Dva su faktora ključna kad se analizira situacija u kojoj se zatekla Republika Hrvatska (a nije jedina) glede iznova aktualne migrantske (izbjegličke) krize, o kojoj sad Unija, ponesena neuspjehom Orbanovog referenduma, po svom starom običaju nesuvislo teoretizira umjesto da konačno ponudi efikasno i svima prihvatljivo konačno riješenje krize.

Kao prvo, u širim europskim razmjerima, glavni je krivac kaotičnog stanja stvari dvojbeni Dublinski sporazum, a onda, što se tiče RH, i prethodna Milanovićava vlada. To su činjenice koje se ne smiju gurati pod tepih.

Dakle, kad smo kod Dublinskog sporazuma, on se i u nekoliko svojih varijanti, ovisno tko ga i kako tumači, danas doima ni živ ni mrtav, odnosno, malo je polumrtav, pa onda malo poluživ. Prema uredbi Dublinskog sporazuma (tzv. Dublin 3), svaki je azilant odgovornost one države u koju prvi put stupi na tlo EU-a i ona ga mora registrirati. Dublinski sporazum predviđa raspodjelu azilanata po državama EU-a na osnovi kapaciteta svake države (BDP, broj stanovnika i slično), a kao prioritet navodilo se spajanje obitelji. Konkretno, ako je otac u Švedskoj, i ostatak obitelji automatski bi bio poslan u tu državu. Druga opcija predviđala je uvođenje “sigurnosne kočnice” - u slučaju da broj azilanata premaši kapacitete države, ona bi u svakom trenu mogla aktivirati tu opciju i zatvoriti se za azilante. No, kad je migrantska kriza prošle godine eskalirala, Dublinski sporazum počeo je odumirati, jer je postalo jasno da se u situaciji kad su stotine tisuća izbjeglica iz Sirije, Iraka, Libije, Afganistana... prolazile kroz Srbiju, RH i Mađarsku (dok nije zatvorila granicu), taj sporazum ne može provesti. Situaciju s primjenom Dublina komplicirala je i činjenica da je Grčka od 2011. izuzeta iz sporazuma. Zna se i zašto - zemlja je bila pred bankrotom.

Ali, da stvar bude još gora, Dublinski sporazum opstoji i danas, poput živog mrtavca, unatoč izjavi Angele Merkel koja je u listopadu prošle godine u Europskom parlamentu kazala: “Dublinski sporazum je zastario”. Jest, tada Njemačka nikoga nije vraćala natrag, ali je kasnije, od ove godine, vlada u Berlinu reterirala i u pokušaju da u čitavom postupku uvede red, vratila ponovno mogućnost da se Dublinski sporazum primjenjuje.

A to, ponovimo, konkretno znači - zahtjev za azilom tražitelj podnosi u onoj zemlji EU-a u koju je prvu ušao. Ako to učini u nekoj drugoj članici EU-a, ona ga ima pravo odbiti i vratiti u zemlju u kojoj je najprije stupio na teritorij EU-a. Dakle, pozivajući se na kakav-takav, ali ipak još ne i mrtav Dublinski sporazum, potencijalna je opasnost da se migratni kojima nije odobren azil u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj..., sad mogu vratiti natrag u Hrvatsku jer, ponovimo, zahtjev za azilom tražitelj podnosi u onoj zemlji EU-a u koju je prvu ušao. A više od 700 tisuća takvih prošle je godine ušlo u Hrvatsku koja je na migrantskom putu tada bila prva zemlja članica EU-a, premda ih je malo i uredno registrirano!

Inače, a i to valja naglasiti, prošle godine Milanović je Hrvatsku, otvarajući potpuno i neselektivno granicu za nesmetani ulazak migranata, doveo u katastrofalnu poziciju jedinog kandidata za tzv. hot-spot, sabirni centar u kojemu će Europa držati migrante dok ne vidi što će s njima. Srećom, to se nije ostvarilo. Prema riječima Goranke Lalić Novak, docentice na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu, koja je kao pravnica radila s azilantima i doktorirala na temu azila, Hrvatska je praktično jedina zemlja u koju se migranti koje Europa ne želi mogu vraćati.

