Drago Župarić Iljić: Ako propadne sporazum Turske i EU-a, osim Sirijaca imat ćemo i više izbjeglica Turaka!
Vezani članci
TEMA TJEDNA: NOVA IZBJEGLIČKA KRIZA (I.)
INTERVJU TJEDNA: MIRKO BILANDŽIĆ
TATJANA TOMAIĆ:
Mađarski referendum o kvotama izbjeglica koje je propisala Unija nije uspio jer je odziv birača bio ispod potrebnih 50 posto. To, međutim, nije spriječilo Viktora Orbana da proglasi pobjedu pa najavljuje i amandman na ustav kako bi ozakonio volju onih koji su glasovali na referendumu. O aktualnoj situaciji s migrantima razgovarali smo s dr. sc. Dragom Župarićem Iljićem, s Instituta za migracije i narodnosti (IMIN) u Zagrebu.
Kako sve to komentirate, je li to poraz Orbanove migrantske politike i pobjeda EU-a, odnosno Angele Merkel? Treba li Orban dati ostavku?
- Iz perspektive onoga što bi nam trebale biti zajedničke europske vrijednosti poštivanja temeljnih ljudskih i manjinskih prava na koje smo se obvezali pravno i politički, čini se kako su zapravo i Orbanovska i Merkeličina politika doživjele poraz u svojoj krajnjoj instanci. Merkeličina politika, iako je u srednjoročnom smislu uspjela u namjeri prihvata više od milijun ljudi, ipak je dugoročno gledano poražena i to tri puta: prvi put kada je u jesen 2015. postalo jasno da će Njemačka snositi najveći teret raspodjele odgovornosti, dok zajednička europska politika azila pada na testu solidarnosti, humanosti i suradnje država članica u smislu primitka, kasnije i kvota raspodjele izbjeglica, a što je zapravo veliki poraz Bruxellsa. Drugi put je ta politika poražena kada je u ožujku Njemačka mogla samo primiti na znanje odluku iz Beča o zatvaranju tzv. balkanske rute. A treći put je poražena danas, kada se najavljuju prisilne deportacije oko 80.000 Afganistanaca iz EU-a natrag u Afganistan, ili će se toj državi uskratiti međunarodna pomoć. Ostaje zaista gorak okus u ustima da je Njemačko pripuštanje određenog broja ljudi bilo dijelom proračunata strategija u smislu kalkulacija za dopunjavanje potrebne ekonomske i demografske piramide njemčakog društva. S druge strane, rezultat mađarskog referenduma Orban je predstavio kao pobjedu, scenarij na koji su unaprijed upozoravali mnogi analitičari. Antiimigrantsko i antiizbjegličko ozračje u toj zemlji je prisutno, bez obzira na pad referenduma, no Orban ne samo da neće dati ostavku, nego će na valu te atmosfere zasigurno tražiti još veće ovlasti za sebe, vojsku i policiju. Bez obzira na to što žicom, vojskom i ogradama krši brojna ne samo europska, nego i međunarodna načela izbjegličkog prava, prije svega to da svaka osoba koja se smatra progonjenom mora imati pristup teritoriju i sustavu azila, traženju međunarodne zaštite. Politički je opasna stvar to što se Orban nameće kao vođa takve nove koalicije, sastavljene od zemalja Višegradske skupine, koje baziraju svoj ideološki i politički program na ideji da se EU treba što više zatvoriti i utvrditi granice Schengena, ojačati zidine tzv. Tvrđave Europe.
ORBAN KAO PUTIN
Iako je odaziv na referendum u Mađarskoj bio ispod 50 posto, činjenica ja da je čak 98,2 % Mađara koji su izišli na nedjeljni referendum odbacilo migrantske kvote Europske unije. Je li to ipak poruka koju valja respektirati?
