Nakon šest nastavaka došli smo do kraja serijala putopisnih reportaža našeg sugrađanina koji je mjesec dana pohodio Srednju Ameriku i završio na Kubi, nekoliko mjeseci prije smrti Fidela Castra.

U završnom, sedmom, nastavku riječima i fotografijama upoznajemo čitatelje s posljednjom pričom osječkog svjetskog putnika:

- Havanu možete obići i vožnjom izvrsno dotjeranim i ulickanim automobilima iz 50-ih godina, raznih boja (žuti, ljubičasti, crveni, zeleni...) spuštenih krovova, ne znate koji je ljepši. Petri prepuštam izbor automobila:

- Pa kud izabra baš najružniji?

- Da, ali je najstariji - odgovara.

Inače, vožnja traje sat vremena ulicama Havane, tijekom koje obilazite najznačajnija mjesta grada, uz povremeno zaustavljanje, a cijena - 30 CUC, iako svi traže više. Vozimo se uglavnom Starom Havanom (La Habana Vieja), u kojoj smo i smješteni, koja je jezgra izvornog grada Havane, a lokacija starih gradskih zidina odgovara međama Stare Havane, u kojoj se nalazi 3000 zgrada. Inače, Stara Havana s fortifikacijama uvrštena je na UNESCO-ov popis svjetske baštine još 1982. godine.

Prolazimo i kroz staru Kinesku četvrt, jedinu kinesku četvrt na svijetu bez Kineza! Nedaleko od Capitolija smještena je i od svih najpoznatija tvornica cigara u Havani - Partagas (Real Fabrica de Tabacos - Partagas), koju je još 1845. osnovao Don Jaime Partagas, podrijetlom Katalonac, a cigare i danas nose njegovo ime. Vjeruje se da je on prvi u industriji cigara eksperimentirao fermentacijom listova duhana kako bi poboljšao kakvoću cigara. Tvornica danas, nažalost, ne radi u toj zgradi, koja je u ruševnom stanju, ali je svejedno u prizemlju smještena vrlo elegantna i luksuzna trgovina cigara, po poprilično visokim cijenama.

Mi smo cigare nabavljali kod vlasnice case, i to cigare Cohiba (Koiba) - 25 komada, 18 cm dugačkih, upakiranih u drvenu kutiju - 75 eura. U trgovinama cigara u Hrvatskoj ili Sloveniji njihova je cijena 500 eura! Inače, najskuplja na svijetu cigara je Cohiba Behike - oko 400 američkih dolara komad! Uz cigare Cohiba (čije ime potječe od drevne riječi Indijanaca iz plemena Taino za snop listova duhana) najpoznatije su još Montecristo, Romeo y Julieta, spomenuti Partagas, Diplomaticos... U rijetkim trgovinama cigara na Kubi kraće cigare Montecristo i Romeo y Julieta možete kupiti i na komad po cijeni od tri - pet CUC. Cigare se izrađuju od tri vrste duhanskih listova, pri čemu različitost listova i njihove karakteristike određuju okus i vrstu cigara.

Među najpoznatijim uživateljima cigara spominju se: Winston Churchill, Fidel Castro, Che Guevara, Al Capone, Sigmund Freud, Albert Einstein, Charlie Chaplin, Mark Twain, Jack Nicholson, Sharon Stone... “Dim dobre kubanske cigare zatvara vrata svim vulgarnostima ovog svijeta”, reče jednom davno mađarski skladatelj iz doba romantizma i punac Richarda Wagnera - Franz Liszt!

Glavne zasluge za uvođenje cigara u Europu pripisuju se Christoforu Columbu, koji je duhan prvi put susreo u Dominikanskoj Republici, a kasnijim putovanjima proširio ga na Kubu i ostala područja Kariba, odakle duhan prvi put stiže u Španjolsku i Portugal, a potom u Francusku, Italiju...

