Već na početku postizbornog tjedna, a na temelju postignutih rezultata, bilo je jasno kako će dani koji slijede biti krcati događajima i da će hrvatska politička scena biti mjesto svakojakih kombinacija kad se radi o mogućnostima sastavljanja potrebne saborske većine od minimalno 76 ruku, što bi onda bio nužan uvjet da se s takvim potpisima ide do predsjednika Republike Hrvatske zatražiti mandat za sastavljanje nove vlade.

U međuvremenu naslušali smo se svakojakoih mogućih i nemogućih kombinacija i u teoriji i u praksi, a u prvom je planu, očekivano, bio HDZ, kao relativni pobjednik proteklih parlamentarnih izbora, ali i Domovinski pokret, kao treća po snazi politička opcija, s 14 saborskih mandata. Također, u međuvremnenu vlastite su kombinacije javnosti podastirali SDP/Rijeke pravde, Možemo! i Most, uz oprezne glasove preostalih kandidata koji su prošli izborni prag i ušli u Sabor. Naravo da se u cijelu tu "igru prijestolja" na hrvatski način s vremena na vrijeme uključivao i predsjednik Zoran Milanović, iznova ne poštujući odluke Ustavnog suda i ustrajavajući na nekoj svojoj priči, prije bi se reklo, iluziji, što, tko, kako, s kim..., uglavnom na tragu fiks-ideje da treba pod svaku cijenu rušiti HDZ, odnosno spriječiti ga da iznova osvoji mogućnost da sastavi većinu u Saboru a onda i uspostavi novu vladu.

Kako će se cijeli taj postizborni teatar u konačnici rasplesti, znat ćemo nakon pregovora zainteresiranih strana/stranaka, što bi trebalo završiti što prije, kako bismo prije službene kampanje za europske izbore znali na čemu smo - hoćemo li dobiti novu (i kakvu) saborsku većinu, a posljedično tome i novu vladu, većinsku (ili manjinsku, što zagovara Možemo!), ili će zbog nemogućnosti dogovora sve završiti najgorim mogućim scenarijem - ponavljanjem izbora.

I dok se hrvatski gordijski čvor polako raspleće, prije nekakvih konkretnih rezultata, općenito i načelno (a i za takav pristup bilo je sasvim dostatno jakih argumenata), razgovarali smo još početkom tjedna s prof. dr. sc. Perom Maldinijem, politologom i sveučilišnim profesorom iz Dubrovnika.



Kako komentirate priopćenje i upozorenje Ustavnog suda predsjedniku Milanoviću da ne može biti mandatar? Hoće li to utjecati na formiranje vlasti?

- Kako smo vidjeli, Milanović je nastavio svoju političku kampanju unatoč jasnom upozorenju Ustavnog suda o nedopuštenosti sudjelovanja predsjednika Republike u izbornom procesu još u ožujku. Predsjednik Republike, kao izvanstranački autoritet i politički nepristran, treba se brinuti za redovito i usklađeno djelovanje institucija vlasti te za stabilnost državne vlasti. Međutim, Milanović je i do tada višestruko djelovao na način neprimjeren ustavnoj funkciji i značenju institucije predsjednika Republike, kršeći zakone i procedure te favoriziranjem oporbenih političkih aktera naspram aktualne političke vlasti. Svojim upadom u izborni proces s pozicije predsjednika Republike, ignoriranjem upozorenja Ustavnog suda i priklanjanjem jednoj političkoj opciji u izbornom procesu on krši najprije temeljno načelo podjele vlasti i sustava međusobnih provjera i ravnoteže, potom načelo političke nepristranosti te opstruira stabilnost političkog sustava i institucija vlasti, upravo suprotno od onoga što je funkcija institucije predsjednika Republike. Takvo je Milanovićevo djelovanje stoga udar na ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, destabilizacija političkog sustava i autoritarno posezanje u prava koja mu ne pripadaju.

No moglo je u slučaju Milanovića proći sve drukčije da je odstupio s mjesta predsjednika RH...?

- Da je Milanović dao ostavku na dužnost predsjednika Republike i potom se kao građanin uključio u izbornu kampanju i stavio se na listu, to bi bilo legalno i legitimno. Čak i da je nakon upozorenja Ustavnog suda postupio u skladu s njime i prestao s kampanjom te nakon izbora dao ostavku, ne bi bilo formalne prepreke da bude mandatar, premda bi to bilo politički problematično s obzirom na to da se nije kandidirao niti je bio na listi (poput svojevremeno Oreškovića, premijera tehničke vlade). Međutim, nakon što je ignorirao upozorenje Ustavnog suda i gotovo svakodnevno flagrantno kršio Ustav aktivno sudjelujući u predizbornoj kampanji u ulozi premijerskog kandidata, Ustavnom sudu nije preostalo ništa drugo već da reagira upravo ovako kako je reagirao, tj. da mu kao kršitelju Ustava ne dopusti biti mandatarom za sastavljanje nove vlade. To što bi naknadnom ostavkom na dužnost predsjednika Republike imao status i prava građanina ne ekskulpira ga od odgovornosti za protuustavno djelovanje i kompromitaciju izbornog procesa tijekom obnašanja predsjedničke dužnosti. Drukčije, to bi bila prijevara i izrugivanje s ustavnim načelima i demokratskim izbornim procesom.

