Nekako se poklopilo da ovaj nastavak putopisne reportaže objavljujemo u tjednu kad je Kuba u znaku devetodnevne žalosti za Fidelom Castrom, koji je prošlog tjedna preminuo u dobi od 90 godina.

Zadnji komunistički revolucionar 20. stoljeća bit će pokopan u nedjelju, 4. prosinca, u istočnom gradu Santiagu de Cubi, kolijevci revolucije, nakon četverodnevne procesije preko cijelog otoka. I dok mnogi Kubanci oplakuju Castra, ali mnogi (iseljenici na Floridi) i likuju, jer su se konačno riješili diktatora koji ih je protjerao u SAD, čitajte što u Kubi, dok je Castro još bio živ, piše naš Osječanin u svojim impresijama iz tog karipskog “komunističkog raja”, koji je nedavno pohodio. Njegovim riječima (i fotografijama), priča ide ovako:

Prije revolucije malobrojna manjina bila je vrlo bogata dok je ogromna većina bila opasno siromašna, u biti, Kuba (Havana prije svega) bila je oaza za zabavu i mutne poslove američkih mafijaša, sumnjivih bogataša i slične bulumente. Nakon revolucije svi su lijepo postali siromašni, ali posljednjih godina situacija se postupno mijenja, siromašnih je manje nego prije, a i oni s dostojanstvom i radošću žive svoje siromaštvo.

Kuba ima više od 1500 otoka, a glavni otok u površini sudjeluje s 95 %, dug je 1250 km, a širok 35 - 90 km. Ovdje se miješaju gotovo sve rase, većinom su mulati, uglavnom španjolskog i afričkog podrijetla.

Što reći o Havani? Njome vladaju boje i osjećaji, ona te prisno obgrli i ne pušta, u nju se jednostavno zaljubiš pa na rastanku sjetno tuguješ u želji za povratkom ne srameći se pustiti “una lagrima por tu, amor” (“jednu suzu za tebe, ljubavi”) - prikladan stih meksičke pjevačice Estele Nunez! A kada se čovjek zaljubi, teško mu je biti objektivan pa zašto bih ja bio drukčiji.

Široke ulice i avenije s rijetkim prometom brojnih vintage automobila iz 50-ih godina (najviše američkih) prošlog stoljeća (Cadillac, Dodge, Chevrolet, Buick...), velik broj brižno održavanih, svježe obojenih - kao novih, ali i onih drugih, sve više suvremenih (Hyundai, Peugeot, Renault, Mercedes...), stare zgrade u maorsko-španjolskom stilu s arkadama i željeznim balkonima na pročeljima, oronulih, ali sada i već manje oronulih fasada, raznih boja, sve iste, ali svaka drukčija, koje bez srama, šarmantno izlažu život svojih stanara pogledima prolaznika...

Inače, u vrijeme gospodarskog embarga, koji je i sada na snazi, na Kubu se roba (pa tako i automobili) uvozila preko Španjolske, jer ga ona i Nizozemska ne poštuju. Stare, vintage, automobile može se kupovati i prodavati unutar Kube, ali ih se ne može prodavati, da ne kažem, izvoziti, izvan zemlje. Pametna odluka, jer su oni i dosad, a u budućnosti će biti još više, zaštitni znak Kube i njezina turizma iz doba Fidela Castra. Prekrasno ih je vidjeti, u puno većem broju nego što sam očekivao, na ulicama Havane - kao da ste akter nekog filma iz 50-ih, 60-ih godina prošlog stoljeća!

