Svjedoci smo velike izbjegličke krize u kojoj se zatekla Europska unija, uključujući i Hrvatsku. Kakve posljedice EU može imati od sve većeg vala migranata u države članice, Njemačku i dr., i kakav je položaj RH u svezi s tim problemima?

- Europska unija, prema mome mišljenju, od izbjeglica može samo profitirati, jer je riječ o mahom obrazovanim ljudima iz sirijske srednje klase - trgovcima, frizerima, nastavnicama, liječnicima - koji mogu pomoći u dizanju europskog, pa i hrvatskog, ekonomskog blagostanja i popunjavanju rupa u demografski opustošenim krajevima. Izbjeglice stoga nisu opasnost za Europsku uniju. Za nju opasnost čine šovinistički stavovi dijela europskih građana i ponašanje nekih političara, koji zarad vlastitog kratkoročnog političkog dobitka ne prežu žrtvovati sigurnost i zdravlje onih koji su morali svoje domove napustiti zbog rata. Ne zbog dokonosti, želje da nam otmu i ukradu naše, nego zato što su konačno uvidjeli da za njih u njihovim domovima više nema budućnosti te da je život njihovih bližnjih ugrožen ako ne poduzmu nešto.

Hrvatska čini najbolje što može. Građani istočne Hrvatske, vjerujem, nisu zaboravili - kao što se čini da su to zaboravili Mađari - da su i oni, odnosno njihovi bližnji, nedavno bili u istoj situaciji. Slike i priče koje nam dolaze iz Tovarnika, Čepina, Kutine... ohrabruju da još uvijek ima sućuti među nama, iako smo i sami u teškoj situaciji. Izjave koje dolaze od nekih političara - pri čemu ponajviše mislim na kukavičke izjave HDZ-ovca Jandrokovića - kao i šutnja na Papine apele, upućuju da trebamo mnogo raditi na tome da očuvamo toleranciju građana spram izbjeglica. U tome moramo sudjelovati svi, od medija, preko škola, do udruga civilnog društva, na bilo koji način - u nastavi, neformalno, preko društvenih mreža. Izbjeglice nisu naš problem. Naš su problem nesnošljivost i šovinizam.

Nakon Mađarske i Njemačka poduzima oštrije mjere prema migrantima, konkretno, uvodi kontrolu na svojim granicama. Znači li to da je upitan opstanak “Schengena”?

- “Schengen” ne smije biti upitan ako Europska unija misli preživjeti. Građani su prestali vjerovati u ideju europske integracije, ponajviše stoga što su ih nacionalne političke elite uvjerile da je EU nešto loše i da je jedini spas za uspješnu budućnost u neupitnoj vjeri građana u njihovu nacionalnu državu. Slobodan protok ljudi jedna je od rijetko vidljivih političkih odluka, no ne i jedina, koja na Europsku uniju baca pozitivno svjetlo. Vjerujem da će europske institucije uspjeti privoljeti nacionalne političke lidere da ne ugrožavaju do te mjere budućnost europske integracije. U tome će, vjerujem, biti uspješne, no nikad ne smijete sumnjati u odlučnost nekih političara, posebno onih s desne strane ideološkog spektra, da iskoriste svaku priliku za održanje na vlasti. Pa i pod cijenu dugoročne nestabilnosti. Orban vam je odličan primjer za to, ali za njim ne zaostaju ni mnogi drugi, samo se ustručavaju tako otvorenog pokazivanja vlastitog šovinističkog lica.

Osim s migrantskom krizom, s kakvim se sve teškoćama suočava danas Europska unija? Vidimo da je tu i kroničan problem Grčke, pa problem Ukrajine...?

- Europska se unija nosi s mnogo problema. No trebamo taj njezin položaj staviti u perspektivu. Mnogo je problema diljem svijeta. Sa svojim se problemima nose i SAD, Kina, afričke države, Brazil, Japan itd. Svijet je postao kompleksnije mjesto, građani su prestali biti pasivni u mnogim dijelovima svijeta, političke elite više ne mogu činiti što ih je volja, multinacionalne korporacije utječu na politike mnogih država, Ujedinjene su nacije uvelike bespomoćne. U svemu tome Europska je unija sama po sebi još kompleksnija. Ona se oduvijek nosila s mnogim problemima, što je i logično u situaciji u kojoj želite promijeniti postojeću metodu političkog djelovanja i smanjiti moć nacionalnih država, odnosno preusmjeriti njihovo, ponekad antagonističko, ponašanje, u zajedničku suradnju na pitanjima od kolektivnog interesa. Grčka je i dalje u problemima, no nije sama zbog njih kriva, krivnja je to i mnogih drugih, poglavito provincijskih njemačkih političara, poput Wolfganga Schäublea, koji inzistiraju na nekoj lažnoj moralnosti i odgovornosti. Kriza s Ukrajinom pokazuje, pak, da je zajednička vanjska politika Europske unije još uvijek slaba. No nije sve tako crno.

Može li EU uopće opstati u sadašnjem konceptu ili će se neke stvari morati revidirati?