S obzirom na odluke koje je javnosti obznanio Ustavni sud, i ta se institucija našla na udaru oporbe, poput SDP-a, koji je Milanovića i prihvatio kao "vođu", ali i nekih drugih iz oporbenih opcija, uključujući i neke političke komentatore i tumače ustavnog zakona i prava...?

- Uglavnom, ponovimo još jednom, predsjednik Republike ne može se kandidirati na izborima ni sudjelovati u kampanji dok obnaša tu dužnost. Dužnost predsjednika, koji daje mandat, nespojiva je s bilo kakvim pogodovanjem nekoj političkoj opciji ili sudjelovanjem u formiranju parlamentarne većine. Dakle, tu nije riječ ni o kakvom oduzimanju građanskih i političkih prava, kako to neki žele interpretirati. Naprotiv, riječ je upravo o zaštiti tih prava od nedopuštenih posezanja u njih sa strane Milanovića, koji zlorabi dužnost predsjednika Republike za svoje političke ciljeve, diskreditirajući pritom instituciju Ustavnog suda i namećući sebe i svoju volju iznad Ustava i zakona. Odluka se, dakako, odnosi samo na ove izbore, koje je on svojim djelovanjem kompromitirao upadom u izborni proces, odnosno predizbornu kampanju, favoriziranjem jedne političke opcije i nastojanjem da utječe na rezultat izbora posredujući u sastavljanju većine, kojoj želi biti na čelu u svojstvu mandatara, odnosno čelnika izvršne vlasti. To je višestruka gruba manipulacija izbornim procesom, potpuno izvan ustavnih ovlasti i funkcije predsjednika Republike, te via facti napad na ustavnopravni poredak. Upravo to je razlog zbog kojega ga Ustavni sud svojim priopćenjem i upozorenjem zaustavlja u mogućnosti realizacije takvog scenarija. To je prekršaj i potkopavanje demokratskog sustava, na što Ustavni sud mora reagirati jer je obrana ustavnih načela i vladavine prava njegova funkcija i obveza po Ustavu. Ustavni sud je možda mogao biti nešto ekstenzivniji i detaljniji u obrazloženju svojih odluka, što bi pridonijelo njihovoj većoj jasnoći i manjoj mogućnosti različitih interpretacija. Međutim, bit odluke i njezina opravdanost ostaju apsolutno neupitnima.

Što se tiče utjecaja na formiranje vlasti, ovo priopćenje i upozorenje Ustavnog suda ni na kakav način nema utjecaja na to. Možda bi imalo da je izrečeno tijekom kampanje, kada bi netko mogao prigovoriti Ustavnom sudu da pokušava utjecati na opredjeljenja birača. S druge strane, Milanovićevo je ponašanje sasvim sigurno imalo utjecaja na opredjeljenja birača i rezultate izbora, zbog čega je Ustavni sud mogao propitivati regularnost i legitimnost izbora. Međutim, neposredno po završetku izbora rezultati izbora su poznati i ovo priopćenje Ustavnog suda na njih, kao i na mogućnosti formiranja većine, nema nikakva utjecaja.



Gledajući širu sliku, jesu li izbori opravdali očekivanja, odnosno jesu li i u kojoj mjeri pojedine stranke opravdale prognoze koje su im davane prije izbora? U tijeku je utrka stranaka za pridobivanje potrebne većine u Saboru. Je li tu sad HDZ s koalicijskim partnerima u prednosti? Jesu li i tu sad moguća neka iznenađenja?

- Rezultati izbora su uglavnom očekivani s obzirom na prilično definiranu strukturu biračkog tijela i njegovih političkih opredjeljenja, koja su relativno stabilna duže razdoblje. Dakako, neke promjene u toj strukturi se događaju i, premda su nevelike, te razlike mogu biti važne jer u kontekstu izbornih jedinica i D‘Hondtova preračunavanja glasova u mandate neki rubni mandati mogu biti izgubljeni, a neki dobiveni. U situaciji kada samo nekoliko mandata može značiti mogućnost ili nemogućnost konstituiranja većine, i te male razlike mogu biti presudne. Premda razlike u odnosu prema prošlim izborima u osnovi nisu velike, njihova je struktura takva da su dovele upravo do tog problema. Naime, produbljena politička polarizacija i smanjeni koalicijski potencijal gotovo svih stranaka u proteklom razdoblju te nešto slabiji izborni rezultat HDZ-a kao relativnog pobjednika ovih izbora formiranje parlamentarne većine sada čini izazovnijim nego što je to bilo prije četiri godine.

