I dok se Europa zatvara, Hrvatska je prisiljena na otvaranje. Granice za izbjeglice, poput one u Tovarniku, preko koje su u srijedu ušle prve kolone migranata iz Sirije, Irana, Iraka...

Vlada nas je uvjeravala da nema mjesta panici, da je sve pod kontrolom, jer Hrvati i sami znaju kako je to biti izbjeglica, u ratu smo se suočili s takvom dramom, no biti human i pomoći je jedno, a biti u problemima zbog niza faktora na koje RH nije mogla utjecati, ali i zbog vlastite neodgovornosti (Vlada, nadležne institucije) ipak je nešto drugo. Kad je migrantska kriza u pitanju, Europska unija se pokazala u svom starom lošem izdanju - nespremna, troma i neefikasna da problem riješi u začetku, pa je onda, kad su valovi izbjeglica poprimili razmjere cunamija, reagirala “u cajtnotu”, sa zakašnjenjem, čak je i Schengen došao u pitanje jer je Njemačka vidjevši kako situacija izmiče kontroli i sama bila prisiljena uvesti kontrole na svojim granicama. A sad to čine i Austrija, Slovenija... Jednom riječju - Europa bez granica (Schengenska zona) pala je na prvom težem ispitu!

Raspravljajući o kvotama koliko kojih izbjeglica treba primiti pojedina članica, EU je izgubila dragocjeno vrijeme, a kad se val jednom pokrenuo, iluzorno je očekivati da će ga se nekom od iznuđenih mjera preko noći moći ublažiti. Puno se i previše pričalo i teoretiziralo, a premalo radilo i konkretno pripremalo za ono što je uslijedilo i što sad eskalira kao najveća izbjeglička kriza nakon Drugog svjetskog rata u Europi. A da ne govorimo o genezi cijelog problema - ratu u Siriji i kaosu u Libiji, koji su glavni okidači sadašnje migrantske krize, Asadu i njegovu režimu, usponu ISIL-a i stanju u Iraku, što je također velik i nerješiv problem, no za njega je više od EU-a odgovorna Amerika. Ali su EU i SAD, zajedno s Rusijom, odgovorni što je tzv. arapsko proljeće umjesto mira i demokracije nakon svrgavanja diktatorskih režima (Asad se održao) donijelo nemir, terorizam, rat i posljednjih mjeseci pravu seobu naroda iz područja zahvaćenih nasiljem. I ne treba se čuditi što je Viktor Orban još proljetos odlučio sagraditi betonske i žičane barikade na 170 kilometara granice Mađarske sa Srbijom. Ograđena Mađarska donekle se zaštitila, no zidovi nisu dugoročno rješenje, a i odveć asociraju na neka druga, strašna vremena podijeljene Europe. Orban je dakle povukao konkretan, premda drastičan potez, jer vidjeti da policija i vojska na izbjeglice baca šok-bombe, tjera ih vodenim topovima i suzavcem od granice, stvarno su apokaliptične slike stvarnosti u susjedstvu. U međuvremenu je Angela Merkel do prije desetak dana obećavala prihvaćanje svih koji krenu iz Sirije, Iraka, Libije... preko Grčke, Makedonije, Srbije i Mađarske (pa i Hrvatske) prema Njemačkoj. Onda je shvativši opasnost naglo reterirala i Schengen privremeno stavila izvan funkcije.

Sve u svemu, stanje je vrlo komplicirano, a najgore od svega jest spoznaja da se izbjegličkoj krizi ne vidi kraj. A sad taj problem osjetimo i na vlastitoj koži. Da je preko Tovarnika ušlo nekoliko stotina izbjeglica, lako bi taj problem riješili, no navala od više desetaka tisuća migranata na RH granicu u idućim danima i tjednima krajnje je ozbiljan ne samo humanitarni nego i socijalni te napose sigurnosni problem. Sad se i Vlada probudila pa vidjevši kaos u Belom Manastiru, ali i drugdje u Slavoniji, odlučuje zatvoriti granične prijelaze prema Srbiji. U pitanje dolaze i smještajni kapaciteti, sigurnost, humanitarna pomoć, a i ljudi u zonama izbjegličke “okupacije” sve manje imaju razumijevanja za neočekivani kaos u svojim mjestima. Opravdanim se nameće i pitanje što će biti kad zbog blokiranog Schengena u Sloveniji mase izbjeglica budu blokirane u Hrvatskoj, što kad Sirijci i drugi budu prisiljeni u RH boraviti na duži rok ili pak što kad tisuće njih odluči u RH zatražiti azil i ostati živjeti u Slavoniji, Baranji, Zagrebu, Istri ili gdje drugdje. Jesmo li spremni za takav izazov? U masovnom obujmu - nismo! To treba javno reći i ne bježati od istine. Jer, uzimajući u obzir i vlastite probleme (nezaposlenost, siromaštvo, nizak standard...), dugoročno trajanje izbjegličke krize na domaćem terenu vodi u katastrofu. Jednostavno, RH mora jasno i glasno upozoriti EU da kani odlučno zaštititi vlastitu državu u vlastito stanovništvo, pa makar i drastičnim mjerama, sviđalo se to Bruxellesu ili ne sviđalo.

Piše: Darko JERKOVIĆ