Očiju prepunih suza, kao što je bilo prepuno dvorište dobrih ljudi s donacijama hrane i drugih stvari u rukama, ispred derutnog kućerka na pustari kod Josipovca dočekala nas je Vera Kvastek. S vrata nam je sva radosna kazala kako nije ni slutila kakvu će lavinu dobrote pokrenuti njezina tužna životna ispovijest objavljena u Glasu Slavonije.

“Hvala Glasu Slavonije, hvala svima koji mi danas dolaze u goste, koji zovu i nude pomoć iz Slavonije, Zagreba, Rovinja... Dobri ljudi, do danas sam plakala zbog neimaštine, a sada od sreće”, kazala nam je Vera zadovoljna što njezina obitelj više neće morati jesti pseću hranu da bi preživjela.

U Verinu smo dvorištu zatekli i velečasnog Froka Zefija, župnika iz susjedne Župe svetog Josipa (Josipovac ima dvije župe, a Vera Kvastek pripada drugoj župi), koji je, kada je pročitao Glas Slavonije, zabrinuto potražio Kvastekove i među prvima im donio novčanu donaciju za prvu ruku ponudivši se da će i dalje pomagati.

- Glas Slavonije objavio je samo inicijale gospođe Vere i bez adrese. Zbunio sam se i zabrinuo što ne znam za sumještane koji su u ovakvoj nevolji. Nisu moji župljani, znao bih za njih jer obilazim župljane. Obišao sam i najzabačenije dijelove župe i cijeli Josipovac sve dok ih nisam na kraju našao na pustari koja je malo odvojena, izvan mjesta - kazao nam je Frok Zefi.

- Da sam znao, došao bih ako ništa drugo, a ono da bar zajedno plačemo. Vera je ponosita žena, a nevolja ju je jako pritisnula. Ima takvih još i bit će ih, na žalost, sve više. Na večernjoj ću misi pročitati članak iz Glasa Slavonije i pozvati župljane da svi pomognemo Veri. Siromašna smo župa, ali ljudi dobra srca odvojit će od sebe i dati bližnjemu - kazao je Frok s kojim je jučerašnji susret za Veru bio posebno emotivan. Prisjetila se, naime, da joj je upravo vlč. Frok sahranio muža u mjestu gdje je prije živjela.

Plakalo se i veselilo u malom dvorištu. A da će pomoći za Verinu obitelj biti govori i to što su stalno pristizali ljudi nudeći se i pitajući što im još treba. Stizali su s hranom i drugim potrepštinama, čak i oni koji i sami primaju socijalnu pomoć. Prepoznaju se međusobno dobri ljudi, jer takvi su i sami Kvastekovi. U nevolji su dijelom, kažu, upravo i zbog toga jer su bezrezervno vjerovali ljudima pa je Davor bio jamac drugima koji ne plaćaju svoje obveze pa sad on plaća umjesto njih i još mu prijete da će mu nauditi što traži svoj novac. Zanimljivo je to što sam Davor nema ni kune vlastitog kreditnog zaduženja, niti je, ističe, ikome dužan.

Teško je bilo uopće razgovarati s Verom jer su ju stalno zvali ljudi koje je pogodila njezina priča ili su dolazili donatori prepunih ruku. Došli su čak i susjedi, četiri kuće dalje, kazali su nam, žive blizu, a nisu znali koliko je susjedima teško. Otuđio se narod, složili su se jučer svi do jednoga. Pomoć su dok je Glasova ekipa bila kod Vere donijele Dunja Kurtović i Tamara Zgrebec koje su najavile da će donijeti i garderobu za Davora i Verinu unuku.

Naravno, obišli smo i Verine pse koji su lajali uznemireni tolikim iznenadnim gostima. Jako su se razveselili svojem uobičajenom obroku - pašteti iz 2009. godine i starom kruhu koji će od sada samo oni jesti. Jer, Kvastekovi će napokon objedovati i mesa, i juhe, i kolača, što jako dugo nisu.

Neki strahuju da će sada Kvastekovi imati hrane za idućih mjesec ili dva, a onda će ih svi zaboraviti. A pomoć će im biti potrebna u svemu, dugoročno. Stoga se nadamo da će nadležne institucije poduzeti sve što treba i da ova skromna obitelj neće brzo biti zaboravljena. Da se to ne dogodi potrudit će se i djelatnici Glasa Slavonije koji su se i sami priključili prikupljanju pomoći koju će uručiti Kvastekovima, a za pomoć u školovanju Verinoj unuci zainteresirala se i humanitarna organizacija Auxilium Marijana Gubine.