Premda bi politički različiti, ali ideološki relativno srodni HDZ i DP, uz naknadno vjerojatno pridruživanje zastupnika nacionalnih manjina i nekih pojedinačnih zastupnika, mogli najlakše i najbrže formirati većinu, prijepori između DP-a i HDZ-a u proteklom razdoblju to čine prilično otežanim, ali ne i nemogućim. Mogućnost te koalicije ovisit će o razini kompromisa koju obje strane mogu postići, podjednako interesno i politički. S druge strane, ideološki, politički i interesno vrlo heterogena oporba ima razmjerno manje šanse. Naime, uz gotovo nedostižan broj zastupnika potreban za formiranje većine, razlozi zbog kojih nisu uspjeli formirati predizbornu koaliciju i dalje stoje na putu formiranja poslijeizborne koalicije. Stoga analize koje polaze od jednostavnog zbrajanja glasova pojedinih stranaka i davanja većih šansi da su išle u prijeizbornu koaliciju griješe jer, usprkos nominalnom pripadanju ljevici ili desnici, birači tih stranaka ne bi im dali istu potporu kao što su im dali zasebno (npr. Možemo! i SDP, SDP i IDS, Most i DP). Dalje, koalicija takvih raznorodnih aktera bila bi teško održiva zbog velikih međusobnih razlika, najprije unutar istog političkog bloka, a još više u odnosu prema suprotstavljenom bloku (ljevica - centar - desnica). Kompromisi koje bi stranke takve koalicije morale napraviti bili bi takvi da bi zasigurno razočarali znatan dio njihovih birača. Usto, koalicija kojoj je jedini cilj smjena HDZ-ove većine s vlasti, a bez minimuma zajedničke programske osnove, teško da bi bila funkcionalna, a i stabilna. Konačno, manjinska vlada, koja je inherentno nestabilna, bila bi teško održiva jer bi se za svaku odluku i zakon u Saboru morala suglašavati i pritom činiti brojne kompromise kako bi osigurala opstanak. Usto, priklanjanje dijela tih stranaka, poglavito SDP-a, Milanovićevu neustavnom upadu u izborni proces dodatno je opterećenje i kompromitacija mogućem preuzimanju vlasti na takav način.

Može li se zaključiti da se na proteklim izborima birala sigurnost i odgovornost, i politička i ekonomska, umjesto rizika i neizvjesnih alternativa, odnosno zazivanih promjena, s obzirom na to da su Plenković i HDZ ponovo relativni pobjednici izbora?

- Mislim da je to poruka većine biračkog tijela. HDZ je svoje djelovanje u proteklom razdoblju temeljio upravo na svojim socioekonomskim, sigurnosnim i vanjskopolitičkim postignućima, pa je logično da je na to stavio naglasak i u svojem predizbornom programu i obećanjima biračima. Usprkos propustima, kojih je svakako bilo, ali i velikim izazovima u okolnostima dviju velikih kriza, njihov je mandat bio razmjerno uspješan, a rezultati vidljivi. Usto, politička, ekonomska i sigurnosna neizvjesnost globalnog konteksta izravno utječe na sve, pa je to dodatni razlog opredjeljenju većine građana za stabilnost i sigurnost. Premda su i neke druge stranke to isticale u svojim programima, njihova fokusiranost na neka druga pitanja zasjenila je taj dio, pa je HDZ tu očito bio najuvjerljiviji. Međutim, snažna politička polarizacija, populizam i diskreditirajuća retorika, posebice pojačani Milanovićevim upadom u izborni proces, zasjenili su bilo kakvu raspravu o programskim pitanjima, ali i otvorili perspektivu neizvjesnosti, što je dodatno pomoglo HDZ-u, a odmoglo dijelu oporbe koji je inzistirao na radikalnim promjenama.



Slučaj "Rijeke pravde", odnosno slučaj Milanović, pokazao se promašajem. Što bi sad predsjednik RH mogao, hoće li opstruirati davanje mandata Plenkoviću ako on prvi donese dokaz da ima 76 potpisa? Neki, poput Benčićke, navode mogućnost stvaranja manjinske vlade, no koliko je takva opcija realna, to bi vjerojatno išlo na mlin i Milanoviću...? Što ako Milanović da mandat manjinskoj vladi?

- Milanović je rekao da će mandat dati donositelju 76 potpisa, što je i ustavna dužnost predsjednika Republike. Međutim, rekao je i da će se "držati slova i duha Ustava kao i do sada", što, u najmanju ruku, zvuči kao provokacija, pa je s obzirom na njegovo dosadašnje ponašanje i nepredvidljivost moguće očekivati i njegovo daljnje manipuliranje izbornim procesom. Stoga to nije sasvim izvjesno i ostaje vidjeti hoće li se davanje mandata odviti sukladno s Ustavom.

Što se tiče manjinske vlade, upitno je koliko je ona realno moguća zbog svih već navedenih razloga. Kada bi se i uspjela formirati, njezina inherentna nestabilnost i otežano funkcioniranje činili bi je neodrživom, pa bi tada ponovljeni izbori bili prilično izvjesni.