Problem nekontrolirang uvoza hrane i dalje se nastavlja, kao i onaj o padu domaće proizvodnje, ali i propadanju hrvatskih poljoprivrednika te poprima sve dramatičnije razmjere. Potvrđuje se sve skupa i ovih dana, u vrijeme žetve, jer poljoprivrednici naprosto nemaju kome prodati pšenicu.
Inače, uvoznici su još i proljetos trljali ruke kada je mraz uništio damaće voće i povrće. Pretpostavilo se da će cijene hrane u Hrvatskoj vrtoglavo rasti, što pak itekatko pogoduje dampinškim cijenama uvoznika. Osim toga, vjerojatno je da iz uvoza neće doći prvoklasna roba, nego ona koja leži u skladištima zemalja članica EU-a. Ali taj mraz nije bio samo jedna velika šteta u domaćem voćarstvu koje je katastrofalno, jer su voćari ionako pokošeni preniskim cijenama, a o uvozu da se i ne govori. Sa sličnim mukama suočeni su i domaći proizvođači povrća. Tako tajnik Zajednice udruga hrvatskih povrćara Dražen Čačić smatra da će 2016. biti godina nestašice domaćeg povrća i osjetnog skoka cijena. Krizni je stožer čudilo to što hrvatski ministar poljoprivrede Davor Romić, za razliku od kolega iz regije, nema ni približno točan uvid, odnosno podatke o šteti prouzročenoj mrazom. Štete se procjenjuju na 150 milijuna eura, a zajedno s onima povrtlara i ratara, na više od 300 milijuna eura.
A Hrvatska je i u prošloj godini, prema podacima Hrvatske gospodarske komore, uvezla prehrambenih proizvoda za više od dvije milijarde i 300 milijuna eura. Uvozile su se sve vrste hrane – od mesa i mlijeka do žitarica, riba i hrane za životinje. U prošloj godini, za koju se može pretpostaviti kako se uvoz hrane popeo na vrtoglavih dvije i pol milijarde eura, povećan je uvoz hrane iz zemalja Europske unije iz kojih smo i do sada uvozili značajne količine prehrambenih artikala.
Zbog takve "negativne" statistike u Vladi su najavili promjene i podršku domaćim proizvođačima, kako bi Hrvatska postala samodostatna u proizvodnji hrane, ali sve je stalo na tome, što i ne čudi, jer isto su najavljivale i sve bivše vlade.
UVOZIMO ČAK I IZ AFRIKE
"Imamo strukturni problem, ne može se to riješiti za mandata jedne vlade. Uvozimo mnogo proizvoda koje bismo mogli sami proizvesti. Svake godine tri milijarde kuna ide na subvencije poljoprivredi, a nema pomaka u efikasnosti. Na jedno grlo stoke trebalo bi imati hektar obrađenog zemljišta, a mi imamo 0,2 hektara", kaže stoga ekonomski analitičar Damir Novotny.
"Nema više 'uvoza' kad je riječ o EU tržištu. Riječ je tek o zajedničkom europskom tržištu na kojem naša poljoprivredna proizvodnja nije dovoljno konkurentna. Trgovački lanci uspoređuju naše proizvode i one iz drugih zemalja EU-a, te dovoze ovdje ono što potrošači žele. Hrvatska hrana je preskupa, od vina do mesa, pa je uobičajeno da trgovački lanci uvoze kruh i peciva", objašnjava Novotny.
Da je "samodostatnost" nemoguća, te da će se uvijek morati uvoziti hrana, kazao je proljetos pak Branko Bobetić, direktor Croatiastočara, uz napomenu kako bi se situacija mogla poboljšati izradom nove strategije domaće proizvodnje hrane.
- Imamo niske prinose u poljoprivrednoj ratarskoj proizvodnji i u stočarskoj proizvodnji. U EU-u je normalno da krava da 12 tisuća litara mlijeka, kod nas daje šest tisuća. U Austriji jedan hektar rodi deset tona kukuruza, a kod nas je prinos šest tona. Naša poljoprivreda je unatoč silnim investicijama i poticajima ostala niskoproduktivna. Mi ne proizvodimo dovoljno čak ni sira, a nismo konkurentni ni s mesom i ratarskim proizvodima. Jedino imamo dovoljno jaja - napominje Damir Novotny, i tvrdi kako je šansa za razvoj u primijeni agrarne politike Europske unije: "Dobro je da se u Hrvatskoj sada primjenjuje agrarna politika EU-a, te se potiču investicije. Ali, to je povezano s domaćim financiranjem, jer EU može uložiti samo pedeset posto novca, dok bi ostalih pedeset posto trebalo doći iz Hrvatske. U europskim fondovima za to postoji tri milijarde eura, ali do sada je raspisan samo jedan natječaj".
