SDP-ov europarlamentarac Tonino Picula potvrdio je da se, ako postane predsjednik stranke, ne namjerava povući iz Europskog parlamenta te ocijenio kako se stranka može voditi i iz Bruxellesa. “Stranka se može voditi i iz Bruxellesa, može se voditi iz Zagreba, ali se ne može voditi samo iz Zagreba”, kazao je Picula u razgovoru za RTL, te najavio da će, postane li predsjednik SDP-a, zagovarati decentralizaciju stranke kako bi županijske i gradske organizacije imale veći utjecaj. “Mislim da SDP kao stranka koja se želi vratiti na vlast i promovirati svoje programe ne gubi ništa s predsjednikom koji je ujedno i zastupnik u Europskom parlamentu. On može s te pozicije itekako dobro doći razvoju politike SDP-a u Hrvatskoj, razviti kontakte koji će biti na korist SDP-u i Hrvatskoj”, rekao je Picula, te dodao: “Vrijeme proleterijata je dobrim dijelom prošlo, ovo je vrijeme tzv. prekarijata, kada ljudi ostaju bez posla, ili su nesigurni u vlastiti posao, neovisno o tome jesu li privatnici, ili rade u državnom sektoru i tu SDP prije svega mora postati politički amblem i zaštita tih ljudi”, ocijenio je Picula. A na usporedbe s Ivicom Račanom, kazao je: “Ja ću se vjerojatno naslušati svega i svačega u ovoj kampanji, jer moja kandidatura i mogućnost da budem izabran nekima neće biti po volji. Što se tiče usporedbe s Račanom, ona mi laska. Ivica Račan je u mom životu odigrao veliku ulogu”.(Hina)

Kako komentira najavljeno povlačenje Zorana Milanovića s mjesta predsjednika SDP-a nakon izgubljenih parlamentarnih izbora i što nakon Milanovića, s kakvim SDP-om i kakvim novim šefom, pitali smo Peđu Grbina, člana Predsjedništva stranke.

U svijetu je uobičajeno kad se izgube izbori da se odstupi s čelnog mjesta stranke, no kad je Hrvatska u pitanju, mnogi takav potez od Milanovića možda i nisu očekivali?

- SDP je na ovim izborima, na žalost, doživio neuspjeh. Očito svojom porukom nismo dospjeli do dijela birača, druge smo udaljili nekim izjavama danima tijekom kampanje, treći su zaključili da im je promjena samo jedne osobe na čelu HDZ-a dovoljna da svoje povjerenje ipak daju toj stranci... U takvim okolnostima pitanje odgovornosti za loš rezultat mora krenuti od vrha, a na vrhu stranke je Zoran Milanović, koji je postupio na jedini mogući način - objavio je da je s njegovim mandatom na čelu SDP-a gotovo. No, bilo bi nekorektno krivnju prebaciti samo na jednog čovjeka, jer se i mi drugi članovi stranke, od predsjedništva naniže, moramo zapitati koliki je naš osobni doprinos neuspjehu i jesmo li u kampanji učinili sve što smo mogli.

Pred SDP-om su novi izbori za predsjednika. Koliko će izbor novog čelnog čovjeka stranke biti formativna, a koliko sadržajna promjena u budućem SDP-u?

- SDP nije stranka koju čini samo jedan čovjek. Da, čelnik političke stranke je najizloženiji, on diktira tempo, ali u kreiranju i stvaranju politike ozbiljne stranke sudjeluje mnogo veći broj ljudi. Utoliko je izbor predsjednika važan, ali ne i presudan, zato što SDP jest - stožerna stranka hrvatske ljevice.

Hoćete li se osobno kandidirati za predsjednika SDP-a?

- Imponira mi što ovih dana često moram odgovarati na to pitanje, ali ne, neću se kandidirati za predsjednika SDP-a. No, podržavam kandidaturu Ranka Ostojića za novog predsjednika stranke.

Koliko je socijaldemokracija danas, kao lijevo krilo politike, opcija za budućnost ne samo u RH nego i u Europi?

- Socijaldemokracija je u svojem razvitku počela kao politička opcija kojoj je dominantni interes bio u brizi za radništvo i radnička prava. Ona je to i danas, ali je danas i mnogo više od toga. Socijaldemokracija je politička opcija koja je nositelj progresivnih promjena u čitavoj Europi i svijetu. Ona se mora kontinuirano prilagođavati i nakon postizanja postavljenih ciljeva raditi na ostvarenju novih, uz istovremeno čuvanje postignutih, koji se danas doživljavaju kao osnovna ljudska prava. Podsjetit ću vas samo da su tečevine socijaldemokracije poput osmosatnog radnog dana nešto što se danas smatra osnovnim pravom radnika. Stoga će i u budućnosti socijaldemokracija igrati značajnu ulogu na političkoj karti Hrvatske, Europe i svijeta.

