O svojim vizijama budućnosti pričali su i neki od uposlenika Edukosa - centra za instrukcije iz Osijeka. Donosimo njihova osobna razmišljanja o gradu na Dravi, slavonskoj metropli u 2030. godine.

Osijek 2030. godine vidim kao grad znanja, napretka, prosperiteta, umreženosti i internacionalizacije. Smatram kako će obrazovni sustav pratiti trendove modernog čovjeka budućnosti, kojega ne veže ni vrijeme ni mjesto, već je stalno u pokretu, spreman ostvariti se na bilo kojem tržištu na kojem se pojavi u potrazi za poslom. Vidim grad s visokom razinom spleta IT tvrtki koje svojim posredovanjem i idejama dovode mnoštvo investitora na naše područje i pokreću proizvodnju u sektoru industrije budućnosti, industrije proizvodnje koja će opskrbljivati nove vrste prometnih sredstava, puno naprednije i učinkovitije od sadašnjih. Vidim grad koji se polako rješava asfalta i zagađenosti, koji vodi brigu o čistoći vode, prirodnih resursa, zraka i zdravlja svojih ljudi. Grad koji se ne libi natjecati znanjem i inteligencijom, grad koji je ponosan na svoje pretke i želi učiniti ponosnim buduće generacije. Grad Osijek 2030. želi dati priliku svakom čovjeku, bez obzira na boju kože, način govora, izgled, socijalni status. Grad je to koji ulaže u svoje stanovnike, koji se brine o svojim starcima, koji daje zdravstvene usluge besplatno, ulaže u znanstvena istraživanja, ne bavi se prošlošću, već stvara budućnost. Vidim sretne i zadovoljne ljude koji nisu ljubomorni jedni na druge, koji pomažu jedni drugima i čine boljim svoje bližnje i sebe svakodnevno. Osijek 2030. je grad života, a ne smrti i iseljavanja, grad ponosa, a ne sramote. Osijek 2030. naš je grad, a ne grad vlastodržaca. Osijek 2030. grad je uspjeha i vizije, u kojem svatko ima pravo pridonijeti napretku i prosperitetu društva te boljitku cijeloga svijeta.

Iz perspektive mladog, visokoobrazovanog čovjeka, pred kojim se tek nalazi vrijeme zasnivanja obitelji, želim da Osijek za 15 godina bude grad u kojem ću:

- imati posao koji će biti dovoljno plaćen da mogu prehraniti obitelj, a na kojem neću morati raditi od 7 do 19 sati,

- imati mogućnost da na posao idem automobilom bez straha da ću morati parkirati 30 minuta od radnog mjesta samo zato što se nigdje bliže ne može parkirati besplatno

- imati mogućnost prošetati se ljeti, a da na sebi nemam tri sloja zaštite od komaraca

- imati mogućnost otići sa sinom na svaku nogometnu utakmicu NK-a Osijek bez straha od huligana na Sjenjaku i drugim dijelovima grada blizu stadiona

- imati mogućnost voziti bicikl, a da u tijeku vožnje svakih 200 metara ne moram silaziti s njega samo zato što su biciklističke staze nepovezane, a policija kažnjava i najmanji prijestup

- imati mogućnost hodati gradom bez straha od toga da će me policija kazniti radi najbanalnijih prometnih prekršaja za koje nisam ni znao da postoje

- imati mogućnost opušteno voziti ispod podvožnjaka bez straha da će policija biti negdje na njegovu završetku i čekati da prekoračim brzinu 5 km/h kako bi me kaznila

- imati mogućnost otići na more autocestom preko BiH

- imati mogućnost da moja djeca pohađaju školski vjeronauk.

Kad se vrati 10 godina unatrag, kad smo živjeli kao carevi (lova, poslovi, krediti...), da si tada nekoga pitao što će biti za 10 godina, malo bi ljudi reklo da će biti ovo što je danas. Pa se vratimo još 10 godina unatrag, do 1995., kad završava rat, ljudi su dobrim dijelom u neimaštini, sretni što se mogu vratiti normalnom životu, dok određeni u tom razdoblju vide svoj prostor za bogaćenje. I opet, da je netko tada pitao što će biti za 10 godina, malo tko bi rekao da će biti ono što je bilo 2005. Pa se vratimo još 10 godina, u 1985., malo tko bi pogodio što će biti za 10 godina.

