Nije sporno kako je Europska unija nakon napada Rusije na Ukrajinu drastično smanjila i svoju ovisnost i količinu ruskog plina koji joj je stizao plinovodima - to je 2021. godine bilo oko 40 %, a već 2023. palo je na samo 8 % - piše Arthur Sullivan, čiji prilog za DW, uz neznatne prilagodbe, prenosimo u cijelosti.

No kako upozorava Benjamin Hilgenstock iz Ekonomske škole u Kijevu, uvoz ruskog plina u Europu "nikad nije bio sankcioniran: to je bila dobrovoljna, i to mudra, odluka članica da opskrbu diversificiraju i da ne budu žrtva ruske ucjene".

S obzirom na to da nije zabranjen, uvoz ruskog plina zapravo drastično raste, ali onog ukapljenog. Rusija je već postala druga po veličini zemlja iz koje dolazi LNG i to je 2023. bilo 15,5 milijuna tona, što je cijelih 40 % više nego što je ruskog ukapljenog plina stiglo 2021. godine. Što je još gore, nakon što je prošle godine uvoz bio nešto usporen, prema informacijama iz prvog kvartala ove godine, on opet raste, stopom od nekih 5 % godišnje, i tu prednjače i glavni uvoznici LNG-a u Europi, Francuska, Španjolska i Belgija, preko kojih dolazi 87 % takvog plina.



Tu ni opravdanja od "hladnih stanova Europljana" nisu na mjestu: "Mnogo ruskog ukapljenog plina koji stiže u Europu služi tek za preprodaju", kaže Hilgenstock. Jer Rusija, kad ne može plinovodima, svoj plin sve više prerađuje u tekući plin i povoljno ga nudi tržištu. Hilgenstock još kaže: "To nema nikakve veze s potrebom Europljana za plinom, nego su to tek europske tvrtke koje zarađuju tako što izvoze ruski LNG." Prema informacijama Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA), sa sjedištem u Finskoj, cijelih 22 % ukapljenog plina koji u Europu stiže iz Rusije 2023. opet se prodalo na svjetskom tržištu, a Petras Katinas iz Centra objašnjava nam kako su kupci uglavnom države Azije. "Mi bismo doista trebali zabraniti ruski ukapljeni plin iz europskih luka. Ne mislimo da on ima važniju ulogu u opskrbi Europljana, ili se razmjerno lako može nadoknaditi plinom iz drugih izvora", smatra Hilgenstock. Prije svega se zemlje Baltika, kao i Švedska i Finska, zauzimaju za takvu europsku zabranu, to više što Rusija – upravo ovakvim poslom s europskim kompanijama čak i širi svoje kapacitete ukapljenog plina kao što su Arctic LNG2, UST Luga LNG terminal i pogon u Murmansku, kako javlja agencija Bloomberg.

No Agencija Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) sa sjedištem u Ljubljani i nedavno je ponovila stav EU-a da se uvoz ukapljenog plina iz Rusije treba tek "postupno smanjivati" kako bi se spriječio "energetski šok". No razlog je više što Rusija još uvijek ima pouzdane partnere u Europi, ne samo u "posliću" s ukapljenim plinom nego i s plinom koji stiže plinovodima. Doduše, plinovod Sjeverni tok je uništen, plinovod Jamal, koji prolazi kroz Bjelorusiju, nije više u uporabi, ali u čvorište Baumgarten još uvijek stiže plin iz plinovoda kroz Ukrajinu.

Jer Austrija je još uvijek čvrsto u rukama ruskog Gazproma: prošlog prosinca je 98 % plina austrijskih potrošača još dolazilo iz Rusije, a austrijski energetski koncern OMV, doduše, tvrdi kako "želi prekinuti" ugovor o isporuci kojim se Austrija obvezala kupovati ruski plin sve do 2040., ali kako traži "zakonite mogućnosti" da to učini.

Slično je i u Mađarskoj: i ona još uvozi goleme količine ruskog plina, a makar je nedavno potpisala sporazum s Turskom o korištenju turskim plinovodom Turkstream, stručnjaci upozoravaju kako i taj plin zapravo dolazi iz Rusije. Jer razlog te odluke Budimpešte nešto je sasvim drugo: Ukrajina je najavila kako više neće produžiti ugovor o prijenosu ruskog plina preko njezina teritorija, a postojeći ugovor istječe krajem ove godine.



Sve u svemu, načelno je Europska unija odlučila kako već do 2027. godine želi biti potpuno neovisna o ruskom plinu i Hilgenstock taj rok drži "realističnim". On smatra kako bi EU već i zbog vlastite vjerodostojnosti trebao prestati i kupljenim plinom puniti blagajnu Moskve, a najprije je tu svakako unosan posao s ukapljenim plinom, gdje bi i same zemlje velike uvoznice, Španjolska i Belgija, tu mogle nešto učiniti.

Inače, nije osobito uvjeren da će se nešto bitno dogoditi u najskorije vrijeme, osobito zato što u drugoj polovini ove godine predsjedanje Unijom preuzima Mađarska. A njezin premijer je već više puta dokazao kako mu nipošto nije na prvom mjestu nešto što bi moglo škoditi Kremlju.