Pretjerana samouvjerenost, bahatost i samozadovoljstvo slušati samo sebe, a ne poštivati druge, misliti da si nedodirljiv, ne biti oprezan kad oprez nalaže logika zdravog razuma, loše su osobine koje u pravilu uvijek dolaze na naplatu teškim porazima.

U sportu je to dokazano mali milijun puta. Sjetimo se samo Brazila kojeg je Njemačka masakrirala na posljednjem Svjetskom prvenstvu, i to još na njihovoj mitskoj Marakani, dok je izbornik Scolari naciju uvjeravao da im nitko ne može oteti titulu pobjednika na domaćem terenu.

Naravno, ni politika nije pošteđena takvih sunovrata od zvijezda do blata. U svijetu je mnogo primjera gubitnika koji su samouvjereno i prije pobjede glumili pobjednike pa ih je jedan poraz koštao karijere. Politika je inače umijeće mogućeg, ali nerijetko i umijeće nemogućeg. Predsjednik SDP-a Zoran Milanović, kad se radi o hrvatskoj političkoj stvarnosti, paradigmatski je primjer takvog izokrenutog poimanja politike (moguće postaje nemoguće), političke moći, teorije i prakse, logične pragmatike i nelogične iluzije.

Da se poslužimo sportskim riječnikom, Zoran Milanović je imao grogiranog protivnika (HDZ) na konopcima i umjesto da ga nokautira, valjda je umislio sebi kako će protivnik pasti sam od sebe, pa čemu se onda dodatno mučiti, jer pobjeda je ionako neizbježna. Ali nije pobjeda bila neizbježna, nego poraz, i to već šesti, što je još tragičnije za njega i SDP, jer je sad evidentno da Milanović iz prethodnih poraza nije ništa naučio, pa ga je tek izabrani predsjednik HDZ-a Andrej Plenković na izborima s lakoćom pomeo s političke pozornice.

Tako je pretjerano samouvjeren, bahat i narcisoidan Zoran Milanović prošao put posut zvijezdama i trnjem i završio najavom kako napušta mjesto šefa stranke. Milanović je zapravo politički fenomen, jer samo se on mogao kockati i prokockati dobiveni meč pa se njegov slučaj može opisati i kao put od apsolutnog početnika, preko dečka koji obećava, do kratkotrajućeg pobjednika i u konačnici do totalnog gubitnika.

Sada se, pak, postavlja pitanje ne što će biti s luzerom Milanovićem, nego što će biti sa Socijaldemokratskom partijom Hrvatske kojoj predstoje teški dani u oporbi, ali i izbor novog predsjednika stranke.

Uglavnom, bitka za Milanovićeva nasljednika je počela, a novi šef stranke trebao bi se znati najkasnije do kraja studenoga. Predsjedništvo stranke u četvrtak je pokrenulo postupak izbora, kojeg još mora potvrditi Glavni odbor iduće subote.

Zasad su kandidaturu najavili Milanovićev bliski suradnik i potpredsjednik SDP-a Ranko Ostojić, ali i dugogodišnji oponent, europarlamentarac Tonino Picula, koji su kandidature na Facebooku objavili isti dan kada je Milanović objavio da odlazi. U međuvremenu, kandidaturu je javno najavio i predsjednik osječko-baranjskog SDP-a mladi Domagoj Hajduković. Ime Tonina Picule stalno se vrti kada god se spominju izbori za čelnika SDP-a. On je u javnosti jedan od najpopularnijih SDP-ovaca, a na izborima za EP 2014. godine dobio je uvjerljivo najveći broj preferencijalnih glasova. Trenutačno je u Europskom parlamentu šef parlamentarnog izaslanstva za Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. Osim toga, u EP-u je dobro surađivao i s kolegama iz HDZ-a Davorom Stierom i Andrejem Plenkovićem. Uoči zadnjih predsjedničkih izbora u SDP-u Picula je zahvalio svima koji su tražili od njega da se kandidira, ali je odlučio da će potporu dati Zlatku Komadini.

