autocenzura koja iz nje proizlazi također je veliki problem. Budući da je uloga medija u izgradnji zdrave demokracije jako važna, i oni snose dio krivnje za stanje u kojem se nalazimo. Ali danas je najlakše napasti medije, to je vrlo popularno, pa mislim da je pošteno reći kako svakako nisu jedini, a ni glavni krivac.

Ako svjedočimo o buđenju desnog konzervativizma, dojam je također da lijeva, liberalna strana spava. Ili ne spava... Vaše mišljenje o tome?

- Ljevica je ovladala institucijama i više nema potrebu za “buđenjem” u onom smislu u kojem ima desnica. Državne institucije nekad su bile meta revolucionarnog djelovanja, a sad su rasadnik. Većinu politika kojima se konzervativci protive danas sponzorira država, i to traži redefiniciju odnosa desnice prema državi. Konzervativci su u državi uvijek vidjeli zaštitnika tradicionalnih vrijednosti, ali ta uloga ne pripada državi nego obitelji. Što je obitelj neovisnija - u ekonomskom i svakom drugom smislu, to će tradicionalne društvene strukture biti postojanije. U tom kontekstu treba gledati ljevičarske pokušaje da se, pa i preko Istanbulske konvencije, redefinira obitelj. To je sljedeća faza revolucije.

Ugrožavaju li desni, neki će reći ekstremni, konzervativci sekularnu državu, napose samu demokraciju u RH?

- Liberalna demokracija ne podrazumijeva da je liberalizam jedini legitimni svjetonazor, već da su unutar zadanog ustavnog okvira koji jamči trodiobu vlasti, demokratske izbore i visoku razinu ljudskih i građanskih prava svi slobodni izražavati svoja stajališta i demokratskim se metodama boriti za vlast i društveni utjecaj. To vrijedi kako za liberale, tako i za konzervativce. Ne vidim kako su to dosadašnje inicijative konzervativnog pokreta podrivale ustavnopravni poredak ili rušile demokratske norme. Suludo je očekivati da konzervativci neće javno nastupati i na izborima birati sukladno svom svjetonazoru, nego biti samo dekor u političkom prostoru kako bi se stvorio privid pluralizma. Pa nije Hrvatska totalitarna država.

Zaključno - kako vidite, da se tako izrazim, hrvatsko društvo danas, jesmo li sazreli ili još uvijek bolujemo od "dječjih bolesti" demokracije, tolerancije, medijskog kaosa koji nas uvjerava da je sve loše i kad je nešto ipak dobro...?

- Hrvatska nema izgrađene institucije i vladavinu prava, a bez toga nema uređene države i funkcionalne tržišne ekonomije. Kultura dijaloga ne postoji, i to se vidjelo i u raspravi o Istanbulskoj konvenciji. Dva monologa ne čine dijalog. Ljudi su izgubili povjerenje u državu, akademiju koja je razbijena borbom raznih interesnih skupina za prevlast, Crkvu koja na trenutke djeluje potpuno izgubljena, političke stranke koje su sve podredile svojim interesima, medije koji im nerijetko ispiru mozak, ali i jedni u druge, pa je u takvoj atmosferi teško očekivati optimizam. No daleko od toga da je u Hrvatskoj sve loše. Ova zemlja nudi puno prilika, ali da bismo ih iskoristili, potrebna nam je promjena mentalnog sklopa. To, nažalost, ne dolazi preko noći i zato će nam još neko vrijeme biti loše prije nego što nam bude bolje. Siguran sam da će generacija moje kćeri živjeti u uređenoj i prosperitetnoj Hrvatskoj kakvu svi mi priželjkujemo i za koju su se naši branitelji borili.(D.J.)

Mate Mijić, komunikacijski je konzultant, hrvatski i europski konzervativac i društveno-politički analitičar