Hrvatska poljoprivreda je na rubu propasti, ako već nismo duboko zagazili preko ruba. O tome svjedoči svakodnevna statistika kojom nas “bombardiraju” različite agencije, državna tijela, mediji, ali stvarne poražavajuće rezultate dosadašnjih agrarnih politika koje su se vodile i primjenjivale u hrvatskom agraru svjedoče naši proizvođači koji se sada suočavaju sa stvarnim posljedica svih loših politika.

Smatra to zamjenik župana osječko-baranjskog, dr. sc. Željko Kraljičak.

- To se najbolje može vidjeti kroz mogućnost prodaje hrvatskog prehrambenog proizvoda bio on sirovina, polu-proizvod ili finalni proizvod, na tržištu Europske unije. Danas imamo ostatke prehrambene industrije koja u cilju stvaranja dobiti svojim vlasnicima, ali i u cilju zadržavanja pozicije na tržištu, je prisiljena nabavljati sirovinu iz svih dijelova svijeta po najnižim cijenama kako bi uspjela ugraditi te cijene u svoj proizvod i time zadržati likvidnost, kaže Kraljičak.

Sve se to, dodaje, čini na štetu domaćih proizvođača. Tome svjedoče i najsvježiji podaci koji se u ovom trenutku mogu analizirati na primjeru žetve.

- Žetva je započela, imamo kodeks za otkup žitarica gdje se u velikoj mjeri cijena određuje na temelju kvalitete samoga proizvoda. Ono što nam je posebno važno, kroz taj kodeks možemo vidjeti da naši proizvođači nisu uspjeli i ove godine postići zavidnu kvalitetu koja je postignuta samim kodeksom, tako da ćemo jako malo pšenice imati s preko 14 posto proteina, a to znači da će najmanje 70 ili 80 posto pšenice biti u nižim kategorijama, procjenjujem čak i 50 posto u kategoriji stočne pšenice, naglašava Kraljičak.

Sa takvim cijenama i nižim prinosima osobito u onim dijelovima Hrvatske gdje je bila proglašena elementarna nepogoda, ljudi su ostali bez prinosa, a time i bez prihoda za ovu godinu, što nije prvi puta u posljednjih deset godina, u pravilu, to se događa svake druge godine. Kraljičak smatra i kako je cijena pšenice ove godine manji problem od pitanja tko će ove godine kupiti pšenicu u Hrvatskoj.

- Kome treba pšenica, koja je to prehrambena, mlinarska, konditorska industrija koja je ugovorila unaprijed potrebu za sirovinom kod naših proizvođača? Zar će i naši konditori kojima nije bitan protein u kvaliteti pšenice kupovati hrvatsko brašno ili će to učiniti u Srbiji, Mađarskoj, Rumunjskoj, Ukrajini... Mi jednostavno nemamo koncepciju uređenog tržišta. Nisam za to da imamo plansku poljoprivrednu proizvodnju, da za potrebe tržišta i potrošača mi planiramo proizvodnju, ali ne smijemo prepustiti ništa slučaju, moramo znati vrijednosti naših resursa, koje su potrebe i uskladiti sve to da ponudimo najkvalitetnije našim potrošačima kaže Kraljičak.

Ako ove godine, navodi, zaista nemamo ni jednu industriju koja će za vlastite potrebe prerade otkupiti pšenicu za godišnje potrebe prerade, tada možemo samo zaključiti da će netko, tko se specijalizirao za trženje, za izvoz, pokušati ostvariti onu najjednostavniju trgovinu, kupiti što jefitnije, da bi prodao najskuplje i da bi se tu nešto zaradilo.

- Kada su počinjali godinu, naši su proizvođači svu svoju imovinu stavili pod hipoteke, zadužili su se i na kredit podigli proizvodnju i taj kredit sada moraju vratiti. Ako je izostao prinos, prihod, kupac, cijena, onda možemo samo sagledati koliki su stvarni razmjeri problema hrvatskog poljoprivrednika, kaže Kraljičak napominjući kako je ovo samo dio problema jer radi se o žitaricama.

Ako ćemo, dodaje, sagledati podatke za uvoz može se vidjeti da smo u prvom tromjesečju prošle godine imali 44.856 tona uvoza, a ove godine, istina smanjili uvoz žitarica, ali se dogodilo nešto što se ne pamti i što se Hrvatskoj nije smjelo dogoditi.

- Povećali smo uvoz gotovih finalnih proizvoda mlinsko-pekarske industrije, slada i škroba i proizvoda na bazi žitarica i škorba za čak 70 posto u odnosu na prethodnu godinu. To znači da smo u 2015. godini imali 13.866 tona uvoza, a sada je on 23.520 tona, upozorava Kraljičak. To je, zaključuje, dokaz da je hrvatska prehrambena industrija u preradi žitarica izgubila bitku o čemu svjedoče brojni slučajevi gašenja mlinova.

- Infrastruktura za proizvodnju žitarica svela se na polje, silos, brod. Ugasili smo u posljednjih deset godina na desetine i stotine mlinova u Hrvatskoj, konstatira Kraljičak.