- Vrijeme je za nove bitke. Očuvati SDP, složno i opet pokazati da naša stranka jest i ostat će prava socijaldemokratska stranka, vrednota ljevice... Trebamo se vratiti iskonskome... Na nama je da napravimo ozbiljnost u našoj organizaciji. HDZ je mnogo discipliniraniji što se toga tiče, njihovi članovi besprijekorno slušaju svoga vođu, tko god on bio - obznanio je Ostojić.

Još jedan od prvih spominjanih kandidata iz Milanovićeve struje, Siniša Hajdaš Dončić, sam je odbacio mogućnost svoje kandidature, vjerojatno u dogovoru prepustivši šanse nekome drugome. Ipak, nije propustio javno se izjasniti kako je silno razočaran sa svime što se SDP-u dogodilo. Inače, navodno se Milanovićeva struja željela dogovoriti o jednom kandidatu kojega bi podržala, no Ostojić je sam istrčao sa svojom kandidaturom i tako možda poremetio planove. A kao tzv. treća opcija, spominje se i bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić, no on je izjavio da se neće kandidirati, a zatim se navodno i predomislio.

S time pak nije zadovoljan Milanović pa mu je, kako se doznaje, ljutito spustio telefonsku slušalicu, budući da mu očigledno remeti planove oko forsiranja Ostojića. Hajdaš Dončić je pak javno podržao Miljenića izjavivši da je bolji kandidat od njega. S druge, pak, strane Milanovićev protukandidat na posljednjim izborima Zlatko Komadina neće se kandidirati. Ali bi mogao imati ključnu ulogu u izboru novog šefa partije, iako kaže da još uvijek neće nikoga podržati dok ne vidi tko su sve kandidati. Pretpostavlja se ipak da mu je favorit Picula, kojem je ipak poručio da je glavni grad Hrvatske Zagreb, a ne Bruxelles, otkud Picula, kako sam kaže, namjerava voditi stranku i što mu je odmah postalo veliki teret, jer većina taj njegov stav ne podržava. Spominjao se i direktor Podravke Zvonimir Mršić, ali je poručio da ga zanima jedino razvoj Podravke i da se neće kandidirati. U utrku će možda i Rajko Ostojić, još jedan Milanovićev oponent, možda i Mirando Mrsić. Očito kandidata, za razliku od HDZ-a, neće nedostajati.

A da je stranci potreban odlučniji vođa pokazuju i statistike, jer SDP na svakim izborima sve više i više tone. No, možda i važnije od same promjene šefa jest to što će SDP morati jasnije definirati i svoje prioritete, jer i utjecajni članovi stranke i analitičari složni su da Milanovićevim odlaskom počinje nova era za tu stranku. Zašto nova? Zato što je većinsko mišljenje da je Milanović čovjek koji je uništio ljevicu i da bi zbog toga mogao završiti poput Tomislava Karamarka, svrgnut i zaboravljen. Mnogi će reći i da je Milanović izdao socijaldemokraciju, ali nije, jer osobno nikada nije ni bio ljevičar. Opasno je koketirao s rigidnim neoliberalizmom, a u posljednje vrijeme, prema nekim potezima koje je povlačio, komotno se mogao učlaniti i u HDZ. Uz to pokazao se i kao ekstremno konfliktna ličnost. U stranci je proveo čistke, odstranio je sve koji mu nisu bili po volji.

- Ljevica je danas raspolučena između centrističke i ultraške varijante - rekao je sociolog Darko Polšek. Milanović je vukao poteze koji su zapravo bili dobri, on je išao prema centru i prema desnici i to je sigurno bila jedna smišljena politika - smatra Polšek, te dodaje: “Na prošlim izborima ona je izvadila SDP iz loše situacije, ali ovaj put je igra bila drukčija. Prošli put je ta igra bila polarizacijska, i tada je ta igra mogla imati dobru ulogu. Ovaj put velik dio ljevice nije glasovao upravo zbog tog pomaka na desno”, zaključuje Polšek.