To pak znači da bi u idućih nekoliko mjeseci u Hrvatsku moglo biti vraćeno više oko 3500 migranata, sukladno Dublinskom sporazumu. Članice iz središta EU-a odgovornost za azilante prebacuju na države na vanjskim granicama poput RH, upozorava Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije u Zagrebu.

Osim toga, problem je kad su u pitanju azilanti i hrvatski Zakon o azilu. On je donesen 2003., a stupio je na snagu 2004. godine. Stručnjaci pronalaze mnogo zamjerki na taj Zakon. Njime se kao prvo utvrđuje institut azila - ali ni to nije precizirano, jer se više govori o institutu privremene zaštite, a manjkav je i po pitanju postupovnih odredbi glede prava na azil. Doduše, tražiteljima azila jamči se pošteni postupak, ali ni to nije pojašnjeno, jer Zakon primjerice ne sadrži precizne odredbe o saslušanju tražitelja azila.

A što se kvota tiče, dogovor da primimo 1600 izbjeglica i nije neka drama, no opasnost dolazi iz netom spomenute izvjesne mogućnosti da u RH nahrupi ne 1600, nego više tisuća povratnika migranata, ako im azil odbiju zemlje u kojima su sada i vrate ih na startnu poziciju u RH kao prvu članicu EU-a na tadašnjoj migrantskoj (balkanskoj) trasi, bez obzira na to što ih je tada bilo malo registriranih, jer neprecizni Dublinski sporazum dopušta i takvo tumačenje. Da stanje bude još gore, izvjesna je i opasnost da se tzv. baklanska ruta obnovi, da iz Turske krene novi val migranata prema Srbiji, a onda i prema Hrvatskoj, što bi još dramatičnije zakompliciralo ionako dramatično stanje i generiralo totalni kaos. Nimalo utješno nije ni trenutačno stanje u Srbiji, jer nekoliko je tisuća migranata, naivno vjerujući da će nakon neuspjelog referenduma Mađarska otvoriti granice, krenulo u “proboj” prema EU, no gotovo je izvjesno da ih Mađari neće pustiti u zemlju pa je u tom slučaju moguće da ta masa pokuša ući u Hrvatsku, pa zato i s tim treba računati.

Zato EU, uključujući i Hrvatsku, mora hitno mijenjati politiku odnosa prema izbjeglicama, jer će taj problem trajati godinama, a nedostatna politika može dodatno pojačavati njegove negativne posljedice. Jer ako ne bude pravog i učinkovitog raspleta migrantske krize (koja opet ovisi o kraju rata u Siriji), ako se ne iznađu hitno riješenja nagomilanih problema, Hrvatskoj, slično kao i Mađarskoj, možda ne preostaje ništa drugo nego obraniti vlastitu granicu od novih ulazaka migranata zbog nacionalnih interesa, kazati Bruxellesu i Strasborugu da zatvaramo granice ne samo za novi val migranata, nego i za azilante iz Dublinskog sporazuma. Pritom ni žice, ni zidovi, više policije, pa čak i vojska, nisu rješanja koja treba odbaciti. Naprotiv, treba ih posve ozbiljno razmotriti i napraviti planove za brzu i učinkovitu reakciju kako bi zemlja u kriznom trenutku bila zaštićena.

A što se tiče Viktora Orbana, jest da mu je referendum propao, ali poruka, jasna i nedvosmislena, poslana je i o tome Europska unija neizostavno mora povesti računa. U protivnom, dobit ćemo nove referendume u Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj, članicama tzv. Višegradske skupine, na koje se po nekim pitanjima valja i RH ugledati, a možda i priključiti, što ne bi narušilo naše članstvo u EU, a što su prethodna vlada i ministrica Vesna Pusić zaobilazili iz samo njima poznatih razloga.

Nadalje, stotine tisuća izbjeglica u kampovima Grčke, Italije i Francuske, a milijuni u Turskoj, problem su kojem Europska unija i svijet ne vide rješenje. Nakon što su pojedine zapadne europske države, a prednjači Njemačka, prihvatile najveći broj migranata, prije svega zbog nedostataka radne snage, i nakon naoko jednogodišnjeg smirivanja eskalacije prodora, sve je više onih koji se protive “viškovima” muslimanskih došljaka.