- Europska unija ne može opstati u sadašnjem konceptu zbog jednog jednostavnog razloga. Ona se uvijek mijenja. Njezin sadašnji koncept nije koncept iz 2000., niti je koncept iz 1990., a sasvim sigurno nije jednak onom s početka europske integracije, prije gotovo sedamdeset godina. Europska unija djeluje sporo, ali to znači da je mnogo uspješnija u polaganom evoluiranju nego u iznenadnim revolucionarnim skokovima, koji bi mogli odgovarati nekima, ali ne i svima. Evolucijom europske integracije pokušava se osigurati da svi zainteresirani iz te političke aktivnosti nešto dobiju. A mnogi su građani od Europske unije dobili mnogo. To su za neke ljude možda sitnice - sniženje cijene telefoniranja u roamingu, jeftinije putovanje, bolje školovanje u inozemstvu, olakšan dolazak stranih turista u Hrvatsku - ali sam sasvim siguran da pojedinim, primjerice, Osječanima, koji su neku od tih beneficija iskusili, one znače mnogo. Bolji pronalazak posla, olakšan kontakt s bližnjima koji žive u inozemstvu, stjecanje superiornih znanja u odnosu prema našem okruženju. A sve to pomaže pojedincima da žive uspješniji život. Odgovor na vaše pitanje stoga je jednostavan. EU će se mijenjati, neke će se stvari revidirati, ali će vrlo vjerojatno opstati - drukčija nego što je danas, to je sasvim sigurno.

Hrvatska je već dvije godine članica EU. Kako biste ocijenili naš položaj u Uniji, odnosno jesmo li opravdali očekivanja ili smo mogli i više? Gledajući učinak članstva, dojam je da nismo iskoristili sve mogućnosti (izvlačenje novca iz EU fonoda je premalo i dr.).

- Dojam je građana da žive lošije nego što zbilja žive, kao što je dojam građana da su svi političari lopovi. Hoću reći, dojam je varljiva stvar i ovisi o mnogo faktora - medijima, ideološkoj poziciji kritičara, uspješnosti Vlade u upoznavanju javnosti o vlastitim uspjesima. Naš položaj u Europskoj uniji u skladu je s našom veličinom i važnošću. Mi činimo manje od pola posto stanovništva EU i otprilike toliko njezina BDP-a. U odnosu prema tome, položaj je Hrvatske još i odličan. Dežurne kritičare koji se bune zbog marginalizacije Hrvatske u EU - koja se realno ne događa - mogu podsjetiti da je Hrvatska bila članica jednog multinacionalnog političkog sustava, Jugoslavije, unutar kojeg je bila utjecajnija i snažnija, pa su se i dalje javljale kritike da smo podjarmljeni i iskorištavani. Novac iz fondova se koristi, naši nacionalni i europski političari u manjoj ili većoj mjeri rade jednako kao i njihovi europski kolege i kolegice.

Teško je suditi jesmo li opravdali očekivanja, jer ne znamo što su ta očekivanja bila. Uzmimo jedan, za Osijek aktualan, primjer. Mnogi su tijekom pregovora oko ulaska u EU isticali mogućnost odlaska na rad u inozemstvo - poglavito u Njemačku - kao glavni poticaj za ulazak Hrvatske u EU. Sada kada je dio naših sugrađana uspio osigurati bolju budućnost radom u Irskoj, neki dušobrižnici kritiziraju odlazak Hrvata. Kao da Osječani koji odlaze u Irsku nemaju pravo osigurati bolji život sebi i onima koji su iza njih ostali u Osijeku.

Vezano uz prethodno pitanje, kako ocjenjujete ulogu hrvatskih parlamentaraca u EU, ali i općenito, ulogu i efikasnost hrvatske diplomacije kad su odnosi u EU u pitanju?

- Dao bih im prosječnu ocjenu, ako ih moram ocjenjivati kolektivno, što znači da oni koji su odlični izvlače one koji su katastrofalni. Neki od njih lagano su nevidljivi, neki od njih rade važne stvari i cijenjeni su u Europskom parlamentu, neki su aktivni i pokazuju pravu ulogu članova Europskog parlamenta, a to je propitivanje aktivnosti europskih i nacionalnih aktera, zaštita interesa europskih građana i očuvanje europske demokracije. Dio njih koristi svoj položaj na europskoj sceni kako bi se profilirao na nacionalnoj, najčešće za sebične interese. A neki od njih su čista katastrofa, što nije čudno jer je njihovo mjesto u Europskom parlamentu rezultat želje za unutarhrvatskim razračunavanjem političkih neistomišljenika pod svaku cijenu. U tu posljednju skupinu svakako svrstavam HSS-ovku Marijanu Petir, političkog “zombija” kojeg je iz mrtvih izvukla HDZ-ova nezasitna želja da i pod svaku cijenu osvoji nekoliko glasova koji će mu pomoći da na europskim izborima bude uspješniji od SDP-a. Marijana Petir je to svojim aktivnostima u Europskom parlamentu pokazala. Kada je i bila aktivna, stavljala je partikularni interes svojih birača ispred interesa svih europskih građana, izravno je radila protiv prava žena i, gdje je god mogla, pokušala je unazaditi reforme koje su marginalizirane skupine, poput LGBT populacije, uspjele ostvariti. Na suprotnoj su strani SDP-ovac Tonino Picula i HDZ-ovac Andrej Plenković, koji su se pokazali kao važni akteri u europskoj parlamentarnoj politici, iako se Plenković uvelike koristi svojim položajem da bi pomogao HDZ-u da dođe na vlast u Hrvatskoj, što nije njegov posao. No, kao što ne možemo spriječiti predsjednicu Republike da se koristi svojom institucijom u korist HDZ-ove predizborne kampanje - što očigledno čini - tako ni europarlamentarce ne možemo spriječiti u njihovu strančarenju. Možemo ih jedino upozoriti da je njihov posao briga za interese europskih građana, a ne postavljanje Karamarka u stolac predsjednika vlade.

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