Ljevica u Hrvatskoj idućih 10-ak godina neće doći “ni blizu vlasti”, prokomentirao je politički analitičar Nino Raspudić rezultate izbora koji su, kaže, jasno potvrdili da je hrvatsko biračko tijelo većinom konzervativno i sklonije desnoj opciji te da je “prirodna, normalna situacija da je HDZ na vlasti”. Stoga bi, kaže, bilo “iluzorno očekivati da će s promjenom na vrhu, SDP-u automatski skočiti popularnost”.

Politički analitičar Dražen Lalić, upitan za odluku Zorana Milanovićeva da se više ne kandidira za predsjednika SDP-a, ocijenio je taj čin ovako: “Postoje potezi koje čovjek mora povući. Situacija je takva, prilike su takve”. Ustvrdio je da Milanović, i da odluči kandidirati za predsjednika, ne bi pobijedio na unutarstranačkim izborima - jer nema argumente. “Doživio je veliki poraz - manje što se tiče broja mandata, više što se tiče glasova. Dobili su 100.000 glasova manje nego na prošlim izborima, a na prošlim izborima manje nego prije. Očito je da SDP mora promijeniti svoje vodstvo i politiku. To je logična stvar. Ovi izbori su mu bili posljednja velika šansa i izgubio je”, naglasio je Lalić, te dodao: “Čovjek više vrijednosti prosvijetli se kad doživi težak poraz - ovo je Zoranu Milanoviću težak poraz i trebala bi mu biti velika profesionalna, ali i osobna trauma. Ima ljudi koji se nisu spremni suočiti s istinom o sebi i svom djelovanju.

Možda će Milanović i drugi iz vodstva pokušati reći kako su dobili samo dva mandata manje nego prošli put, ali oni moraju odgovoriti na pitanje gdje su deseci tisuća njihovih simpatizera i ranijih birača, pa i zašto su, zajedno s koalicijskim partnerima, dobili manje zastupnika”, ocjenjuje Lalić.

Kako autokratsko ponašanje nije sasvim strano lijevoj tradiciji, politički analitičar prof.dr.sc. Žarko Puhovski smatra da to objektivno ne bi funkcioniralo kao prigovor Milanoviću, iako ističe da to nije nešto što se češće viđalo u socijaldemokraciji. “On je sigurno političar koji ima značajne kvalitete, ali i očita ograničenja”. Prema Puhovskom, Milanović je trebao otići ranije, jer je svoju zadnju, za stranku pozitivnu funkciju, odigrao na lanjskim izborima. “Kad je huliganskim ponašanjem i protusrpskom i protumađarskom retorikom sam vlastitim svojim djelovanjem spasio HDZ od poraza, koji se tada očekivao. I on je trebao shvatiti da je taj njegov uspjeh imao cijenu koja znači napuštanje od matrice SDP-ovog ponašanja”.

No, tko god došao na čelo SDP-a, zadaća će mu biti odrediti novi smjer stranke kojim ona nakon Milanovića treba ići. Puhovski kaže: “SDP-u treba ljevičar koji je civiliziran, a to znači demokratski orijentiran, kulturno obaviješten i pripravan na dijalog izvana i izunutra. Koji neće, ako bude izabran, svoje protukandidate u roku od nekoliko mjeseci rastjerati iz stranke. I tko će se izjasniti za kontrolu tržišta, ne ograničavajući ni tržišnu ekonomiju, ni pravo na poduzetništvo kao načelo, ali ograničavajući neke aspekte te prakse koja pogađa mnoge ljude. Dakle, onaj tko će se orijentirati na one koji su žrtve tranzicije i žrtve tržišta. Odnosno, zauzeti smjer socijaldemokracije, u skladu s imenom. Ili neka nađu drugo ime stranke”, kaže Puhovski.

Bilo kako bilo, atmosfera na Iblerovom trgu sve je usijanija dok se širi lista kandidata za predsjednika stranke, štoviše, čini se da slijedi i pravi stranački rat, a trebalo bi im zajedništvo. Na Facebooku su tako već formirane i grupe koje se nemilosrdno vrijeđaju pa jednog kandidata nazivaju policajčinom (Ostojić), drugoga vikend-predsjednikom (Picula), a trećeg pak šizofrenikom (Kolarić)...

Damir GREGOROVIĆ/Darko JERKOVIĆ