U problemima su i zemlje istočne Europe koje nisu članice EU-a, poput Makedonije i Srbije, gdje na tisuće migranata i ove jeseni čeka na prelazak u obećane im zemlje, a tu je ponovno u prvom redu riječ o Njemačkoj, ili primjerice Švedskoj. Makedonci taj problem rješavaju nemilosrdno, ogradama, policijskim i vojnim intervencijama, zbog čega dobivaju i packe iz EU-a, dok se Srbija pokazala humanijom. Ali i ona sve više tone pod novom navalom migranata, a i Slovenija sa zaštitila žicom, što dodatno zabrinjava Hrvatsku.

Europske države moraju učiniti sve da se Balkanska ruta zatvori za ilegalne migrante, izjavio je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk na summitu u Beču. "Moramo politički i praktično utvrditi da je balkanska ruta zauvijek zatvorena za ilegalne migrante", rekao je Tusk na sastanku na vrhu zemalja na toj izbjegličkoj ruti. Tusk je istaknuo da je za postizanje tog cilja ključna suradnja članica EU-a s balkanskim zemljama i Turskom. Europski povjerenik za migracije Domitris Avramopoulous, govorio je oštrijim tonom od Tuska tražeći da se bilo koje europsko rješenje mora temeljiti na "humanosti i dostojanstvu". Kritizirao je članice EU-a koje nisu uspjele dogovoriti zajedničku migracijsku politiku. "Svi mi govorimo o solidarnosti u Europi, solidarnost nije 'a la carte', nego se radi o odgovornosti, osnovnim vrijednostima i načelima, radi se o zakonskim obvezama koje proizlaze iz principa EU-a", naglasio je Avramopoulous.

“Srbija neće dopustiti da bude najveća žrtva migrantske krize, mora biti u kontaktu sa zemljama takozvane balkanske rute i priprema mjere za zaštitu svojih državnih i nacionalnih interesa”, poručio je pak nakon mađarskog referenduma srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić. “Spriječit ćemo migrante, kao što su to učinile one države koje nisu podignule ogradu, a osigurale su granice. Ja sam još prije nekoliko mjeseci odobrio da vojska pomogne policiji u osiguranju granica”, dodao je srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić.

U ovom trenutku zapravo ništa ne ukazuje na to da će doći nekakav veliki migrantski val i zapljusnuti Hrvatsku ili Europu, poručio je u ponedjeljak tehnički ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, te dodao: "Uistinu nema mjesta riječi 'strah'. Točno je da se Europa nalazi u jednom latentnom stanju zbog migrantske krize. Hrvatska, kao članica EU-a, dijeli tu sudbinu, a sastanak u Beču jednostavno je potreba da se pronađu najbolja i najracionalnija rješenja kad je migracijska kriza u pitanju".

Orepić je također istaknuo kako su članice EU-a konkretnije usmjerile svoju reakciju prema zajedničkom rješenju problema migrantske krize, a to zajedničko rješenje predstavlja nastojanje da se održi sporazum Europske unije i Turske, dok drugi smjer predstavlja dogovor oko zajedničkog nadzora vanjskih granica EU-a, a što, kazao je, dosad nije bilo dovoljno naglašeno niti se dovoljno provodilo. Upitan koliko ima slučajeva ilegalnih pokušaja prelaska hrvatsko-srbijanske granice te kako postupa hrvatska policija, Orepić je rekao da takvih pokušaja ima svakodnevno, ali ohrabruje da je sa stotinjak pokušaja dnevno prije mjesec dana taj broj sada pao na nekakvih 10 do 15 pokušaja dnevno. “Ako se zadovolje zajednički ciljevi iz Beča, uvjeren sam da neće doći do velikog migrantskog vala”, bio je optimističan.

Na pitanje što bi se, ipak, dogodilo da krene veći migrantski val i uđe u Hrvatsku te imamo li mi uopće potrebne kapacitete za smjestiti ih, odgovorio je kako uopće ne treba ovu situaciju promišljati na takav način. Postavljeno mu je i pitanje nije li ipak mudro imati i plan B, koji bi u slučaju krajnje nužde omogućio i podizanje zida na granici te angažiranje vojske, s obzirom na to da zemlje u okruženju, poput Mađarske, Austrije i Slovenije, podižu i zidove kako bi zaustavile migrantski val, a Orepić je odgovorio: "Mi imamo soluciju B, ali činjenica je sljedeća - migrantsku krizu mi nismo prouzročili, niti ćemo je riješiti samostalno. Mi se bavimo posljedicama. Bavili smo se i u onom prvom valu posljedicama, bavit ćemo se i sada. Vrlo je važno biti racionalan i svjestan odgovornosti, svjestan trenutka i okolnosti te na njih reagirati konkretno. Pretjerivati sada s nekakvim osiguranjem nekakvog velikog broja smještajnih potencijala, ili na taj način stvarati žice na granici, to je uistinu, držim, čak i neprimjereno".