Nezaobilazno mjesto Havane je i Plaza de la Revolucion (Trg revolucije), ogroman prostor na kojemu je nekada Fidel Castro znao držati višesatne govore okupljenoj masi, gdje se nalazi betonska zgrada - toranj, što li je?, kao svjetionik, u kojoj je sjedište KP Kube i radne prostorije Fidela i njegova brata Raula također, zgrada Ministarstva unutarnjih poslova, kazalište i dvije zgrade na čijim se fasadama ističu konture portreta Fidela Castra na jednoj i Ernesta Che Guevare na drugoj, pokraj kojeg stoji natpis “Hasta La Victoria Siempre” - “Zauvijek do konačne pobjede”.

U gradu nećete vidjeti baš nešto murala s onim poznatim likom Che Guevare (ja sam vidio samo jedan - očekivao sam puno više), ali zato knjige (stotinjak kuna), majice, kape s tim prepoznatljivim likom možete kupiti na svakom koraku, ali to više nije ideologija, nego komercijala, markerting. Taj svima poznati lik Che Guevare preuzet je s fotografije “Herojski gerilac”, koju je 5. ožujka 1960. snimio kubanski fotograf Alberto Korda i prema nekima najčešće je reproducirana fotka u povijesti, a prema drugima i najpoznatija fotka na svijetu.

U Havani se doista ima što vidjeti i doživjeti i koliko god dana u njoj boravili, uvijek će vam nedostajati još poneki. Svjesni toga, nastavljamo svoj put Kubom prema Vinalesu, gradiću smještenom u čudesnoj kraškoj pokrajini poznatoj po uzgoju duhana. Neki suputnici odlaze konjima u obilazak ljepota krajobraza, no ja ipak biram lapinjanje ulicama ne osobito lijepog gradića, njuškanje po trgovinama, tržnicama, restoranima i sjedenje u hladovini terase kafića - zašto hodati i promatrati druge kada to isto možeš činiti sjedeći u kafiću uz ulicu i pustiti druge da hodaju pred tobom?

Gradić sasvim pristojno živi od turizma i uzgoja duhana, tako da ćete na ulicama vrlo rijetko vidjeti one stare automobile - gotovo svi su novi, ne osobito skupi, ali ipak...

Nakon dvije noći provedene ovdje odlazimo na južnu stranu otoka, do prelijepog mjestašca - Trinidad, jednog od najsačuvanijih karipskih gradova iz vremena proizvodnje i trgovine šećerom (od kraja 18. do kraja 19. stoljeća), zbog čega je 1988. upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama. Osnovan je 1514., kao Villa De la Santisima Trinidad - Naselje Presvetog Trojstva. Iz njega su svoje ekspedicije započinjali konkvistadori Francisco Hernandez de Cordoba, 1517., te Hernan Cortez, 1518. godine.

Kuba je tijekom 18. i 19. stoljeća postala najveći proizvođač šećera na svijetu pa nije čudno što je Trinidad kao središte te proizvodnje i trgovine danas živući muzej kolonijalne arhitekture. Sve ulice u gradu vode do glavnog trga (Plaza Mayor), u blizini kojega smo i mi smješteni, u privatnim casama, popločane su kaldrmom, a cijelo mjesto odiše opuštajućim ozračjem koje poziva na neobavezne, lijene šetnje pri kojima je poželjno, iako teško, izgubiti se u nekoj od sporednih uličica.

Nedaleko od grada - na nekih 20 km - nalazi se i lijepa dugačka plaža, do koje možete doći taksijem za nekih 20 CUC, gdje smo, normalno, i mi proveli jedan “naporan” dan, ležeći na ležaljkama ispod sjenica natkrivenih palminim lišćem, kupajući se u toplom tirkiznom moru, ispijajući kokosove orahe (1 CUC) ili jedući sendviče slične pizzama za nekih 3 CUC koje vam nude prodavači hodajući plažom. Odatle se unajmljenim minibusom prebacujemo u Varadero. Iz tog mjesta imamo let za Frankfurt - pa kući...