Čari komunizma: Jeftino se najedete i napušite! U Havani.
Vezani članci
OSJEČANIN U SREDNJOJ AMERICI - SURFANJE PO BISERNOJ OGRLICI (IV.):
REPORTAŽA OSJEČANIN U SREDNJOJ AMERICI - SURFANJE PO BISERNOJ OGRLICI (III.):
U prethodnom, četvrtom nastavku, stali smo kod početka putovanja u meksički grad neobičnog imena - Tulum. Stoga u ovom broju krećemo u novu pustolovinu, riječima i fortografijama našeg Osječanina, svjetskog putnika, koji nas i u ovoj epizodi upoznaje sa svojim doživljajima u Srednjoj Americi.
- Ujutro strka, putem prema lučici susrećemo brojne turiste, back packere. I oni napuštaju otok, mještani mirno daskama zakivaju prozore na drvenim kućama, u lučici gužva, policija uspješno nadzire red i mir, sve teče glatko, uigrano. Na kopnu nas čeka autobus, kao oni američki školski, samo nije žute boje, samo za nas, prostora koliko hoćeš... pa prema granici. Usput nas sustiže obilna kiša, ali ona pripada samom rubu uragana - mi idemo u sasvim suprotnom smjeru - u Chetumal, mali grad u Meksiku na samoj granici s Belizeom.
Granične formalnosti, već dosadno popunjavanje obrazaca s generalijama, adresama hotela, zemlje odlaska, zemlje dolaska, prijave novca preko određenog limita (bar s tim nemamo problema) i pravac Tulum.
TULUM BEZ TULUMA
Tulum je nelijepi, tipični meksički gradić u cijelosti orijentiran turizmu, što je i razumljivo budući da su u blizini (taksijem od hotela do lokacije za 15-20 minuta) ruševine jednog od najpoznatijih majanskih obalnih gradova, smještenog na istočnoj obali Yucatana. Inače, Tulum je u vrijeme Maja bio veliki utvrđeni grad i luka koju su s one strane od mora štitile 12 metara visoke litice, a s druge strane zid visok do pet metara i širok do osam metara. Uostalom, Tulum na majanskom jeziku i znači zid! Grad je sagrađen oko 1200. godine, u vrijeme kada je civilizacija Maja počela polako propadati, stoga i nema monumentalnih građevina i one elegancije majanskih gradova klasičnog razdoblja. Tulum je bio jedan od posljednjih gradova koji su Maje sagradile i u kojem su živjele! Naseljavalo ga je oko 1600 stanovnika. Vjeruje se da su razlog njegova propadanja bile bolesti starog svijeta koje su na to područje donijeli španjolski konkvistadori, ali ne treba zanemariti ni svesrdnu pomoć Španjolaca u razaranju grada.
Ovo mjesto jedna je od najpoznatijih turističkih atrakcija Meksika zahvaljujući izrazito lijepoj tropskoj plaži na kojoj su Maje ostavljale svoje trgovačke brodove, koja mu pruža čarobnu pozadinu, a budući da je od Cancuna udaljen nepunih 130 km, grad je prepun turista koje nebrojeni all inclusive hoteli dovode na jednodnevne izlete.
Kako ova atraktivna lokacija gleda na istok, kažu da ima veličanstvene izlaske sunca te nije čudo da grad zovu i grad svitanja. Da je riječ o čarobnim zalascima sunca, 'ajde, još bismo ih i pogledali, ali za nas koji smo i “sinoć opet legli jutros”, svitanje je vrijeme sumraka!
Na samom lokalitetu nemate bogzna što vidjeti, ali je cijeli doživljaj oku ugodan zbog ukupnog okružja, samo da je manje tih prokletih turista.
Sve u svemu, meni je jedan dan dovoljan, a mi imamo dva, pa još jedan “pride” zbog uragana - ukupno tri dana za trošenje u neatraktivnom suvremenom gradiću budući da već imamo kupljene karte za let iz Cancuna u Havanu. A Kuba je sama po sebi zasebna priča, topla i još nedoživljena.