Situacija trenutno nije idealna u Osijeku. Međutim, u 10 ili 15 godina situacija se na brzinu okrene, i to u 90 posto slučajeva, ne toliko našom zaslugom koliko zbog globalnih promjena koje i nas zahvaćaju (rat, kriza, smanjenje potrošnje, promjena politike...). Na nama je da se trudimo, radimo na sebi, usavršavamo, znanje je neprolazno. Ako se situacija ne krene mijenjati nabolje, selit ćemo se dalje gdje mislimo da nam je bolje, kao što i danas naši ljudi idu u Irsku, Irci u SAD..., a možda će za 15 godina i neki Kinezi vidjeti Slavoniju kao obećanu zemlju, pa Osijek za par godina bude milijunski grad.

Započela bih ovim riječima - sama pomisao da želite biti mama i ujedno zadržati posao danas je zastrašujuća, ali uz određene poslodavce ostvariva. No, situacija je takva da je jednostavno teško biti poslodavac. Je li negdje vani lakše? Sigurno jest. Je li ostati u Osijeku meni draže? Definitivno. Moja priča je lijepog sadržaja jer je moj poslodavac ujedno i moj prijatelj i na sreću mogla sam ući u majčinstvo opušteno, što je danas rijetkost. Iskreno se nadam da će se situacija u državi popraviti i kada me jednom pitaju gdje mislim da mi dijete ima najveće šanse za najbolje obrazovanje, dobar posao i sigurnu budućnost, da ću moći s osmijehom reći - u Osijeku. Dotad se nadam da ćemo svi uz velike napore ostvariti napredak i osigurati našim potomcima što svjetliju budućnost u Lijepoj Našoj i, naravno, u Osijeku.

Volim živjeti u Osijeku. Gradu po mjeri čovjeka, kako ga često zovu. Volim živjeti u gradu gdje mi je posao udaljen 15 minuta biciklom, u gradu parkova, zelenila i rijeke. Osijek je grad u kojem slobodno hodam ulicama u bilo koje doba dana ili noći, slobodno izražavam svoje mišljenje, dobivam besplatno obrazovanje, grad u kojem radim posao iz svojih snova i u kojem želim odgajati svoju djecu. Za petnaestak godina voljela bih da moja djeca pohađaju vrtiće u kojima će učiti voljeti prirodu i ljude oko sebe, u kojima će učiti strane jezike i prihvaćati raznolike osobine svojih prijatelja. Želim da moja djeca biraju između još više škola koje će im pružiti kvalitetno obrazovanje ovisno o njihovim interesima i talentima. Voljela bih da u gradu mogu pohađati sportske, glazbene ili slikarske aktivnosti. Voljela bih da moja djeca žive u gradu u kojem će biti sigurna i u kojem će se sama bezbrižno kretati i igrati. Želim živjeti u gradu u kojem ću poznavati svog susjeda, u gradu u kojem ću dobiti pomoć na ulici ako zatrebam. Želim raditi posao koji će mi omogućiti da povremeno otputujem na neke 'lude' lokacije u svijetu, ali da se zadovoljno vratim kući u svoj sretni život. Voljela bih vidjeti da moji prijatelji poljoprivrednici žive od svoje zemlje dostojanstveno. Za petnaestak godina želim da moji roditelji uživaju u zasluženim mirovinama koje će im dopustiti i poneki luksuz, a ne samo puko preživljavanje. Mislim da je sve to moguće u gradu na Dravi. Ne želim da mladi odlaze iz ovog grada jer su nam potrebni da ga skrojimo po svojim željama i svojoj mjeri. Za petnaest godina današnji mladi gospodarit će ovim gradom, nadam se pošteno i razborito. Svi današnji studenti preuzet će neke funkcije u gradu, liječnici, policajci, gradonačelnici, službenici, profesori, poduzetnici... Mislim da postoji velik potencijal da razvijemo jedan moderan europski grad, i dalje po mjeri čovjeka.

Evo jednog utopijskog, brzog razmišljanja.

Meni je stvarno lijepo i volim svoj život. Kao mladi visokoobrazovani par, oboje smo zaposleni, s vrlo dobrim poslovima, i to je za mene u cijeloj priči najvažnije. Trebaju nam mjere koje potiču poduzetništvo i samozapošljavanje. Daj čovjeku dostojan posao i bit će zadovoljan. Za mene je Osijek grad po mjeri - dovoljno velik da ne bi bio mali, a dovoljno mali da ne bi bio velik. Neće se iseljavanje zaustaviti jednom mjerom ili trenutno, negativna situacija u kojoj su se Slavonija i Osijek našli stvarana je godinam uništavanjem industrije u gradu. Treba poticati prvenstveno sektor koji izvozom stvara dodanu vrijednost, a to je IT sektor. Kontinentalni turizam ima veliki potencijal, nismo ni svjesni koliko u Osijeku ima stvari za vidjeti.

