Jedina iz Osijeka sa statusom redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), akademkinja Vlasta Piližota bila je naš logičan izbor za ovotjedni intervju vezan uz temu Osijek 2030. - Vizija budućnosti.

Naravno, ne samo zbog članstva u HAZU nego i zbog toga što je prof. dr. sc. Vlasta Piližota rođena Osječanka, ugledna znanstvenica s nizom važnih funkcija, širokog područja znanstvenog interesa, članstava i funkcija u nizu znanstvenih i stručnih društava, nositeljica brojnih istraživačkih projekata, koja je za svoj rad više puta nagrađivana kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Akademkinja Piližota redovita je profesorica u trajnom zvanju na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu Osijek Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera.

Za početak, prema vašem mišljenju, kakav je Osijek danas, što je i kakav je njegov identitet, kakav je odnos povijesnog, tradicionalnog u odnosu na moderno, suvremeno? Drugim riječima, koje su današnje, da tako kažemo, brendirajuće konstante grada i ima li ih uopće u onoj mjeri da bi Osijek bio i urbani, i srednjoeuropski, i slavonski, i hrvatski grad?

- Nešto o identitetu. Iz Wikipedije - Identitet (lat.: identitas > karakteristična jedinica) individualna je karakteristika, odnosno osobina po kojoj je predmet ili osoba prepoznatljiva ili znana. Pitanje u svezi s osobnim identitetom bavi se uvjetima po kojima je neka osoba u jednom vremenu ista osoba u drugom vremenu, što je poznato kao osobni kontinuitet.

Ova vrsta analize osobnog identiteta osigurava skup potrebnih i dovoljnih uvjeta za identitet neke osobe, kroz vrijeme.

Grad Osijek može se prepoznati prije svega po svojoj secesiji i još uvijek po nekim fizičkim obilježjima, primjerice konkatedrali, Tvrđi, Zimskoj luci, rijeci Dravi, na (uz) kojoj 'leži', drugim prepoznatljivim građevinama i mjestima kao što su parkovi i slično, iako 'modernizacija' (uglavnom mislim na gradnju novih građevina / arhitektonskih rješenja) nije izgradila 'brendirajuće konstante grada' po kojima bi Osijek trebao biti bilo što od pojmova urbani, srednjoeuropski, i slavonski, i hrvatski grad.

Vezano uz prethodno pitanje - što Osijeku nedostaje da bi bio grad sukladan vremenu sadašnjem?

- Dobar urbanistički plan, posebno gradnja novih objekata/sadržaja i očuvanje/korištenje postojećih.

Teško je predviđati budućnost, no kako “vidite” Osijek 2030. godine, kao “urbanu futuramu ili provincijsku dramu”, da malo dramatiziramo, kao uljuđenu i uređenu srednjoeuropsku metropolu ili provincijsku zabit na rubu Hrvatske i Europe?

- Identitet grada ne čine samo 'prepoznatljiva fizička obilježja' već i ljudi koji žive u njemu, rade i školuju se. Ne mogu predvidjeti što će biti i kako će Osijek izgledati 2030. godine, ali znam da bih voljela da se ono što mu daje prepoznatljivost očuva.

Kakav je osječki kulturni identitet, je li on dovoljno prepoznat ili nije, kako ga zaštititi i promicati?

- Što se tiče kulturnog identiteta, mislim da se on dobro promiče (npr. Osječko ljeto i druge manifestacije u institucijama poput Dječjeg kazališta i HNK, Galerija Waldinger, Muzej Slavonije, Muzej likovnih umjetnosti, i dr.), ali kako se kaže - kulture nikad dosta. A promicanjem kulturnog identiteta, grad kao takav, pa i naš Osijek, može se i zaštititi.

Koji su osječki potencijali koje u idućih pet-deset-petnaest godina treba učinkovito realizirati?

- Što god se treba realizirati, znamo da zahtijeva financijska sredstva. Ako je gospodarstvo u nekom gradu, regiji, državi razvijeno, pretpostavka je da bi se i neki budući 'društveni' projekti mogli uspješnije realizirati.

Vezano uz to, kako vidite razvoj u područjima poput urbanizma, infrastrukture, ekologije, gospodarstva, obrazovanja, znanosti, informatike, napose i u području u kome osobno participirate, radeći na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku?

- Kada govorimo o znanosti, drago mi je da se na fakultetu već niz godina održavaju Dani otvorenih vrata u sklopu Festivala znanosti, tijekom kojih nas posjećuju djeca iz vrtića i učenici osnovnih i srednjih škola. Posjetitelji imaju priliku čuti i vidjeti što radimo u laboratorijima, čuti o proizvodnji i kontroli ispravnosti hrane, i sl. Saznaju i koja se znanja stječu na fakultetu.