U Havani se vrlo lako orijentirate i sve što trebate vidjeti, a trebate vidjeti mnogo toga, možete dosegnuti za najviše sat vremena, uglavnom laganom šetnjom. Istina, po velikoj vrućini, ponekad prekidani iznenadnim pljuskovima, ali ni to nije problem - jednostavno sjednete na neku od natkrivenih terasa, popijete piće, ako pljusak potraje, objedujete i usput promatrate događaje na kiši ili iskoristite priliku pristupiti internetu. No na Kubi je internet nedostupan, izuzev ako se ne nalazite u boljem hotelu ili na njegovoj terasi, ali i to je poprilična tlaka, jer prije toga morate, čekajući u poduljem redu turista i domaćih ispred ureda pošte ili teleoperatera, kupiti bon (dva sata - 5 CUC) i onda pronaći hotel s koliko-toliko dobrim signalom te onda obaviti što ste naumili. Previše truda, koji to nije turistima ovisnicima, koji radije zure u displeje pametnih telefona nego u prelijepe vizure grada. Na takovim mjestima vidjet ćete i domaćine, ali to razumijem, njima je to potreba, prozor u svijet, čak i posao. Tako je meni vlasnica case (kuća-hotel) u kojoj sam imao smještaj dala vizitku s mail adresom i brojem mobitela, pa ako netko od prijatelja treba rezervirati sobu, neka pošalje mail, a ona će već odgovoriti, istina ne odmah, ali kontakt je moguć.

Ako Havanu ne promatrate očima zaljubljenika u nju, pa joj ne opraštate poneku nesavršenost, primijetit ćete da ulice nisu baš pretjerano čiste, da kanalizacija već nakon nekoliko minuta jakog pljuska većinu ulica, čak i aveniju ispred Capitolija, pretvara u plitke potoke, osobito uz rubove ulica, što i nije bezopasno, jer mutna voda ispod krije brojne rupe (dosta se radi i uređuje po Havani) pa mogućnost ozljeda nije isključena. Tako se djevojci, koju ovdje zovemo Petra, dogodilo da je, obilazeći smeće na pločniku, zakoračila na rub ceste prekriven vodom i jednom, doslovno cijelom, nogom, do kuka, upala u rupu, dok joj je druga noga ostala ispružena na cesti! Samo čudo spasilo ju je od teškog prijeloma. Slično se dogodilo i meni, samo nekoliko minuta poslije - ni 20 metara dalje, ali je moja rupa bila plitka, iako puna građevinskog otpada (to smo vidjeli sutradan, kada je sve opet bilo suho), pa sam samo prilegao na cestu. Stoga je u takvim trenutcima jedino sigurno hodati sredinom ceste!

Mi smo bili smješteni u tri case u ulici Barcelona, ni tri minute pješice od Capitolija (samog centar grada - Habana Vieja - Stara Havana), odakle smo šetnjom obilazili znamenitosti Havane. Nedaleko od Capitolija smješten je, na uglu raskrižja i velikog hladovinom natkrivenog i lijepo uređenog parka (parkovi su omiljena okupljališta svih Latinoamerikanaca), luksuzni, u zeleno okićeni hotel Saratoga. A u blizini, na drugu stranu, pokraj Capitolija, opet lijepi, meni najljepši, luksuzni hotel Gran Caribe Inglatera, pokraj kojeg vodi podugački Bulevar Paseo del Prado, pomalo nalik na bulevar La Rambla u Barceloni, kojim u pješačkom dijelu između avenija, u hladovini drvoreda, vladaju ulični slikari, prodavači suvenira, majica s likom Che Guevare... nudeći svoje uratke i robu brojnim turistima, koji tim bulevarom polusatnom šetnjom stižu do početka, ili kraja, Malecona. A Malecon je osam kilometara dugo šetalište, avenija i valobran, koje danju zjapi prazno, s ponekim automobilom, ali zato noću buja životom - omiljeno je okupljalište mladih i onih drugih stanovnika Havane, glazbenika, turista...

Prekrasan je pogled s nedaleke tvrđave na Malecon i Havanu u predvečerje, kada svjetla polako rastjeruju mrak, ali nedovoljno da on ne bi prekrio sve nesavršenosti grada i učinio ga još ljepšim. Kao kada ne odviše mlada ali lijepa dama decentnom tamnom haljinom prekriva poneku boru svoga tijela vraćajući mu ljepotu mladosti...