Objavljeno 27. rujna, 2013.
Cjelokupno stanje voznog parka je na zadovoljavajućoj razini, no dobro bi došlo još koje vozilo
Vezani članci
ALEN BREZOVAC, DIREKTOR GPP-a:
Osječki javni prijevoznik GPP svakodnevno preveze na tisuće putnika u svojim tramvajima i autobusima. Ne čudi to kada se zna da brojni građani za odlazak na posao, u školu, na fakultet i druge desetinacije ovise o tramvajima i autobusima GPP-a.
Vozni park stoga je na vršnom opterećenju, a očit je nedostatak i tramvaja i autobusa, doznajemo iz GPP-a. Prosječni je tramvaj u Osijeku star 23 godine i na brojčaniku ima prosječno 363.253 kilometra. Svi tramvaji na dvjema linijama tijekom godine naprave ukupno samo koji kilometar manje od 1,3 milijuna, što je ekvivalent od 32,3 kruga oko Zemlje.
- Prosječna starost tramvajskog voznog parka je 23 godine, s tim da je 17 vozila tipa T-3 potpuno obnovljeno i pušteno u promet 2006. i 2007. godine, te još dva vozila tog tipa čekaju na obnovu. S obzirom na proširenje tramvajske mreže, broj je tramvajskih vozila postao nedostatan, te se tramvajski vozni park prošlih godina nadopunjavao vozilima iz ZET-a. Riječ je o tramvajskim kolima njemačke proizvodnje, tipa GT-6, koja su nabavljana u dva navrata, i to 2009. i 2012. godine. Većina tramvajskog prometa odvija se s pomoću obnovljenih tramvaja T-3, dok tramvaji tipa GT-6 na promet izlaze isključivo u vrijeme prometnih špica, te se njima nadopunjuje ukupni kapacitet vozila - kaže voditeljica službe marketinga GPP-a Sanja Mršo.
Manjak vozila izražen je i u autobusnom prometu, ali autobusi su ipak puno mlađi od tramvaja. Tako je prosječna starost autobusa 7,7 godina, a najstariji autobus koji se još uvijek koristi, ali samo povremeno, je MAN SL 202 iz 1986. godine. Najmlađa vozila GPP-a su tri minibusa nabavljena 2011. godine kojima su formirane takozvane shuttle linije. Zanimljivo, iako je Osijek prepoznatljiv po tramvajima te se posljednjih godina mreža znatno proširila, godišnje autobusi još uvijek prijeđu dvostruko više kilometara od tramvaja. Tako autobusi godišnje “naslažu” nešto manje od 2,6 milijuna kilometara (gotovo 65 krugova po Zemljinom ekvatoru), praktički dvostruko u odnosu prema tramvajima. Prosječna kilometraža na brojčanicima autobusa je 462.457 kilometara.
- Cjelokupno stanje voznog parka je na zadovoljavajućoj razini. Uočen je problem nedostatnog broja voznih jedinica i u tramvajskom i u autobusnom prometu, iako za sada uspijevamo opslužiti sve postojeće vozne redove. U tijeku je financijska stabilizacija poslovanja GPP-a, na čemu je trenutačni glavni fokus. Rezultati su vidljivi i odnose se ponajprije na održavanje likvidnosti. Također, u tijeku je i definiranje potreba, te ćemo investicije za iduću godinu predvidjeti standardnim procedurama donošenja plana nabave i plana investicija za 2014. - poručuju iz GPP-a.
Ivan SEKOL
NAJSTARIJE FUNKCIONALNO VOZILO
Škoda iz 1926.
Najstarije funkcionalno vozilo GPP-a je Škodin tramvaj iz 1926. godine, koji je ispravan pa se i danas koristi za vožnje skupina turista. Turistički je tramvaj jedan od 29 u Osijeku, a u GPP-u se hvale kako se radi o najstarijem funkcionalnom tramvaju u regiji.
7,7
godina prosječna je starost GPP-ovih autobusa
23
godine prosječna je starost tramvajskoga voznog parka
1,3
milijuna kilometara godišnje prijeđu svi tramvaji
2,6
milijuna kilometara godišnje prijeđu svi autobusi
Druženje umirovljenika GPP-a
U GPP-u je jučer organizirano druženje s bivšim djelatnicima ove gradske tvrtke koji su se uz tamburaše, hranu i piće prisjetili svojih radnih dana te razgovarali s nekadašnjim kolegama. Osim ugodnih trenutaka, umirovljenici GPP-a su i darivani, i to butrama za besplatnu vožnju svim vozilima GPP-a na svim linijama. Time se, kako je rečeno, tvrtka želi odužiti onima koji su u ovu tvrtku utkali veći dio ili cijeli svoj radni vijek. Među okupljenima je bio i najstariji živući “tramvajac” u Osijeku Ivan Šita koji u svojem radnom vijeku ni jedan jedini dan nije radio nigdje drugdje, samo u GPP-u. Prisjetio se tako jučer vremena kada se na poslu smrzavao, vozio otvorenu prikolicu, tramvaje bez brisača i sličnih dogodovština. Nije tada svatko mogao biti vozač tramvaja, uvjeti su bili teški, a danas je voziti tramvaj puno lakše.
- Razlika je kao nebo i zemlja. Stari tramvaji koštali su me i zdravlja jer je bilo hladno, pirio je propuh i bilo je mnogo problema... Još malo pa će biti 30 godina kako sam u mirovini u koju sam otišao 1985. godine, rekao nam je 82-godišnji Ivan Šita.