Hrvatska je Vlada radi punjenja proračuna od 2004. godini dopustila uvoz hrane velikim tvrtkama, a sve na štetu domaće proizvodnje pod geslom da se u domaću proizvodnju, kako bi opstala, mora ulagati, a kroz uvoz je išla brza naplata carine i PDV-a, punio se državni proračun, a i mnogi su imali koristi kroz razne provizije.

S ciljem uništavanja domaćih proizvođača i došli smo u poziciju da se uvozi sve i svašta, od robe upitne kvalitete do pokvarenog mesa. Imamo i primjer s cijenom pšenice od 1999. godine kad je bilo "ili buna ili kuna". Danas je cijena pšenice opet ispod kune, a repromaterijal i sva davanja su poskupjela 300 do 400 posto.

To je strategija hrvatske poljoprivrede, jeftino uvezi, a skupo prodaj hrvatskim građanima, jer ne moraju oni jesti kvalitetno kao što je domaći proizvod i time pomoći domaćim proizvođačima da mogu nastaviti proizvodnju. Na ovaj način mnoga obiteljska gospodarstva došla su u tešku poziciju i u borbu za opstanak i goli život, a opet pod geslom hrvatske politike: “Nisu konkurentni!".

Nažalost, u hrvatske trgovačke centre ulazi roba upitne kvalitete, krenemo li samo od mliječnih proizvoda gdje recimo u nekim sirevima ima stvarno mlijeka, a koji sigurno nisu proizvedeni u Hrvatskoj. Tako je i s gotovo svim vrstama voća koje je također uvezeno, izgleda prelijepo, ali nemaju ni okusa ni mirisa.

Dok u Hrvatskoj imamo na tisuće hektara jabuka i krušaka, one, nažalost, ne mogu doći na police u trgovačkim centrima. Na žalost, u Hrvatskoj je uvoznički lobi uzeo previše maha, a što je sada teško zaustaviti, ili tome stati na kraj.

Razlog tome zašto je u Hrvatskoj slabija zainteresiranost i za uzgojem povrtlarskih kultura jest zbog težeg plasmana, a i nemogućnosti industrijske proizvodnje, jer nemamo prerađivačke kapacitete za povrtlarske proizvode.

Uvoz mesa i mesnih prerađevina direktno je uništio domaću proizvodnju u peradarstvu, kao i u svinjogojstvu, jer ni jedan naš domaći proizvođač po tim cijenama ne može uzgojiti ni svinje ni telad, junetinu ili perad.

Što se tiče kvalitete mesa iz uvoza najbolje to osjete naše domaćice kad ga spremaju, jer samo pucketa i pršti, što je dokaz da je bilo dugo zamrznuto i da je puno vode. Nemamo mi ništa protiv uvoza kvalitete, međutim, kod nas se uvoze robe najniže kvalitete.

Na žalost, to nije slučaj samo s hranom, nego i sa svim drugim proizvodima (odjevnim, obućarskim, alatima...), čega smo svjedoci na policama u svim našim trgovačkim centrima, a zbog čega su zatvorena mnoga radna mjesta.

Jedini način da ozdravimo naše gospodarstvo jest osnažiti domaću proizvodnju, zaposliti domaću radnu snagu, dopustiti ljudima da budu na tržištu s domaćim proizvodima i imati poštene ljude koji će rukovoditi tim resursima. "Hrvatski proizvod na hrvatskim policama", bila je parola onih koji su se samo u kampanjama borili zadobiti radnike i seljake i nikada više. (M.M.)