Obrazovanje je svagdje i na svim razinama potrebno. Drago mi je da sam cijeli svoj život provela u obrazovanju i nadam se da su moji studenti ponijeli dosta znanja u sredine u kojima sada rade.

Bez informatike, kao što znamo, danas je nezamislivo baviti se bilo čime, ili doći do potrebnih informacija. Mislim da je informatika ušla u sve sfere društva i sigurno će, u svakom pogledu, najbrže napredovati u budućnosti.

Što se tiče urbanizma, već sam ranije spomenula da je potreban dobar urbanistički plan razvoja grada, kako bi grad bio prepoznatljiv. U Osijeku, na žalost, ima sagrađenih objekata koji se prema mojem skromnom mišljenju ne uklapaju u prostor/okoliš u kojem su sagrađeni.

Što je s razvojem znanosti u gradu, sa sveučilištem, je li tu budućnost optimistična?

- Budućnost znanosti je onoliko optimistična koliko su to i ljudi koji se njome bave. Osječko Sveučilište je dobar generator znanstvenih istraživanja, no znanost se ne može dalje uspješno razvijati ako se rezultati istraživanja ne usvajaju i primjenjuju. Veza između znanosti i gospodarstva trebala bi biti puno jača nego do sada.

Mislite li da veza, da tako kažemo, između gospodarstva i znanosti nije učinkovita u onoj mjeri u kojoj bi mogla i trebala biti, kako u Hrvatskoj, tako i u Osijeku?

- Žao mi je da gospodarstvo u cijeloj Hrvatskoj ne surađuje više sa znanstvenicima, jer premalo koriste, u suradnji s nama, naše rezultate istraživanja, te slabo apliciraju za projekte, primjerice europske, kojima bi donekle riješili i financije za pokretanje odgovarajućih proizvodnji. Recimo u SAD-u, sveučilišta uz nastavu i znanstvena istraživanja imaju i sektor za transfer tehnologije, jer se gospodarstvo u SAD-u ne može zamisliti bez znanosti. Tamo se znanstvena otkrića, prema mogućnosti, odmah primjenjuju u gospodarstvu, ono se tako brže razvija i svi imaju od toga koristi. Velike kompanije dolaze na sveučilišta i raspituju se za najbolje studente, a odabranima nude, osim stipendija i posao. Voljela bih da je više toga i kod nas.

Još malo o znanosti - ima li znanost cijenu?

- Svi naši znanstvenici koji su otišli van, a ima ih mnogo, i to svih struka, vani su se dokazali. To znači da i u Hrvatskoj ali i u inozemstvu možemo uspjeti, jer u Hrvatskoj stječemo najnovija znanja, iz svih struka, i nismo u podređenom položaju u odnosu na kolege znanstvenike iz inozemstva. Znanosti u Hrvatskoj trebalo bi mnogo više pridavati značaja i mnogo je više financirati. No čini se da je današnje stanje u znanosti odraz stava onih koji odlučuju o tome ili pomanjkanja interesa od gospodarstva za konkretne probleme za koje naše visokoškolske i znanstvene institucije imaju rješenja. Zato neću odgovoriti na pitanje koliko znanost košta i ima li cijenu. Ali, mišljenja sam da bi rezultati znanstvenih istraživanja mogli pridonijeti boljem stanju u hrvatskom gospodarstvu, kako u Osijeku, u Slavoniji, tako i u cijeloj Hrvatskoj.

Što s iseljavanjem mladih iz Osijeka, lošom demografskom slikom grada, može li se Osijek izvući iz takvog stanja stvari, i kako?

- Ja nisam stručnjak za demografiju, ali složit ćete se da je iseljavanja iz Hrvatske bilo kroz mnoga stoljeća (npr. u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i poslije u razdoblju bivše Jugoslavije). Neću ništa novo reći ako kažem da bez vizije budućnosti u nekoj sredini pojedinac će nalaziti razloge za odlazak iz svoje dotadašnje sredine. Ja bih prije svega voljela znati imaju li lokalne i/ili državne institucije planove kako zadržati mlade u njihovim sredinama i koji su to gospodarski pravci razvoja koji bi omogućili zapošljavanje.

Za kraj - ukupno uzevši, gledate li na budućnost Osijeka optimistično ili pesimistično?

- Po prirodi sam optimist. Moj je moto (koji za mene vrijedi) - ako nešto hoćeš, to i možeš! Naravno, ako znaš! Nadam se da je budućnost Osijeka svijetla. Nadam se također da će mlade generacije, uz pomoć onih koji o tome odlučuju i stvaraju uvjete za razvitak sredine u kojoj provode politike, omogućiti mladima prije svega da kreiraju tu svijetlu budućnost. Budućnost Osijeka za pet-deset-pedeset godina...