Kad se napokon zaokruži priča, sve zbroji i oduzme, kakav bi bio zaključak, što su pokazali protekli parlamentarni izbori, koliko je sve bio uspješan ponovni test demokracije i stranačkih kompetentnosti, kakve smo pouke mogli izvući, što pamtiti, a što čim prije zaboraviti, neka su od pitanja na koja za ovotjedni Magazin odgovora Mate Mijić, konzervativni komentator i politički konzultant.

- Možemo zaključiti da je Hrvatima, nažalost, potreban posebni poticaj da u većem broju izađu na birališta, što je definitivno krivnja svih relevantnih političkih aktera.

Čuli smo u onim snimcima koji su iscurili neposredno prije izbora da premijer praktički navija za nižu izlaznost, što je jasan pokazatelj da su stranački interesi iznad nacionalnih. S druge strane, glavnina oporbenih aktera ne zna kako mobilizirati birače niti imaju logistiku koja je za to potrebna. Ako je za dobru izlaznost potrebno to da predsjednik pleše po rubu ustavnosti i proglašava neradne dane usred tjedna, onda je jasno da nismo previše politički sazreli. Izbori su potvrdili i infrastrukturnu dominaciju HDZ-a koji je, unatoč aferama i vrlo visokoj izlaznosti u nominalno lijevim utvrdama, ostvario vrlo respektabilan rezultat. Mislim da iz rezultata izbora možemo iščitati i koliki je trenutni doseg SDP-a koji bi, bez Milanovićevog efekta, vjerojatno završio na 30-ak mandata. To je loše za stožernu stranku ljevice.

Stranka Možemo! počela se širiti nacionalno, to je sad jasno vidljivo, ali svejedno je donijela pogrešnu odluku da ni u kojem obliku ne koalira sa SDP-om i tako poklonila nekoliko mandata HDZ-u koji se sad pokazuju presudnima. Most i DP pokazali su da imaju stabilnu podršku na desnici i da mogu egzistirati jedni pored drugih, ali jasno je da bi za jačanje postizborne poluge, žele li biti nezaobilazan faktor za formiranje vlasti, ubuduće trebali biti otvoreniji predizbornoj suradnji.

Nakon svakih pa i proteklih parlamentarnih izbora, uvijek se iznova povedu rasprave o podjelama, lijevoj i desnoj Hrvatskoj, pa čak i da je HDZ zaokrenuo u desno, s obzirom na pregovore s DP-om? Koliko se takve kvalifikacije utemeljene ili su ipak pretjerane kad se radi o podjelama?

- Hrvatska stabilno i dugoročno naginje udesno, ali nas to ne čini konzervativnim društvom. Hrvatsko je društvo tradicionalno i, dok je ljevica poštivala te tradicije i prihvaćala kulturno-civilizacijsku podlogu hrvatske države, imala je dobru šansu doći na vlast. Još uvijek je dobar primjer toga sjever Hrvatske koji je jako tradicionalan, vjernički i obiteljski orijentiran te ima poduzetnički mentalni sklop, ali je unatoč svemu tome dominantno lijevi. No, postmodernistička, tzv. progresivna ljevica sve više militantno ugrožava te tradicije i to joj ograničava politički utjecaj.

S druge strane, Plenkovićev HDZ dugo je plesao oko centra i privukao dosta birača kojima HDZ zbog svoje nacionalističke prošlosti nikad nije bio opcija. HDZ je pred izbore - iz nužnosti, a ne iz uvjerenja - retorički i taktički malo skretao udesno, ali ne mislim da će to biti dugoročno jer bi ih vodilo u izborni poraz. Moram priznati da su mi neshvatljivi članovi, simpatizeri i glasači desno-konzervativnih opcija koji zazivaju desno skretanje HDZ-a jer to bi uvelike obesmislilo upravo njihove političke stranke. Njima je u interesu da HDZ ostane bliže centru misle li politički opstati i samo moraju naći načina kako se nametnuti kao nezaobilazan faktor u poslijeizbornim računicama.

Od aktualnosti, kako komentirate poziv Peđe Grbina na hitno sastavljanje saborske većine svih koji su protiv HDZ-a, na što je i MOST pristao...? Imaju li oni uopće neke veće šanse? Plenković proziva ljevicu zbog nedosljednosti, licemjerja, korupcije...

- Anti-HDZ većina toliko bi bila heterogena da bi jedini njezin smisao bio odgađanje novih izbora za nekoliko mjeseci. Donošenjem nekoliko "lakih" zakona oko kojih bi se relativno lako usuglasili svi bi oni svojim biračima mogli pokazati da su sposobni vladati i to je manje-više to. Ne vidim mogućnost za nešto više, a nastavi li ljevica inzistirati na tome da predsjednik Sabora u tom slučaju bude netko iz SDP-a, vrlo je moguće da se takva većina nikad ni ne sastavi. Šanse su za to ionako mršave. Most i Suverenisti u pravu su kad nude tu poziciju Ivanu Penavi, jer o Domovinskom pokretu ovisi eventualno formiranje takve većine i treba im dati dobar mamac kako bi eventualno razmislili o napuštanju pregovora s HDZ-om. Da se razumijemo, slab je to mamac, ali budući da su pregovori upali u svojevrsnu krizu, možda bi bio i dovoljan.

Za kraj, koje su nejrealnije kombinacije da se sve dovede do nekog logičnog kraja - do 76 ruku za saborsku većinu, a onda i za novu vladu, je li tu HDZ i dalje u prednosti, s obzirom i na pregovore s DP-om, ali i na neke druge, moguće opcije...? I gdje su u svemu tome manjine, napose SDSS?

- Plenkovića samo treba pozorno slušati, on otvoreno tvrdi da ima put prema većini od 83 ruke. A to znači da Domovinski pokret, želi li biti dio vlasti, mora pristati na to da su manjinski predstavnici, uključujući SDSS, također dio priče. Plenković kao tehnički premijer i budući mandatar ne dopušta da mu drugi - ni unutarnji ni vanjski faktori - kroje njegovu vladajuću većinu. Da popusti, pokazao bi veliku slabost i ugrozio svoju poziciju, ne samo prema koalicijskom partneru, nego i unutar stranke. A on si to ne može priuštiti prije izbora za Europski parlament i mjesecima prije nego što će se odlučivati o izvršnim funkcijama u EU administraciji. Nikad nije dao do znanja da nema europskih ambicija, tako da ovu poslijeizbornu trakavicu treba promatrati i u tom kontekstu. Popusti li Andrej Plenković sad pod pritiskom, možemo biti sigurni da je njegova era u HDZ-u došla kraju. (D.J.)