Postoje li u SDP-u snage za zaokret prema novom SDP-u, i što bi to zapravo trebalo značiti, a na što upozoravaju mnogi i u samom SDP-u, da bi se stranka morala modernizirati, promijeniti dosadašnju političku paradigmu?

- Ako govorimo o modernizaciji, upravo je SDP stranka koja je uvijek Hrvatskoj donosila nove, demokratske unutarstranačke procese, što je jasan pokazatelj naše mogućnosti za zaokret prema novom. Upravo je SDP u Hrvatsku politiku uveo pravilo da se vodstvo stranke mora birati prema načelu jedan član, jedan glas. SDP je stranka koja je jasno propisala da se nakon provedenih parlamentarnih izbora bezuvjetno mora birati nacionalno, a nakon županijskih, općinskih i gradskih izbora lokalno vodstvo stranke. Podizali smo kriterije osobne odgovornosti u obnašanju političke dužnosti i u budućnosti ćemo nastaviti s time. Ono što će svakako trebati napraviti je povećati komunikaciju unutar stranke, od aktivnosti koje se neće provoditi samo u izbornim kampanjama, već kontinuirano, iskoristiti društvene mreže za unutarstranačke debate i slično. Važno je i povećati utjecaj članova stranke na izbor kandidata koji će nas predstavljati od najmanje općine pa do Sabora. No, to su tehnička pitanja. Ono što i nakon unutarstranačkih izbora mora biti cilj je da svakome bude jasno da iako su u stranku dobrodošli i oni koji naginju lijevom centru ili centru, SDP je prije svega lijeva stranka. (D.J.)

U krizi nije samo socijaldemokracija danas općenito nego i SDP, kao stranka koja se hvali tim svjetonazorskim načelima. Nedavni poraz, međutim, opasno je uzdrmao SDP, Milanović je najavio povlačenje, pa se opravdanim nameće pitanje može li se stranka s novim čelnikom i čelništvom oporaviti od debakla koji im je priuštio njezin dosadašnji vođa?

- Smatram da bi se SDP što prije trebao vratiti svojem socijalističkom nasljeđu i odustati od inzistiranja na briselskom setu neoliberalnih svjetonazorskih vrijednosti koje maglovito objedinjuju tlapnje o toleranciji i poštovanju individualnih različitosti. Naime, hrvatsko društvo nije netolerantno prema manjinama, ali je duboko nepravedno i socijalno podijeljeno. Ovi su izbori pokazali da HDZ ima stabilno biračko tijelo koje, unatoč svim mogućim skandalima koji su potresali stranku proteklih godina, zapravo nije sklono mijenjanju političke opcije, dok SDP, s druge strane, sve očitije gubi ljude koji su tradicionalno glasali za 'ljevicu', dakle stariju populaciju. Činjenica je da SDP također nije uspio privući mlađe ljude, koji se, kako vidimo, priklanjaju nekim drugim političkim opcijama poput Živog zida. Životna, goruća, politička pitanja, koja nipošto nisu tek ekonomska ili pravna - poput ovrha, deložacija, nezaposlenosti, iseljavanja, golemih socijalnih razlika i naraslog siromaštva, socijalnog standarda zaposlenih, radnih i socijalnih prava, SDP nije uzeo u ozbiljno razmatranje. Štoviše, upravo je apliciranjem briselske neoliberalne agende na hrvatsku ekonomiju znatno za iste zaslužan. Umjesto da posluša što mu imaju reći sindikati, SDP-ove političke elite uporno se nastoje približiti kapitalu i financijskim elitama, poslovnom sektoru čiji su zahtjevi, evidentno na štetu Hrvatske, zapravo postali alfa i omega za SDP.

Može li SDP nakon Milanovića promijeniti smjer...?

- Uspjeh SDP-a ovisi o spremnosti budućeg vodstva stranke da se vrati svojem izvornom svjetonazoru koji se temelji na radu, a ne na dodvoravanju kapitalu, te počne zagovarati slobode koje nisu tek individualističke, već prije svega kolektivističke. Ipak, nisam sigurna da će se to dogoditi! Naime, diljem zapada socijaldemokracija je u krizi, nema lidere i unatoč propadanju i permanentnoj krizi, europski socijaldemokrati još uvijek tragaju za konceptima koji bi mogli promijeniti postojeću ekonomsku paradigmu strukturnih reformi i politike štednje.