Kao trenutni student, volio bih da Osijek bude sveučilišno središte koje bi bilo međunarodno priznato i privlačilo ljude iz cijele europske regije, a možda i šire. Mislim da bi ta komunikacija s ljudima iz drugih država promijenila trenutne svjetonazore koji postoje u našem društvu i definitivno trebaju promjenu. Smatram da bi promjena mentaliteta obrazovanih ljudi, u smjeru da traže nove prilike, malo-pomalo promijenila cijelu sliku grada.

Moje mišljenje je da Osijek može još puno napredovati ako se odluči ulagati u napredak, bio je prepun industrije prije, pa može biti ponovno, imamo puno obradive poljoprivredne površine koju treba što više iskoristiti za uzgoj voća i povrća. Za 15-ak godina nekako imam viziju da će doći do toga i da će Osijek uspjeti napredovati. Treba puno truda uložiti, puno toga izgraditi i napraviti, geostrateška pozicija kao takva je dobra, povezanost cestama također. Jednog dana, kada budem imao obitelj, volio bih živjeti u Osijeku jer nije prevelik, miran je i ima puno lijepih mjesta, sad dok još nemam obitelj i dok sam još mlad, volio bih proputovati malo svijet i raditi na raznim mjestima, ali s obitelji bih definitivno živio ovdje, u Osijeku.

Po svim predispozicijama Osijek bi trebao biti poželjno mjesto za život jedne obitelji. Promotrim li bitne segmente u odabiru mjesta za život, Osijek zadovoljava većinu. Osijek, koji već sada glasi kao jedan od najurednijih i najčistijih gradova, trebao bi zadržati tu titulu. Kroz 15-ak godina moguće je u cijelosti obnoviti dijelove grada uništene u prošlosti. Sigurnost na kojekakvim događanjima već je sada na visokoj razini što bi tako trebalo i ostati. Policija, bez obzira na nesuglasice s građanima oko raznih (možda nepotrebnih) kažnjavanja, ostavlja dojam potrebne strogoće i uređenosti. Što se tiče kulture, Osijek je grad koji ima vlastitu priču, a u dogledno vrijeme trebao bi ju samo oživjeti još brojnijim događanjima koja bi okupila ljude ne samo iz Osijeka nego i šire. Široki spektar događanja kao što su dani turizma, sajmovi vjenčanja, sajmovi rabljenih stvari, mnoga sportska i druga natjecanja, Advent u Tvrđi, sada već poznati OLJM..., trebali bi biti ono nešto što si građani mogu priuštiti. Naravno, prethodno bi trebalo stvoriti nova radna mjesta. Kako su brojni srednjoškolci dočekali Arhitekturu u Osijeku, očekujem da će u skorijoj budućnosti i studij farmacije. Kao srce Slavonije u kojoj bi se moglo štošta raditi, Osijek bi trebao biti grad u kojemu će mladi ljudi nakon završetka studija relativno lako dolaziti do posla. Voljela bih da grad ima stabilnu vlast i ljude u koje će stanovnici imati povjerenje te, u konačnici, rado živjeti u Osijeku.

Osijek kao grad već danas ima jako puno potencijala za napredak i razvoj, samo što je glavni problem u iskorištenju, krivim ljudima koji stopiraju mlade ljude da pokrenu bilo što, počevši od politike i vrha vasti. Za 15 godina Osijek vidim kao razvijen grad u kojem će se mladi ljudi zadržavati i imati svoju budućnost za koju se bore školovanjem kako bi svojoj djeci osigurali siguran život te kako ne bi morali nakon školovanja napuštati grad i zemlju. Mislim da je samo pitanje vremena kada će netko mlad i ambiciozan koji razumije pitanja i probleme današnje svakodnevice mladih ljudi doći na vlast i preuzeti buduće projekte i napretke grada na sebe, jer od nečega se mora krenuti i netko mora potaknuti razvoj, a mladi će se vrlo rado priključiti poboljšanju svog života i života svojih potomaka. Školstvo je važan faktor budućnosti te se nadam da će se u tom području uvesti promjene, kao npr. više prakse za školarce da se školovanjem stekne radno iskustvo, jer danas svaki poslodavac zahtijeva radno iskustvo koje osoba nakon završenog fakulteta ili škole ne može imati jer školstvo takve stvari ne nudi. Nadam se osobno i vjerujem u ime svih mladih danas da nećemo morati napustiti Osijek u traženju boljeg života.