- Legalno ga se ne treba respektirati, ali sociološki ga treba respektirati s vrlo visokom dozom opreza. Vrlo je zabrinjavajuća cijela mašinerija Orbanovog i Fideszovog državnog aparata koja je u jednoj prljavoj, krajnje ksenofobnoj i rasističkoj kampanji pokušavala dizati tenzije i osjećaj moralne panike prema ljudima koji bazično bježe od rata i siromaštva. Takvom se propagandom stvaralo ozračje straha, prijetnje, ugroze prema ljudima koji činjenično gledano zapravo niti ne žele ostati živjeti u Mađarskoj. A što je još opasnije, to se prezentiralo kao jedina politika otpora tobožnjoj suicidalnoj politici primitka izbjeglica jedne Njemačke i Bruxsellsa. Dojma sam da cijelom tom kampanjom, kao i svim koracima koji će uslijediti, a kojima se zapravo neuspio referendum proglašava stvarnom voljom naroda, Orban sebi pokušava utirati put u neki oblik autokratskog režima u najgoroj putinovskoj maniri. Nažalost, čini se da bez obzira na to što je većina bojkotirala referendum, u Mađarskoj zasad ne postoji stvarno jaka opozicijska snaga koja bi predstavljala jasan otpor ovakvim opasnim tendencijama diktatorstva i militarizacije društva u kojem se za sve probleme optužuje izbjeglice, dok zemlja tone u sve veću nezaposlenost, izolaciju, korupciju i besperspektivnost. Dapače, glavna je opozicija Orbanu još ekstremnija, filonacistička stranka Jobbik. A lista čekanja Mađara koji se žele za 500 eura zaposliti u policiji kao “lovci na glave” izbjeglica i migranata koji neregularno pokušavaju prijeći mađarsku granicu - raste. Zastrašujuće!
Kako će se rezultat referenduma odraziti na daljni razvoj situacije s migrantima, ne samo kad je Mađarska u pitanju, nego i Europska unija, uključujući i Hrvatsku? Hoće li sad i druge članice EU-a koje su kvote dovodile u pitanje, ipak morati sprovesti dogovoreno?
- Ne očekujem takav razvoj situacije da bi sad druge države članice, osim Višegradske skupine, bojkotirale taj dogovor, iako je čak i Češka primila nekoliko desetaka izbjeglica. No moramo znati da se zapravo taj kvotni dogovor i ne provodi na način na koji je zamišljen. Danas imate situaciju kada je zamišljeno 160 tisuća premještanja, a u stvarnosti je premješteno samo oko tri tisuće ljudi iz Grčke i Italije. Također, od 22 tisuće onih koji trebaju biti preseljni iz Turske, samo ih je osam tisuća stvarno preseljeno, što je neznatno u usporedbi s dva i pol milijuna izbjeglica koje Turska udomljava. Dakle, sustav kvota ne funkcionira, a da bi profunkcionirao kako je zamišljen na razdoblje od dvije godine, morali biste imati oko sedam tisuća premještanja i preseljenja mjesečno. Tim tempom nema šanse da će se ta politika ostvariti. No, politika Bruxellesa bila je zasnovana na možda i naivnoj pretpostavci da će sve članice pristati na kvote i da će se ljudi iz hot-spotova Italije, Grčke i Turske preseljavati u države članice nekim automatizmom. Čak i da tomu jest tako, pitanje je kako ih privoliti na boravak i ostanak u tim zemljama. Primjerice, u Hrvatskoj je od 1600 osoba u predviđenoj kvoti stiglo samo četvero ljudi uz još desetak onih koji su vraćeni readmisijom. Hoće li se zadržati ovisi ponajprije o tome imamo li im što ponuditi kao priliku za novi život.
HRVATSKA STATEGIJA
Proteklih dana u medijima smo čitali senzacionalističke naslove tipa: Vraćaju se izbjeglice! Je li Hrvatska (Slavonija) spremna? Govori se i o ponovnom aktiviranju tzv. balkanske rute.
Hoćemo li nakon propalog referenduma u Mađarskoj biti izloženi novom valu izbjeglica?
- Mediji senzacionalistički podgrijavaju ovu temu. Naravno da ovaj scenarij jest moguć, ali prema svemu sudeći to nikako ne može biti jednakog obujma i intenziteta kao prošle jeseni. I danas vidimo da tzv. balkanska ruta funkcionira, zapravo nikad nije posve prestala, jer oko 500 izbjeglica i dalje dolazi, manji dio i prolazi kroz Srbiju prema Mađarskoj, iako sad Srbija najavljuje zatvaranje i blokadu granice s Bugarskom. Referendum u Mađarskoj nije glavni razlog radi kojeg bi Hrvatska sad mogla biti izloženija takvom toku, jer skretanje rute ovisi i o brojnim drugim faktorima kao što su dostupnost i razvijenost krijumčarskih mreža, ustaljenost rute, stupanj nadzora granice, troškovi prebacivanja i drugi otežavajući faktori. Nije nezamislivo da se otvore ili pojačaju i neke druge rute na Balkanu, pogotovo na njenim južnijim granicama, poput Albanije i Crne Gore, sa smjerom prebacivanja morskim putem u Italiju, ili preko Rumunjske dalje u centralnu Europu pa na zapad.
Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, poručila je da u slučaju novog migrantskog vala Hrvatska ne bi mogla propuštati izbjeglice jer su granice susjednih zemalja zatvorene te da mora zaštititi svoj teritorij. Kakva treba biti strategija za evenutalni novi val izbjeglica? Je li rješenje žica na granici s BiH i Srbijom?
- Strategija treba biti takva da se svima omogući pristup teritoriju RH, adekvatan smještaj, pristup sustavu traženja zaštite, dakle postupku, tj. proceduri za odobrenje ili odbacivanje međunarodne zaštite. A također u slučaju odobrenja zaštite i pristup svim pravima u smislu integracije zajamčenim zakonom. Naravno da ova politika ima poteškoća u funkcioniranju i kada se radi o dolasku pojedinaca i manjih grupa, a kamoli ako se radi o dolasku velikog broja ljudi. No upravo je to što moramo kao država poštovati i provoditi. Žica na 114 kilometara kopnene granice sa Srbijom, te neizvedivo postavljanje žice na više od tisuću kilometara granice s BiH nisu nikakvo zamislivo rješenje. Kome to pomaže, što time štitimo? Rezultat bi bio samo povećanje stradanja ljudi u pokušaju prelaska granice, skuplje i opasnije krijumčarske prakse, a vrlo opasno bi bilo i zaoštravanje ionako poljuljanih međudržavnih odnosa sa Srbijom te entitetom Republike Srpske u BiH.
SANACIJA POSLJEDICA
Kakva je uloga Turske? Erdogan i dalje upozorava da će zbog neispunjenja dogovora oko ukidanja viza turskim državljanima početi propuštati izbjeglice prema EU. Kako to komentirate?
- EU je odlučila ne fokusirati se na prevenciju uzroka izbjeglištva nego na sanaciju posljedica, pretežito na razini 'kozmetičkih' mjera sakrivanja pravih ožiljaka. EU je sporazumom s Turskom pristala i na liberalniji vizni režim, možda i ubrzanje procesa pridruživanja Turske Europskoj uniji, ali sve na štetu samih izbjeglica koje bi vraćala natrag u Tursku, a preuzimala Sirijce. EU pristaje financirati Tursku da se nastavi baviti izbjeglicama na svom teritoriju, i da ih zadržava na predziđu svoga teritorija. Ako bi ovaj ugovor propao, EU se pribojava novih izbjegličkih tokova i novih izbjegličkih pravaca, no mislim da bi u tom slučaju situacija mogla biti još kompliciranija, jer u tom slučaju ne bi dolazili samo Sirijci, Afganistanci i Kurdi te drugi prisilni migranti, nego moguće i turski državljani koji su protivnici Erdoganova režima.
Nakon europskog summita u Bratislavi ništa konkretno nije dogovoreno, osim da treba nastaviti razgovore o važnim pitanjima za budućnost EU-a, posebice migranata. Kad se sve zbroji, kako će se taj gordijski čvor migrantske krize rasplesti. Jesu li uopće moguća konstruktivna riješenja prihvatljiva za sve (EU, Turska, kvote, Mađarska...), ili je problem neriješiv dok je god rata u Siriji?
- Glavni i odgovorni akter tu nije samo EU, nego SAD, Rusija, Saudijska Arabija i Turska, a Vijeće UN-a prvi se put tek u rujnu ove godine odredilo prema izbjegličkim pitanjima donošenjem Newyorške Deklaracije. Jasno je da treba čim više raditi na dubinskom rješavanju glavnog uzroka problema, zaustaviti rat u Siriji što je prije moguće, pomoći drugim teritorijima (Irak i Afganistan), te brojnim afričkim državama koje su pogođene ratom i siromaštvom. Potrebno je djelovati sveobuhvatnom razvojnom pomoći u financijama i logistici prema teritorijima koji generiraju toliki broj izbjeglica da bi se zaustavili ratovi, obnovila infrastruktura te tako prevenirali početni impulsi prisilnog raseljavanja. Međutim, i dalje će ljudi iz manje perspektivne periferije globalnog Juga, bježeći od konflikata, siromaštva i okolišnih promjena pokušavati doći u perspektivnija područja Zapada, tj. globalnog Sjevera. I tu trebamo promjenu paradigme - na takva kretanja ne trebamo gledati kao na prijetnju koja nas destabilizira, nego na adaptivnu strategiju tih ljudi za preživljavanjem, što nam donosi jedan novi interakcijski moment koji ima potencijal stvoriti nešto novo. Svjesnost, solidarnost, humanost, ljubav i hrabrost ključ su za to, kao što, uostalom, propovijeda i papa Franjo.
Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
MIRO KOVAČ, MINISTAR VANJSKIH POSLOVA
HRVATSKA NEĆE BITI SABIRNI CENTAR ZA IZBJEGLICE I MIGRANTE
Europska unija i njezine zemlje članice, među njima i Hrvatska, suočavaju s nekoliko zahtjevnih i ozbiljnih izazova koji iziskuju zajednički pristup kako bi rješenja bila dugotrajno održiva.
Dužnička kriza, posebno u eurozoni, nedovoljna vidljivost europskih institucija i njihova udaljenost od građana, izlazak Velike Britanije iz europske obitelji, priljev migranata i izbjeglica - sve su izazovi koji ozbiljno stavljaju na kušnju funkcionalnost, solidarnost i održivost Europske unije. Upravo nam je migrantska kriza pokazala koliko su države članice međusobno ovisne, što znači da ako neka zemlja donese odluku koja odgovara njoj osobno mora biti svjesna utjecaja koji ta odluka ima na druge zemlje članice. Rezultati referenduma u Mađarskoj pokazuju da u toj zemlji, kao i drugdje u istočnoj Europi, postoje drugačija razmišljanja o migrantskoj krizi. No, sada je važno da na tom planu postignemo konsenzus u samoj Europskoj uniji. Već sam prije nekoliko mjeseci naglasio da nije prihvatljivo nametati rješenja državama članicama, a da se ne uzmu u obzir nacionalne specifičnosti i osjetljivost nekih pitanja. Ali istodobno moramo imati na umu da nam je korisno držati se i raditi zajedno jer je Europska unija, bez obzira na njezine nedostatke, ipak dosad najbolji projekt suradnje na našem kontinentu. Potreban je, dakle, sveobuhvatan - europski - pristup: efikasna zaštita vanjskih granica Europske unije, suradnja s Turskom i djelovanje na licu mjesta, tamo gdje se odvijaju krize. Hrvatska ostaje pri obavezi koju je preuzela, a to je da će prihvatiti do 1600 migranata u sklopu sustava preraspodjele. Veći brojevi koji se spominju u hrvatskom javnom prostoru su prenapuhani. Hrvatska će sudjelovati u programima preseljenja i premještaja, ali sigurno neće biti sabirni centar za izbjeglice i migrante. To smo već pokazali kada smo svojom suradnjom s Austrijom, Slovenijom, Srbijom i Makedonijom presudno pridonijeli zatvaranju tzv. balkanske rute. Otad se broj migranata koji dolaze u Europsku uniju drastično smanjio.
Naš primarni cilj je fokusirati se na snažniju zaštitu i kontrolu vanjskih granica EU, što automatski znači zaštitu hrvatskog državnog područja i hrvatskih građana. Hrvatski građani mogu biti sigurni da pratimo razvoj situacije i da smo u pripravnosti. Ključno je za Slavoniju, ali i ostatak Hrvatske, da tzv. balkanska ruta ostane zatvorena. To ćemo postići daljnjom suradnjom sa svim zemljama u susjedstvu, ali je potrebna jednako tako i pomoć Europske unije svim tim zemljama. U tom smo pogledu spremni nastaviti pružati konkretan doprinos državama na ruti, uključujući Grčkoj kao zemlji prvog ulaska migranata u Europsku uniju. Smijemo biti ponosni kako se Hrvatska humano ponijela prema migrantima - i to uvijek ističem svojim stranim kolegama. Upravo je i na nedavnom UN-ovom summitu o izbjeglicama na kojem sam sudjelovao, usvojena Njujorška deklaracija za izbjeglice i migrante. Riječ je o prvoj zaista globalnoj matrici kako dugoročno, organizirano i humano postupati prema izbjeglicama i migrantima diljem svijeta, kako im osigurati dostojanstvo, sigurnost i ljudska prava. Moramo biti svjesni da je u svijetu preko 240 milijuna izbjeglica, od čega su polovica djeca. To je zastrašujuće, no ovom smo deklaracijom ipak napravili bitan iskorak.