Napuštamo Tulum svojim minibusom i vozimo se dobrom autocestom - Rivijerom Maja - prema Cancunu. To je zapravo 130 km golemih hotela i resorta nanizanih na neprekinutoj bijeloj tropskoj plaži, okruženih palmama, od kojih s ceste vidite samo monumentalne lukove koji označavaju ulaze u te “rajeve na zemlji” čuvane od zaštitara i goleme podeste s nazivima hotela. Unutar tih područja trava je uredno podšišana i nestvarno zelena, male asfaltirane ceste vode prema hotelima - mene sve podsjeća na velike vojne poligone budući da bi pregrubo bilo reći na zatvore! I tu stranci “uživaju” u all inclusive ponudi. Dobro ljudi kažu: “Svaka budala ima svoje veselje”, ali to ni u kojem slučaju nije i moje veselje.
NAPOKON HAVANA
Za manje od sat i pol leta zrakoplovom meksičkog avioprijevoznika slijećemo u zrakoplovnu luku Havane, po izgledu i uređenosti zapeloj negdje u 60-im godinama prošlog stoljeća, udaljenu 30-ak km od grada.
Usput, Amerikanci i danas nemaju izravne letove za Kubu, već moraju letjeti u Meksiko ili nekamo drugdje i tek onda na Kubu, ali će se to uskoro siguran sam promijeniti.
Odmah u luci mijenjamo eure u pezose, uz predočenje putovnice, i to u iznose za koje smatramo da će nam biti dostatni za sve vrijeme boravka na Kubi - smještaj, hrana, piće, prijevoz, ulaznice... Stranci na Kubi dobivaju i koriste tzv. CUC-e - konvertibilne pezose čiji je tečaj približno jedan euro - jedan CUC, dok domicilno stanovništvo koristi nacionalne pezose čiji je tečaj u odnosu na euro i ostale konvertibilne valute znatno nepovoljniji. Cijene su izražene i u CUC-ima i u nacionalinm pezosima, ali nema problema kod snalaženja u cijenama budući da su iznosi u CUC-ima znatno niži.
Dolaskom Raula Castra na vlast (2008.) Kuba se prema kineskom receptu postupno mijenja i mišljenja sam da je to najbolji mogući način uvođenja promjene u trenutnoj situaciji. Polako se uvodi privatno poduzetništvo, pa tko hoće, može i ima znanja i sposobnosti, da ne kažem muda, država mu ne stoji na putu u ostvarivanju svojih ciljeva. Ostali i dalje životare uz male državne plaće i besplatno zdravstvo i školstvo te subvencionirane najnužnije životne potrebe. Mislim da je to pošteno.
VJETAR PROMJENA
Tako smo i mi smješteni u privatnim casama (kućama), gdje domaćini višak prostora (1, 2 ili više soba) iznajmljuju strancima po cijeni od 15 eura po osobi. Sobe su dvokrevetne, uredne, s klimama ventilatorima, istina starima, ali služe svrsi, zajedničkom urednom kupaonicom. Ako pak želite doručak, dobit ćete ga za nekoliko CUC-a, ručak za pet CUC-a (nešto malo skuplje proći ćete i u restoranima). I, da, niste još pošteno niti odložili svoju prtljagu u sobi, kad eto njega - dolazi vlasnik i traži putovnicu - odmah vas mora registrirati i prijaviti!
Cijene u boljim restoranima ili dobrim hotelima neznatno su više od cijena u običnim restoranima. Primjera radi, u Havani, u baru u vlasništvu nekog Francuza možete dobiti dobar ručak (riba, prasetina i sl.) za 5-6 CUC-a, malo pivo za 2 CUC-a, mojito za 2,5 CUC-a, cola (njihova) ili voda jedan CUC. Objed u boljem hotelu platit ćete 1-2 CUC-a više, ali su porcije ipak malo manje, dok piće stoji isto. Cijena cole (1 CUC) i vode od 1/2 litre (1 CUC) i 1,5 litre (2 CUC-a), iste su i u malobrojnim trgovinama kao i u restoranima, barovima i hotelima, a u onim su ekskluzivnim (a ima ih) neznatno više. Cigarete su 3 CUC-a (imaju samo Lucky Strike), a njihova “krdža” bez filtra samo nekoliko kuna.