Tko bi nakon Milanovića mogao SDP učiniti boljom, kvalitetnijom i snažnijom strankom? Hoće li Milanović, unatoč ostavci, i nakon izbora u SDP-u i dalje djelovati u sjeni zajedno sa svojim kadrom u stranci, osobito ako novi šef bude njegov čovjek poput Ostojića ili Hajdaš Dončića?

- Teško da će osoba koja naslijedi Milanovića biti u prilici učiniti SDP kvalitetnijom i snažnijom strankom. To je izravno u svezi s ovim aspektom o kojem sam govorila. Smatram da stranka ulazi u razdoblje političke nestabilnosti i turbulencija. Međutim, do izbora novog predsjednika ima nekoliko mjeseci, što će Milanoviću zasigurno osigurati određeni utjecaj na prilike u stranci. Napomenula bih ipak da odlazak dvojice predsjednika, Karamarka i Milanovića, s čelnih pozicija dviju najvećih političkih stranaka u Hrvatskoj, u tako kratkom razdoblju, zapravo govori o još jednoj 'obojenoj' revoluciji u istočnoj Europi. Poput Karamarka, i Milanović će biti zamijenjen politički korektnim europskim birokratom koji će spremno tehnički provoditi političke odluke koje se, kako je i Šeks rekao, donose izvan Hrvatske, dakle u Bruxelessu ili Washingtonu, što smatram vrlo pogubnim za Hrvatsku - mišljenja je dr. sc. Jadranka Polović, politologinja iz Splita.(D.J.)

O povlačenju Zorana Milanovića s mjesta predsjednika SDP-a nakon izgubljenih izbora, njegovoj odgovornosti za srozavanje ugleda stranke i socijaldemokracije u Hrvatskoj te budućem novom čelniku SDP-a razgovarali smo s našim uglednim politologom Davorom Gjenerom.

U svijetu je uobičajeno dati ostavku kad se izgube izbori, no mnogi takav potez od Milanovića možda i nisu očekivali. Kako to komentirate?

- Milanovićev odlazak nema veze s političkom kulturom. On nije priznao izborni poraz, niti je preuzeo odgovornost za njega. On samo zna da prema statutu stranke nakon izbora slijede unutarstranački izbori, a da ih, nakon što je stranku sveo na tek 39 mandata, ne može dobiti. On je u stranci uspostavio oligarhiju, zasnovanu na tome što je na mjesta u državnoj upravi, javnim poduzećima i poduzećima u državnom vlasništvu smještao svoju klijentelu, nasposobnu zaraditi kruha u realnom sektoru. Stranka se “profesionalizirala”, a ta su gladna usta, svjesna da o njemu ovise, unatoč svim pogreškama koje je činio, vjerno glasovala za njega. Sada Milanović više nema resursa za dijeljenje. Stranka je financijski slomljena, ima povijesno mali broj zastupnika, ne sudjeluje u regionalnoj samoupravi, a u lokalnoj tek rijetko gdje. Figurativno, stranka uskoro neće moći niti plaćati ručkove u Milanovićevu omiljenom restoranu. Zato je vrijeme za odlazak, ali Milanović ne odlazi kao gentleman. On nije dao neopozivu ostavku, nego ostaje predsjednikom stranke do izbora i namjerava pokušati nekog iz svoje oligarhije poduprijeti u izbornoj trci. Čini se da je izbor pao na najgorega zamislivog, čovjeka koji je u Milanovićevu korist zlorabio državni represivni aparat za progon Milanovićevih neprijatelja. Sa sigurnošću, naime, znamo da je taj Milanovićev trabant, ime mu je Ranko Ostojić, policijom proganjao Milanovićeva rivala Slavka Linića. Koliko je još zlouporaba policije i prije svega partijski kontroliranog PNUSKOK-a bilo, saznat ćemo tek kad se provede smjena vlasti i kad se podaci o tome razotkriju.

U čemu je zapravo problem Zorana Milanovića, da je u tolikoj mjeri devastirao SDP i da je to trajalo godinama, bez efkasnog supotstavljanja unutar stranke njegovoj pogrešnoj politici i sad vidimo promašenoj kampanji?

