Koliko se zrelost demokracije ogleda kroz parlamentarne izbore u pojedinoj zemlji, jesmo li o tom pitanju položili ispit i kroz nedavno održane izbore za hrvatski Sabor, kakav bi bio zaključak, koliko je sve bio uspješan ponovni test demokracije i stranačkih kompetentnosti - pitali smo dr. sc. Darka Polšeka, redovitog profesora na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

- Održavanje izbora i tzv. izlaznost, tj. broj ljudi koji glasaju na izborima, nisu jedini kriteriji "zrelosti demokracije". Demokratičnost se dokazuje i brojnim drugim postupcima populacije: međusobnim povjerenjem, povjerenjem u institucije, učinkovitošću međusobnog udruživanja, istinitim izvješćivanjem o događajima itd.

Ako se izbori odvijaju normalno, ako nema kršenja izbornih pravila, ako su rezultati prikupljeni praktično istoga dana, to je jedan od znakova zrelosti i normalnosti funkcioniranja demokracije. Kada se izborna pravila ne poštuju, kada se glasovi "kupuju", kada na izbornim mjestima ima nasilja, tada je to pouzdani znak da demokracija ne funkcionira. Izbori su stoga bolji pokazatelj "nezrelosti" negoli pune zrelosti demokracije. Hrvatska je na ovim izborima pokazala jedan od znakova zrelosti demokracije. Nije bilo bitnih narušavanja izbornog postupka. Nitko nije posebno sumnjao u rezultate, rezultati su se prikupljali nepristrano i učinkovito, time je Hrvatska pokazala jedan od znakova normalnosti funkcioniranja demokracije. Bilo bi još doduše ljepše da je umjesto uvreda u izbornoj noći bilo uzajamnog čestitanja; bilo bi još ljepše da nismo strepjeli nad tim kakve će učinke postići neobični manevar predsjednika Republike i da nije bilo neprimjerenih riječi na račun Ustavnoga suda, ali sve u svemu, možemo reći da su izbori bili fair.

Nakon svakih, pa i proteklih parlamentarnih izbora, uvijek se iznova povedu rasprave o podjelama, lijevoj i desnoj Hrvatskoj, da je HDZ zaokrenuo udesno, s obzirom na pregovore s DP-om? Koliko su takve kvalifikacije utemeljene ili su ipak pretjerane kad se radi o podjelama?

- Posve je prirodno, čak i u bitno manjim zemljama od Hrvatske, da se u demokratskoj izbornoj utakmici grupacije dijele, konfrontiraju i natječu. U tome se i sastoji izborni postupak. Je li pak riječ o konfrontaciji uobičajenih lijevo-desnih političkih opredjeljenja ili je riječ o nekim drugim razlikama - posve je drukčije pitanje. I upravo su, zbog tih "dubljih" socioloških i socijalnih razlika o kojima možemo spekulirati, a ne zbog osobnih afiniteta i animoziteta političara, izbori bili zanimljivi. Podjela na ljevicu i desnicu je korisna heuristika, ali ona nije jedina. U posljednje vrijeme gotovo u cijelome svijetu, pogotovo u sustavima s mnogo stranaka, ta heuristika ne predstavlja čak ni provizorno točne faktore predviđanja za formiranje vlasti. Više nikoga ne čudi kada desnica nudi i provodi "ljevičarske" politike ili obrnuto. Koalicija "Rijeke pravde" pokušala se okoristiti sličnim - "binarnim" kriterijem (korupcija vs. antikorupcija), ali pokazalo se da glasači imaju malo širi spektar svojih kriterija. Osobno mislim da je to dobro. Više stranaka bar naoko nudi više opcija za ispunjenje različitih biračkih interesa. Binarni kriteriji u današnje vrijeme naime zaoštravaju konfrontacije, a potom polariziraju birače i stanovnike i pretvaraju ih u međusobne neprijatelje. U Hrvatskoj, za razliku od brojnih drugih demokracija, trenutno ne postoji opasnost totalne socijalne konfrontacije, naime stvaranja takvog totalnog neprijateljstva među segmentiranim grupama stanovništva. I to je isto tako dobro. Neki kažu da je politička dosada znak zrelosti demokracije. Kod nas politika nije dosadna, ali zbog toga nije ni nezrela. Čini se da ponešto i učimo.

Može li se govoriti i o izvjesnom zaokretu nadesno u EU-u, da se tako izrazim, i ide li u tom smjeru i Hrvatska...?

- Kada je pak riječ o sociologiji: globalizacija stvara opću povezanost koja se ne preslikava na glasačka tijela pri nacionalnim izborima. Stoga ne treba čuditi da u većini zemalja nacionalni izbori obično daju početnu prednost desnici koja signalizira lokalnu pripadnost. Hrvatska nije iznimna, ona je dio Europske unije, ali baš zbog toga što je postala dio veće aglomeracije glasači "čuvaju" svoj identitet izborom lokalpatriotskijih stranaka. Paradoksalno, vrijedi i obrnuto - u zatvorenijim društvima interes za ono strano i drukčije ima veće šanse postići uspjeh signaliziranjem posve drukčijih vrlina: otpora prema vlasti i otvorenosti prema svijetu.

Hrvatska, sociološki gledano, nije "otišla udesno", premda bi netko prema broju saborskih zastupnika desničarskih stranaka na ovim izborima to mogao reći. Sudeći po sociološkim analizama izbornih rezultata, ona se u proteklih 20-30 godina nije bitno promijenila. I upravo zato vidimo zdvojnost lijevih stranaka, koje, unatoč Milanovićevim pokušajima, još nisu uspjele privući to "desno" biračko tijelo.

Živimo u nesigurnim vremenima koja su trajno obilježje posljednjih godina. Koji će i kakvi biti najveći izazovi s kojima će se Hrvatska suočavati u idućem četverogodišnjem razdoblju novog sastava Sabora i nove vlade? Na neke izvanjske faktore u širem kontekstu ne možemo utjecati, no na domaćem terenu sigurno možemo... Vaš završni komentar?

- Najveći izazovi za Hrvatsku i u sljedećem će razdoblju dolaziti "izvana": ratovi, neravnoteža svjetskih sila, nepripremljenost europske ekonomije na te šokove i sl. Hrvatska će u tom moru plivati zajedno sa "svojim partnerima". Za te šokove morat ćemo se i sami pripremiti. A na nama će ostati da doista učinkovitije rješavamo problem korupcije na koji su upozoravale brojne stranke.

I posve neovisno o Saboru i Vladi, ostat će nam zadaća da jačamo lokalne inicijative i projekte (i to bez "europskog" novca i poticaja), civilno društvo (i pri tome ne mislim na LGBTQ+ udruge, na što se u svijesti mnogih svela ta ideja), kako bismo radi sebe i radi drugih (turista, slučajnih namjernika, pa i poželjnih migranata), postali još jedan primjer simpatičnih, sređenih, srednjoeuropskih, "dosadnih" demokracija poput Slovenije i Češke, ili tko zna, možda čak i onih još naprednijih država u kojima je još ljepše i ugodnije živjeti. (D.J.)