Hrvatska je pokazala i dokazala da može i zna uspješno suzbijati priljev migranata, da zna surađivati sa susjedima, ali dugoročno moramo udruženim snagama djelovati efikasno na licu mjesta - u Siriji, u zemljama i regijama u kojima se odvijaju krize. Tamo trebamo pomagati i skrbiti o sigurnosti izbjeglica i prognanika. Tako bismo rasteretili svoja društva rasprava o razmještaju migranata i izbjeglica po državama članicama, uključujući i Hrvatsku. Europskoj uniji treba strateški, sveobuhvatni, solidaran i europski pristup migracijama i učinkovito upravljanje njihovim unutarnjim i vanjskim aspektima. Europskoj uniji je potreban strateški zaokret. Na to je Hrvatska dosad upozoravala. To ćemo i dalje činiti - zaključio je Miro Kovač, ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske.(D.J.)
VEDRAN OBUĆINA, POLITOLOG
NOVI VAL NEĆE BITI SPONTAN, NEGO POMNO ORGANIZIRAN
Mađarski referendum je odraz i političkog stanja u samoj zemlji, odnosno dodatno osnaživanje moći ionako moćnog premijera Viktora Orbana i njegove stranke Fidesz. Vlada u Budimpešti nastoji povećati svoj populistički apel i predstaviti sebe kao jedinog zaštitnika suverenosti, identiteta i sigurnosti zemlje.
Nasuprot tomu stoji doista činjenica da je Mađarska u vrhu zemalja po primljenom broju azilanata u odnosu prema svom stanovništvu. Mađarska je bila glavna migrantska ruta prema srednjoj i sjevernoj Europi. Zatvaranje mađarskih granica, gradnja zidova i odvraćanje migranata zapravo su u cijelosti poštvanje zakonskih odredbi Schengenske zone. Nacionalistička retorika Fidesza, međutim, nije samo antiimigrantska. Ona je ovdje da zaštiti mađarsku glavnu političku snagu od konkurenta s krajnje desnice, stranke Jobbik.
Zbog svog zemljopisnog položaja Mađarska je ključna zemlja za tražitelje azila koji u Europu stižu balkanskom rutom. Mađarska je 2015. imala drugi najveći broj molbi za azil, nakon Njemačke, u apsolutnim brojkama, a najveći broj u odnosu prema broju stanovnika. Kako je Njemačka najavila da će dopustiti dolazak svim sirijskim tražiteljima azila, taj se broj u Mađarskoj znatno smanjio, a mađarska je vlada počela graditi pogranične prepreke u srpnju 2015. EASY sustav orijentiran je na mogućnosti dobivanja azila za izbjeglice iz Sirije, Afganistana i Iraka, ali i za većinom ekonomske migrante iz Albanije, Kosova, Pakistana, Eritreje, Nigerije, Irana i Ukrajine.
Sada se proveo referendum koji nije samo poruka građanima Mađarske nego i Europskoj uniji, iako je trenutačni broj azilanata u Mađarskoj gotovo nula. Prema planu, Mađarska bi trebala prihvatiti 1294 izbjeglice, što je broj dobiven na temelju prosjeka od 160 tisuća ljudi koje se treba raspodijeliti među europskim zemljama članicama. Budimpešta želi jasno reći da će, zajedno sa svojim susjedima, davati otpor pokušajima EU da nametne odluke državama članicama. Referendumsko pitanje sadržava i implicitan euroskeptičan stav: Želite li da Europska unija, čak i bez odobrenja mađarskog parlamenta, ima mogućnost obveznog naseljavanja nemađarskih stanovnika u Mađarsku? Iako se radi o uvođenju izravne demokracije, mađarski je referendum svakako i ranjiv na manipulaciju od strane političkih predvodnika, Orbanovih protivnika.
Što se tiče novog migracijskog vala, on ipak ne bi trebao biti toliko velik, ali to ne ovisi toliko o samom valu koliko o nalogu za pokretanje ljudi. Naime, migracije su prirodno frakturirane i nestalne, ali ovo je organizirano kretanje. Ako bi došlo do masovnijeg pokreta, smatram da bi on zasigurno bio organiziran te da bi se kretanje ostvarilo kao u posljednjim tjednima krize u Hrvatskoj.
Glede položaja Hrvatske, situacija je jasna - kad veliki igraju, mali nemaju preveliku ulogu - mišljenja je Vedran Obućina, politolog iz Rijeke, specijaliziran za Bliski istok i islamski svijet.(D.J.)