Na problem povratka migranata u RH upozoravaju i nevladine organizacije. Ističu kako se zbog Dublinskih protokola veći broj migranata, koji su lani ušli u EU, sada vraćaju u Hrvatsku, na što Orepić kaže. "Imamo obveze prema Dublinu i mi ćemo svoje obveze provoditi. Ljude koji mi trebamo prihvatiti, mi ćemo i prihvatiti, to je naša obveza, isto kao što na osnovu preseljenja i premještanja također imamo obvezu primiti 1582 osobe. Mi tu uistinu u tom smjeru i radimo, konstantno, napori se ulažu svaki dan da se Hrvatska pokaže kao ozbiljna zemlja i ozbiljan partner u EU", rekao je. Još je dodao: "Hrvatska ima potencijale, za sada dajemo konkretne odgovore na sve konkretne zahtjeve i nema nikakvih problema. U ovom trenutku imamo 609 ljudi koje 'obrađujemo' sukladno našim zakonskim regulativama i to je to. Volio bih da se percepcija ukupnog problema uskladi s realnošću, a realnost je da u ovom trenutku uistinu nema nikakvih naznaka o velikom migrantskom valu. Ako on dođe, zahvatit će cijelu Europu pa ćemo reagirati u odnosu na konkretnu situaciju", zaključio je Orepić.

I tako, dok se zemlje istočne Europe, uključujući Mađarsku, Slovačku i Poljsku, žestoko protive prihvaćanju migranata i odbacuju kvote koje je propisala EU, a Mađarska odbija prihvatiti ijednog od migranata koje prema planu mora primiti, te je umjesto toga, podnijela zajedno sa Slovačkom tužbu protiv EU-a, Hrvatska se oko tog pitanja ponaša u rukavicama bez jasnog i glasnog stava. Ponizno smo pristali, bar deklarativno, prihvatiti nametnute kvote solidarnosti, pa se sad govori ne samo o 1600, nego i o 3500 izbjeglica koje će se, prema sporazumu iz Dublina, morati razmjestiti u Hrvatskoj, a do sada smo preuzeli samo 14 izbjeglica azilanata iz nametnute nam kvote.

Ukupno uzevši, sve je više potencijalnih problema. Srbija prijeti da će, ako EU ne bude primio izbjeglice, zatvoriti svoje granice, iznova je aktualizirano i pitanje tzv. hot-spota, na što RH nikako ne smije pristati i to RH diplomacija i ministar unutarnjih i europskih poslova Miro Kovač opetovano ponavlja u javnosti.

Protiv politike razmještanja migranata unutar Europske unije i na nedjeljnom referendumu u Mađarskoj izjasnilo se 98 posto birača koji su izišli na izbore. To je jasna poruka za EU. Mađarska je ovim referendumom Europi htjela dati do znanja da ne želi prihvatiti migrante, čak i ako je prema važećoj regulativi riječ o kvoti od 2300 osoba. I premda na referendum nije izišlo potrebnih 50 posto + jedan kako bi rezultati bili valjani, Viktor Orban je zadovoljan. “Postigli smo izniman rezultat, jer smo nadmašili rezultat referenduma o priključenju”, rekao je mađarski premijer koji je također najavio da će podnijeti ustavni amandman kako bi ozakonio rezultate referenduma, te kako će čelnici EU-a morati uzeti u obzir rezultate glasovanja.

Reakcije iz vrha Europske unije bile su brze. “Europska komisija poštuje demokratsku volju mađarskih birača, kako onih koji su izišli na referendum, tako i onih koji nisu glasovali”, izjavio je u ponedjeljak glasnogovornik Komisije Margaritis Schinas. “Da je referendum bio pravno valjan, rekao bih da primamo na znanje njegov rezultat, a sada kada je potvrđeno da je pravno nevažeći, također kažemo da to primamo na znanje. Mi poštujemo demokratsku volju mađarskih birača, kako onih koji su izišli na referendum, tako i onih koji nisu“, rekao je Schinas.