- Osim što je otjerao ponajbolje stranačke ljude, ili ih gurnuo u rezignaciju, Milanović je okupio aktere prema svojim mjerilima, neobrazovane, politički netalentirane, upitnih socijalnih vrednota i suspektnih biografija, i učinio ih ključnim suradnicima. Zabavno je bilo kad su prije nekoliko mjeseci u važnoj stranačkoj organizaciji nagradili neke od vođa za petnaestodišnju vjernost. Pokazuje se, naime, da je većina današnjeg vodstva stranke SDP-u pristupila nakon velike smjene vlasti 2000., odnosno, čak nakon što je 2007., kad je “zamirisalo” po Milanovićevu osvajanju vlasti.

Kakva je prema vama budućnost SDP-a? Može li se stranka s novim čelnikom i čelništvom oporaviti od debakla i restrukturiratiri kao moderna socijaldemokratska opcija ili će unutarstranački izbori dovesti samo do formativnih kadrovskih promjena, ali ne i do promjene sadržaja same stranke, njezine modernizacije i revitalizacije u smislu što socijaldemokracija danas znači u Europi? Postoje li u SDP-u snage za takav zaokret prema novom SDP-u?

- Tonino Picula mogao bi u SDP-u napraviti otprilike ono što je Andrej Plenković napravio u HDZ-u. Plenković je veliki novitet za HDZ, jer ne nastupa kao a priorni vođa, nego kao ključni čovjek matrično organiziranog tima, okupljenog oko njega. S njim kao ravnopravni suradnici djeluju Davor Stier, Davor Božinović, Ivana Maletić, Zravko Marić, Gordan Jandroković... Picula bi, suradnjom s Davorkom Vidovićem, Rajkom Ostojićem, Davorom Bernardićem... mogao stvoriti takav tim, i stranku vratiti tradiciji prema kojoj je funkcionirala u Račanovo vrijeme. Samo takvom politikom moguće je osigurati relativno brz oporavak socijaldemokracije u Hrvatskoj. Milanović nije pratio relevantnu europsku socijaldemokratsku misao, nije otvarao suvremene teme europske socijalne demokracije. Na primjer, o temu prekarijata, što je jedna od ključnih suvremenih tema, jer nesigurnost zaposlenja potresa praktički sve radno ovisne, mlađe od 80. godišta, ali i gotovo sve koji ostvaruju prihode kao neovisni stručnjaci, umjetnici, u Hrvatskoj je otvarao samo Davorko Vidović, ali ne kao socijaldemokratski funkcionar, nego kao ekspert, radni sociolog u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Odlično je da je tu temu Picula otvorio već u svojim prvim nastupima, u kojima pokušava pridobiti potporu za vođenje socijalne demokracije u Hrvatskoj.

Mislite li da će Milanović, unatoč ostavci, i nakon izbora u SDP-u i dalje djelovati u sjeni zajedno sa svojim kadrom u stranci?

- Milanović je politički gubitnik, bez relevantnih političkih znanja, bez veza među europskim državnicima i među liderima socijaldemokracije u Europi. On nikomu ne može biti potreban, a nema više nikakvih 'oruđa' kojima bi mogao osigurati 'utjecaj iz sjene'. Svi pristojni ljudi u njegovoj stranci na neki su način 'odahnuli' odlaskom autokrata, koji niti je što znao, niti bio spreman učiti, niti se brinuo o dugoročnoj perspektivi stranke, kojoj se slučajno našao na čelu.(D.J.)

Potpredsjednik SDP-a i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina nije najavio da će se ponovno kandidirati za predsjednika SDP-a, rekavši u srijedu da je već bio kandidat te najavivši da će podržati kandidata koji će u SDP-u okupljati i uključivati, a ne rastjerivati. Komadina je na konferenciji za novinare u Rijeci, između ostaloga, kazao i ovo: “Tu nije bitan kandidat ili kandidatkinja. Treba vidjeti njihove programe, za što se tko zalaže, jer su ovi izbori važni za budućnost SDP-a i socijaldemokracije”. Još je dodao: “Antifašizam mora biti svetinja svakog socijaldemokrata, tu nema loptanja ili skretanja”. Za izborni poraz SDP-a nije kriv samo Milanović, nego cijelo vodstvo stranke, smatra Komadina. Također je izrazio uvjerenje kako bi SDP, da je na vrijeme prihvatio promjene u stranci, danas bio u poziciji pregovora ili vlasti. “Promjene je proveo HDZ i građani su to honorirali. Čestitam Plenkoviću na izbornom rezultatu, ali ne i na pobjedi, jer izbori još nisu završeni”, rekao je Komadina.(Hina)