Korizma je vrijeme odricanja i posta, no isto tako i vrijeme u kojem smo pozvani učiniti nešto posebno, dobro, plemenito, pomoći onima u nevolji, pokazati da smo ljudi - bila je to prva misao koja mi je pala na pamet kada sam kročila u skromni dom Marijine obitelji.

Marija živi u osječkoj Krstovoj ulici na broju 72, u jednom od državnih stanova (sobičaka nap.a), s dvoje djece, bolesnim suprugom, a sama, priča nam drhtavim glasom crpeći ono malo snage što još ima, boluje od karcinoma dojke i kostiju. Mariji Freimut tek je 47 godina. I baš kao prema onoj izreci - kud' će suza nego na oko, tako i Marija ima dvoje djece, sina Zlatka koji pohađa sedmi razred prema posebnom programu, i kćerku Zlatku koja pohađa osmi razred također prema prilagođenom programu.

- Najprije mi je dijagnosticiran rak dojke koji se potom raširio po kostima. Liječnici sad liječe dojku, ali operaciju neće obaviti jer se, pojasnili su mi, karcinom proširio. Gotovo su prošle dvije godine kako mi je bolest dijagnosticirana, no sama sam sigurna da je bolest došla i ranije. Žalila sam se da jako kašljem, da mi nije dobro, a sve je pripisivano stresu - priča nam Marija. Suprug Tomislav jedva govori jer je operirao karcinom glasnica. Jecajući, Marija nastavlja: “Suprug je došao iz bolnice, a ja otišla tamo isti dan”. Opisuje nam svoju golgotu od ostanka u bolnici, mijenjanja krvi, zračenja...

- Više ne mogu hodati, na štaku ne mogu, a hodalicom samo po dvorištu - kazuje Marija. Nažalost, u skromnom kućerku nema ni mjesta za proći hodalicom, a kada obavlja higijenu u kupaonici, kćerka mora biti uz nju. “Sama ne mogu, teško mi je. Što mogu, ona je jedino žensko, ne mogu sina zvati. Ponekad me ne može niti podići. Dobro bi mi došao rukohvat u kupaonici, ali nemamo ga”, kazuje nesretna žena. Dobila je ona odobrenje HZZO-a za izuzetno skup lijek, koji, kaže, košta oko 30.000 kuna. No, postoje, napominje, i drugi lijekovi koje mora platiti. “Bila sam četiri mjeseca prikovana uz krevet, ali kasnije mi je bilo bolje i uspjela sam ustati. Postoje lijekovi koji se mogu kupiti 'na slobodno' i koji bi mi olakšali bolove u kostima, no mi za to nemamo novca”, kaže nam Marija, koja je u prošli utorak išla na prvu kemoterapiju (na koljenu). “Spominju mi liječnici nekakve lijekove gdje kutija košta približno dvije tisuće kuna. Odakle mi to?”, pita se Marija, spominjući veliki angažman oko njezine bolesti dr. Mirande Čanadić-Frelih.

Marija i suprug Tomislav žive od njegove skromne mirovine, a gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da dvoje djece koja pohađaju školu prema posebnom i prilagođenom programu ne ostvaruju pravo na uvećani dječji doplatak.

- Dobivamo oko 250 kuna doplatka po djetetu, čak su nam ga smanjivali. Kćerka je imala disleksiju, što smo zaključili sami. Nije nam lako, Zlatka je sada pred upisom u srednju školu, ja bolesna... - kazuje Marija. Inače, Marija nosi svoje prezime Ferimunt, dok su djeca na prezimenu njezinog supruga Nedoklan.