Europska komisija ističe da su zemlje članice dužne provoditi europske zakone, podsjećajući na izjavu povjerenika za unutarnje poslove i migracije Dimitrisa Avramopoulosa, koji je prošli tjedan rekao da bi se protiv zemalja koje ne provode zakonske obveze mogao pokrenuti postupak za povredu europskog prava. Predsjednik Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu (S&D grupa) od 189 zastupnika, Gianni Pittella, komentirao je: “Cjelovitost je Europe pobijedila, populizam i ksenofobija su izgubili... Čestitamo većini mađarskih građana koji su odlučili ostati kod kuće i uistinu djelovati demokratski i ne igrati Orbanove prljave igrice, što je rezultiralo neuspjehom referenduma”, prenosi Pittellinu izjavu The Parliament Magazine.

Belgijski liberalni zastupnik i čelnik parlamentarne skupine ALDE (nekadašnji ELDR), Guy Verhofstadt, rekao je da je mađarski premijer “izgubio svoju okladu” te dodao kako “rješenje izbjegličke krize nije mržnja ili strah; trebamo humani, zajednički europski odgovor”. Inače, ALDE grupu čine stranke Europske liberalne, demokratske i reformističke stranke (ELDR) i Europske demokratske stranke (EDP).

Tamás Meszerics, mađarski član parlamenta grupe Zelenih/EFA, bio je zadovoljan da “unatoč izuzetno agresivnoj propagandnoj kampanji, većina mađarskog izbornog tijela nije glasovala. U samo lice kampanje raspirivanja mržnje većina se oduprla, što nudi nadu unatoč duboko žalosnom omjeru glasova referenduma”.

Njegov kolega Benedek Jávor dodao je, “stvarna prijetnja Europskoj uniji nisu migranti nego neodgovorni pristup zemalja članica. Vrlo je zabrinjavajuće da neke zemlje članice aktivno pokušavaju potkopati solidarnost EU-a za unutarnje političke igre, a način na koji je mađarska Vlada pristupila današnjem referendumu najbolji je primjer za to“, tvrdi Benedek Jávor.

Predsjednik HDZ-a i zastupnik u Europskom parlamentu Andrej Plenković rekao je u ponedjeljak kako mađarska vlada, unatoč slaboj izlaznosti birača na referendum o migrantskim kvotama mora uzeti u obzir njihovu poruku, ali to mora i EU. “Slaba izlaznost birača na referendum je na neki način i očekivana, jer ta tema očito nije dovoljno motivirala mađarske birače. Sada mađarska vlada mora uzeti u obzir tu poruku. Ali isto tako i oni koji su glasali dali su određenu poruku koja je važna poruka i za EU”.

- Rezultati referenduma u Mađarskoj pokazuju da tamo, kao i drugdje u istočnoj Europi, postoje drugačija razmišljanja o migrantskoj krizi te je sad važno da na tom planu postignemo konsenzus u samoj Europskoj uniji - rekao je u ponedjeljak ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač, dodavši da će Hrvatska ispuniti svoje obveze o preraspodjeli migranata. “Hrvatska je preuzela obvezu prihvaćanja do 1600 migranata u sklopu sustava preraspodjele i to će ispuniti, a veća brojka koja se spominje u hrvatskim medijima prenapuhana je”, dodao je ministar Kovač.

Na pitanje je li neuspjeh referenduma znak da Orban gubi potporu, politički analitičar Vlatko Cvrtila ističe: "Mogli bismo iščitati na način da on nije uspio i da je time izgubio potporu. Međutim, on je i dalje jak i ima veliku potporu građana. Možemo reći da je pola Mađarske za njega, a pola nije. Nije ovime doživio katastrofalan poraz da bi to značilo silazak s vlasti. Nije uspio, ali je rekao kako će realizirati svoju politiku. Nastavlja kao da se ništa nije dogodilo". Kolika je politička važnost ovog referenduma unatoč tome što formalno nije uspio, Cvrtila odgovara: "Jako je važan. On će promijeniti odnose u samoj Mađarskoj. Jobbik, radikalna desnica, nada se pridobiti glasače koji se nisu u potpunosti slagali s onime što je Orban od njih tražio. Isto tako, imat će posljedice i za EU. Orban nastavlja s politikom otpora. Ne samo politici prema migrantima, nego općenito i ovaj referendum je ciljao na to da EU ne može nametati svojim članicama neke politike ili rješenja".