Ukratko, svejedno vam je gdje jedete i pijete, cijene su gotovo identične, razlika je neznatna u kvaliteti naručenog i vašem trenutnom raspoloženju, pa je ipak dobro unaprijed znati gdje ćete se ugodno osjećati.
Havana me oduševila u tolikoj mjeri da su mi misli i danas pomalo konfuzne, nepovezane - sve bih htio reći u jednoj rečenici kako i treba, opisati osjećaj, ali ne ide, pa se pokušajmo držati nekog koliko-toliko suvislog redoslijeda.
Ali o svemu tome, o Kubi danas, u idućim nastavcima...
POŠTEN OBROK
Napokon samuživao u janjetini
Mi smo prvo poslijepodne u Havani iskoristili za posjet ekskluzivnom, izuzetno lijepo uređenom restoranu duge tradicije, u samom centru grada, odmah prekoputa Capitolija (parlamenta) gdje i stranci u redu čekaju za ulazak, koji u prizemlju ima restoran u kojemu služe riblje specijalitete i specijalitete plodova mora, a na katu s, nazovimo je tako, kontinentalnom kuhinjom. Prostori su izuzetno ukusno uređeni, zidova obloženih plemenitim drvom, s klavirom i klaviristom u kutu, vrlo intimnog ozračja, uz svijeće na stolovima koje svojim plamenom, uz diskretnu zidnu rasvjetu, razbijaju tamu prostora. E, tu sam napokon pojeo pošten obrok janjetine u nekom umaku koji sam s pićem platio 10 CUC-a, što je 70-ak kuna, dakle 20-ak kuna više nego drugdje.
FIDELOVA REVOLUCIJA
Uhvaćene napadače u Zaljevu svinja Castro zamijenio za umjetno gnojivo
Kuba je otočna država površine oko 100.000 km2 (kao dvije Hrvatske), s 11-12 milijuna stanovnika, od čega oko tri milijuna živi u Havani. Okružena je Meksičkim zaljevom i Atlantskim oceanom sa SAD-om (Florida udaljena samo 130 km) i Bahamima na sjeveru, Meksikom na zapadu, Kajmanskim otočjem i Jamajkom na jugu te Haitijem na jugoistoku. I Osijekom - udaljenim gotovo 9000 km, još dalje na istoku! Kuba 1868. postaje neovisna od Španjolske, a ropstvo ukida 1886. godine, da bi 1959. postale prva marksistička država Latinske Amerike, kada Fidel Castro svrgava u narodu omraženu američku marionetu - diktatora Fulgencija Batistu, čime dolazi u izravni sukob s vanjskom politikom i interesima SAD-a. Zanimljivo je da Castro isprva nije imao namjeru stvarati marksističku državu, prvih mjeseci nove republike pokušavao se nagoditi sa SAD-om, ali neuspješno, pa 1961. Ameri prekidaju diplomatske odnose i uvode embargo, što Kubu baca u zagrljaj tadašnjeg SSSR-a. Prije toga sveprisutna CIA organizira jednu u nizu u svijetu neuspješnih akcija, invaziju u Zaljevu svinja, ubacivši 1200 od njih uvježbanih kubanskih izbjeglica s namjerom rušenja Castra. Operacija je trajala tri dana te kao većina CIA-inih akcija završila neslavno - invazionisti su ili pobijeni ili živi pohvatani i kako priča kaže zamijenjeni sa SAD-om za - umjetno gnojivo!
Tulum je bio jedan od posljednjih gradova koji su Maje sagradile i u kojem su živjele. Naseljavalo ga je oko 1600 stanovnika...
Stranci na Kubi dobivaju i koriste tzv. CUC-e, konvertibilne pezose čiji je tečaj približno jedan euro - jedan CUC. Lokalci koriste domaće pezose...