Sjećate li se romcom uspješnice Mistična pizza iz 1988.? Režirao ju je Donald Patrie, kao i Malu Italiju 30 godina poslije. U prvom je glumila tada mlađahna Julia Roberts, u potonjem njezina nećakinja, Ericova kći Emma Roberts. Dok je Julia bila neodoljiva, njezina nećakinja, bar što se Male Italije tiče, to svakako nije.

Ruku na srce, za to je, možda, ponajmanje kriva ona sama. U priči o dvjema obiteljima iz Male Italije, četvrti u Torontu, koju su loše napisali Kanađani Steve Galluccio i Vinay Virmani, toliko je izlizanih klišeja, beživotnih i bedastih dijaloga, jeftinih dosjetki i lošeg humora da je činjenica što mladi ljubavni par uopće ne proizvodi kemiju nužnu za romantičnu komediju samo točka na "i" ove katastrofe. Navodno su Kanađani uložili poprilično novca u ovaj projekt, no čime su to bili motivirani, ostat će misterij poput tajnog sastojka najboljeg umaka od rajčica ili najfinijeg tijesta.

Nikki Angioli (Roberts) vraća se u Malu Italiju iz Velike Britanije kako bi svoju vizu promijenila iz studentske u radnu. Smiješi joj se mjesto u kuhinji finog restorana, uvelike drukčije od obiteljske pizzerije uz koju je odrastala. U kvartu njezina djetinjstva malo se što promijenilo, njezin je otac i dalje posvađan sa svojim nekadašnjim partnerom i najboljim prijateljem, svatko i dalje gura nos gdje mu nije mjesto. Ondje je i Nikki (Christensen), dečko u kojeg je bila zaljubljena... Kladim se u cijelu plaću da znate kako će film izgledati do samoga kraja. Njih će se dvoje ponovno sresti, obići najdraža mjesta, završiti u istom krevetu, pokajati se zbog toga, ona će pokušati otići, on će učiniti veliku gestu, svi će se posvađani pomiriti, oni će otvoriti restoran s organskom pizzom za hipstere i živjeti sretno dok ih smrt ne rastavi.

Prisjetimo se, u ovom trenutku, druge romantične komedije s Talijanima, velikog malog filma Opčinjena mjesecom, sa Cher i Cageom u glavnim ulogama. E... to ja nazivam odom obiteljskoj slozi i ljubavi! Nađite taj film iz 1987., naručite pizzu i uživajte.