Trenutačno se prehrambeni artikli ponajviše uvoze iz zemalja Europske unije, ali prisutan je i uvoz iz afričkih zemalja, obje Amerike i udaljenih država poput Kube i Australije.
NJEMAČKA PREDNJAČI
U prvih devet mjeseci 2015. uvoz hrane iz Poljske porastao je za 29 posto, iz Rumunjske 141 posto, te iz Španjolske (17 posto) i Slovenije (16 posto). Najviše je porastao uvoz iz Kube – za 253 posto, ali on iznosi "svega" 33 milijuna eura, što je znatno manje od uvoza poljskih prehrambenih proizvoda od 140 milijuna eura. Najviše hrane uvezeno je iz Njemačke (279 milijuna eura), Italije (220 milijuna eura), Mađarske (172 milijuna eura), Nizozemske (151 milijun eura) i Slovenije (144 milijuna eura). Važno je naglasiti kako je zabilježen porast uvoza iz svih tih zemalja (između četiri i devet posto po državi), što znači da uvoz hrane u Hrvatsku neprekidno raste. Iz zemalja Europske unije porastao je za deset posto u prvih mjeseci 2015. u odnosu na godinu ranije, dok se uočljivo, za sedam posto smanjio kada se radi o susjednim zemljama članicama CEFTE.
Podaci o uvozu hrane pokazuju kako se uvoze i tradicionalni prehrambeni proizvodi, riba i meso u golemim količinama. U prvih jedanaest mjeseci 2015. godine najveći je bio uvoz mesa – 279 milijuna i 644 tisuće eura. Na uvoznoj listi slijede proizvodi na bazi žitarica i škroba (dakle, kruh i konditorski proizvodi) s 183 milijuna eura, hrana pripremljena za životinje (177 milijuna eura), te mlijeko, mliječni proizvodi, jaja i med s 159 milijuna eura. Velik uvoz bilježe pića, alkoholi i ocat (145 milijuna eura), kakao i proizvodi od kakaa (138 milijuna eura), te šećer i proizvodi od šećera (sto milijuna eura).
Nadalje, u raspravi o izmjenama Zakona o informiranju potrošača o hrani i u Saboru je pak upozoreno na potrebu učestalijih kontrola hrane u stranim trgovačkim lancima u Hrvatskoj. Jer primjerice stranim proizvođačima mesa jeftinije je poslati zamrznuto meso u Hrvatsku kroz trgovačke lance, nego takvo meso spaliti u vlastitim državama. Osim toga zamrznuta novozelandska janjetina košta 12 kuna po kilogramu dok domaća u proizvodnji stoji 10 eura. No, o kvaliteti uvozne hrane brigu bi trebale voditi inspekcijske službe, ali to je već druga priča.
Bit je da bi se domaća proizvodnja mogla pospješiti i na način da se potrošača zaštiti od uvoznih lobija.
Sve u svemu priča o uvozu hrane u Hrvatsku višeslojna je i zahtijeva stručnu dubinsku analizu, a koje u nas nikako nema, kao ni strategije poljoprivrednog razvoja.
Tako su primjerice i jabuke iz uvoza iz Južnoafričke Republike, Argentine, Kine, stolno grožđe iz Čilea, Brazila, dinje i lubenice iz Ekvadora, Gvatemale i Hondurasa, grah iz Mijanmara, Kirgistana, Uzbekistana, šparoge iz Egipta, Maroka, cikla iz Kameruna, lješnjaci iz Gruzije, slatka paprika iz Ugande, Jordana i Izraela, mrkve iz Makedonije, Italije, Slovenije, jagode i maline iz Tanzanije ili Meksika..., samo su dio neslavnog niza na uvoznoj listi poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u Hrvatsku i u prvih devet mjeseci lanjske godine.