Tako je u Mađarskoj, a koliko će izbjeglica biti preraspoređeno iz ostalih europskih zemalja u Hrvatsku i za nas je pitanje svih pitanja? Hoće li Mađarska nakon referenduma odbiti kvotu koja joj je dodijeljena? Kada možemo očekivati novi migrantski val?

- Propust je naše države da javnost nije obaviještena o kojem se broju ljudi radi - rekao je stručnjak za sigurnost Igor Tabak o obveznim kvotama Europske unije za prihvat izbjeglica.

Prošlogodišnji val izbjeglica sretno je prošao kroz RH i produžio dalje, ali kada bi ljudi ostajali, u novom valu, i kada bi ih bilo više - tada se javljaju razni potencijalni problemi, smatra Tabak. Primjerice, jako je teško pronaći profesore u školama koji bi s djecom radili na stranom jeziku. Tabak je napomenuo da bi Hrvatskoj, kako bi ispunila obvezujuće kvote, veliki problem mogao biti kako zadržati ljude kod nas. Ti ljudi ne žele biti u Hrvatskoj, njima je cilj Njemačka ili Švedska. Za izbjegličku krizu rekao je da se godinama ranije, u nizu aspekata, moglo vidjeti da je to problem koji se polako diže na horizontu i dolazi.

Nezavisni zastupnik Željko Glasnović rekao je u Otvorenom HTV-a da je Turska s pravom gnjevna na EU jer je najveći teret izbjegličke krize preuzela na sebe. Nema previše straha da će se kod nas previše njih zadržati, smatra. Ljudi bježe u funkcionalne države, ovo je još disfunkcionalna država. Hrvatska se treba prije svega brinuti za povratak hrvatskih izbjeglica, naglasio je Glasnović. Rekao je kako Hrvatska ima mandat da se brine o tim Hrvatima, a ne o azijskim ekonomskim imigrantima. Gdje je povratak hrvatske dijaspore, gdje su ti ljudi, pitao se Glasnović? Nadodao je da u ovakvu “paradajz državu” nitko neće doći.

Gordan Bosanac, iz Centra za europske studije, prokomentirao je Dublinski sporazum rekavši (također u HTV-ovom Otvorenom), da on nije napravljen za situaciju humanitarne krize kada je u Europsku uniju ušlo milijun ljudi, on funkcionira ako dnevno ulazi pet do šest tisuća ljudi. Bosanac smatra da je najveći vanjskopolitički promašaj EU-a to što se dovela u situaciju da je Turska može reketariti.

U cijeloj toj migrantskoj drami važana je i tema militarizacije, odnosno uloge vojske u zaštiti državnih granica. Hrvatska vojska ima ukupno dvije brigade, a planirani broj od 15 tisuća pripadnika jako je malo, upozorio je Tabak. Bosanac se nadovezao i rekao da je vojska koja ide na ljude koji bježe od ratova potpuno promašen način upravljanja izbjegličkom krizom. Bosanac se osvrnuo na referendum u Mađarskoj i rekao da neki ljudi prije svega zbog straha prema izbjeglicama reagiraju vrlo ksenofobično. U Mađarskoj se već dvije godine vodi iznimno negativna kampanja protiv izbjeglica i Orban nije uspio odraditi referendum, mišljenja je Bosanac. No Glasnović mu je odgovorio da oni koji su izišli na referendum i glasovali protiv obvezujućih kvota - nisu idioti.

Bilo kako god, sudeći prema trenutačnoj situaciji, teško da će se problem migranata izbjeglica tako brzo riješiti. Osim ako velike sile ne okončaju rat u Siriji. Ali i to je sve dalje od realnosti. Velika seoba naroda, ne samo iz ratom razorene Sirije, nego i iz drugih zemalja (Libija, Afganistan, Irak...), kao i posve izvjesna opasnost od izbjeglica iz subsaharske Afrike koje će klimatske promjene prisiliti ne preseljenje u Europu, scenarij je bliske budućnosti koji teško da ćemo izbjeći.