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, uvoz hrane u tom je razdoblju iznosio 1,88 milijardi eura, 150 milijuna eura više nego u devet mjeseci godinu prije. I dalje se povećava uvoz onoga što bi Hrvatska uz pametnu i dugoročnu poljoprivrednu strategiju mogla proizvoditi i za pet puta više stanovnika pa je tako uvoz voća narastao za dodatnih 20-ak milijuna, povrća za 15-ak milijuna – na ukupnih 277,6 milijuna eura. To znači da svaki Hrvat godišnje pojede 36,12 kilograma voća i 28,43 kilograma povrća iz uvoza. Na ljestvici prednjače krumpir, rajčica, luk i češnjak, a od voća, uz banane i limun, marelice, trešnje, višnje, jabuke i kruške.
POLITIČARI NE ČUJU ALARM
Na top-ljestvici ukupno uvezenih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i dalje, međutim, dominira svježe svinjsko meso u vrijednosti 112,36 milijuna eura, koje ima 5,9 % udjela, kruh i peciva za 83,6 milijuna, čokolade i stočna hrana.
Fali nam čak i lišća, granja, svježe mahovine... Njih smo uvezli za gotovo milijun eura, čekinja i dlaka za 25,64 tisuće eura, a životinjskih crijeva, mjehura i želudaca za vrtoglavih 5,73 milijuna eura.
– Izvoz govori u čemu smo konkurentni i čega trenutačno ima viška, dok struktura uvoza upozorava na zabrinjavajuće stanje u sektorima mesa, mliječnih proizvoda, voća i povrća. Primarna proizvodnja – uzgoj stoke, proizvodnja mlijeka, voća i povrća te naslanjajuća prehrambeno-prerađivačka industrija traže strukturne promjene i svakako bolje povezivanje – kazala je Božica Marković, direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK. Zabrinjava sve veći uvoz svježe govedine u Hrvatsku, peradi, sira. Čak smo i uvoz meda utrostručili u odnosu na isto razdoblje 2014. Najviše proizvoda poljoprivrede i prehrambene industrije uvezeno je iz EU-a – 1,565 milijardi eura ili 83 %.
Hrvatsko tržište guši jeftina europska svinjetina pa i dalje zabrinjava golemi uvoz. Za razliku od 2014., kad je u hrvatskim klaonicama obrađeno 170 tisuća svinjskih trupova svih kategorija nabavljenih kroz uvoz, prošle godine uvozni kontingent narastao je na 250.987 trupova. U toj uvoznoj kvoti u obje godine dominiraju odojci, lanjski uvoz iznosio je 216 tisuća komada, dok je u 2014. uvezeno 135 tisuća trupova. Tome je kumovala nestabilna situacija na europskom tržištu izazvana ruskim embargom koji je potaknuo veliko gomilanje zaliha uz dramatično urušavanje cijena.
Posljedica je takvog stanja, objašnjava direktor Croatiastočara Branko Bobetić, da je klanje odojaka iz uvoza tijekom prošle godine bilo veće za gotovo 60 posto, upravo zbog niske cijene, dok se broj odojaka utovljenih na domaćim farmama u protekle dvije godine stabilizirao na 80 do 82 tisuće trupova. I dok hrvatsko tržište i domaće svinjogojstvo već drugu godinu snažno pritišću visoke europske zalihe svinjetine u svim kategorijama, među trgovačkim lancima vodi se žestoka bitka akcijskim cijenama s ponudom svinjskog buta ili karea i za manje od 20 kuna za kilogram, a ovdašnje političke elite u takvom raspletu ne vide nikakav alarm.
Damir GREGOROVIĆ
PROIZVOĐAČI DRŽAVI
Zaštitite nas od dampinških cijena!
Dilema je tko je uopće zadužen motriti tržište i štititi domaću proizvodnju od udara dampinških cjenika, jer činovnici se međusobno loptaju (ne)nadležnošću. Kilogram sira Gaude iz uvoza i ove godine u Hrvatsku stiže po cijeni 16,95 kuna, dok samo otkupna cijena mlijeka koju proizvođači u RH dobiju za 10 litara, što je količina potrebna za kilogram sira, iznosi 25 kuna. Već treću godinu proizvođači iz prehrambenog sektora traže od državnih institucija konkretan nadzor tržišta maloprodaje nudeći argumente kojima potvrđuju kako je riječ o dampinškim cijenama brojnih proizvoda što dolaze s EU tržišta, posebice od uvođenja ruskog embarga 2014. koji je u EU-u nagomilao zalihe. Nažalost, njihov vapaj još nije čula ni jedna od državnih adresa, iako je i tijekom 2015. uvoz sira iz EU-a u količini od 23.000 tona značajno nadmašio domaću proizvodnju. Među 28 članica Hrvatska jedina bilježi negativan trend. Uvoz je veći od lokalne proizvodnje, no ni taj podatak nije probudio državnu birokraciju i motivirao je da pođe u kontrolu tržišta. Tko je zapravo uopće zadužen motriti tržište i štititi domaću proizvodnju od udara dampinških cjenika i time zapravo istodobno čuvati i radna mjesta? Stječe se dojam kako se nitko ni u resornim ministarstvima, a ni u Vladi, ili na Pantovčaku, nije suočio s dvojbom - koliko je radnih mjesta ugašeno samo radi uvoza 23 tisuće tona sira, odnosno, koliko ih ovdje može otvariti ta količina sira u lancu od proizvodnje mlijeka na farmi do finalizacije postupka u siranama.
BRANKO BOBETIĆ
Nužna je strategija održivosti
Branko Bobetić, direktor Croatiastočara, kaže da ćemo uvijek uvoziti i nikad nećemo biti samodostatni u svemu. No zato treba napraviti dugoročnu strategiju održivosti razvoja, s kojim ćemo proizvodima biti proizvodno i tržišno konkurentni na domaćem, unutarnjem i tržištu EU-a, kao i trećim tržištima te tako doći do pozitivne bilance. Za 10 mjeseci 2015. u deficitu smo bili za 860 milijuna eura, pri čemu nam je najviše manjkalo svježe svinjetine, čokolade, kruha i peciva... Znači li to da trebamo povećavati proizvodnju tih proizvoda kao i, primjerice, mrkve, koje smo uvoz u 10 mjeseci 2015. povećali za 50%, ili proizvodnju pršuta za koje sirovinu uvozimo, ali doradom dobivaju dodanu vrijednost i traženi su i na inozemnim tržištima? “No da bi se do toga došlo, puno se očekuje od države, da smanji namete i sivo administriranje, da gospodarska diplomacija radi onako kako se i jake ekonomije ponašaju u RH, da se digne produktivnost u svim sektorima te prinos u primarnim, smanji PDV na poljoprivredne inpute i hranu na 8 do 10 %, kao i u zemljama u okruženju”, odgovara Bobetić.
MATO MLINARIĆ
Smanjiti PDV ispod 10 posto
Predsjednik Udruge Nezavisni hrvatski seljaci Mato Mlinarić istaknuo je kako bi nova vlada, ako želi pokrenuti poljoprivredu i poljoprivrednu proizvodnju, trebala što prije i što nužnije donijeti odluku o smanjenju PDV-a na proizvodnju hrane i na hranu sa sadašnjih 25 na ispod 10 posto. "PDV od 25 posto umnogome poskupljuje našu domaću proizvodnju. Mi se neprekidno hranimo na kredit, plaćamo skupe kamate i uvozimo hranu koja je jeftinija nego u Hrvatskoj. A i logično je da je hrana u drugim europskim zemljama jeftinija. Primjerice, najviše uvozimo iz Njemačke, Mađarske i Nizozemske, jer su već u startu jeftiniji od nas oko 20 posto. Mađarska ima PDV na proizvodnju hrane pet posto, Njemačka ima sedam posto, a Nizozemska šest posto“, istaknuo je Mlinarić. Zbog toga, smatra on, nije ni čudo što su hrvatski proizvođači hrane u velikim problemima. Domaća proizvodnja trenutačno pokriva tek 37 posto domaćih potreba, jer su mnogi odustali od proizvodnje hrane budući da ne mogu konkurirati jeftinijim proizvodima koji stižu iz uvoza, upozorava, te dodaje da bi smanjenjem PDV na 5 posto, naši proizvodi postali jeftiniji 20 posto. "Proizvodnja bi bila veća, hrana bi bila jeftinija, kupovali bi se domaći proizvodi, smanjio bi se uvoz“, naglašava Mlinarić.
U prvih jedanaest mjeseci 2015. godine najveći je bio uvoz mesa, za gotovo 280 milijuna eura
Na uvoznoj listi slijede proizvodi na bazi žitarica i škroba, dakle, kruh i konditorski proizvodi, sa 183 milijuna eura