Već sam stoput rekla da neću gledati vijesti na TV-u pa onda opet pogriješim i počnem gledati, tj. - nervirati se. Posebno me ljuti HTV. Zgrožena sam onim napisima u tisku o dužnicima - utajivačima i neplatišama poreza gdje HTV vodi. Tolike godine od poreza ni p! I onda pričaju o nezavisnoj televiziji! Jasno je da su te igre “cach - no pay” pod blagoslovom tadašnje moći bile nekažnjeno pravilo. A koliko se love nakupilo! Sramota! I sad licemjerno od toga prave vijest - tako da dovode kvazistručnjake kojima ja ne bih dala ni da mi izračunaju potrošnju struje - da nam tumače kako to nije u redu i da bi taj “stup srama” trebalo još pomaknuti dalje jer, kao, ometat će poslovanje tvrtki. Jadne li naše inspekcije i inspektori koji maltretiraju umirovljenike koji su iznajmili sobicu u stančiću studentu da pokrpaju sirotinjski budžet, a ovdje cvatu i kamatare milijarde. Majko mila! U subotu je bilo priče o pet milijardi poreznog duga (četiri milijarde je godišnji proračun Republike Hrvatske), a u ponedjeljak se govori o trideset milijardi - kao o normalnoj stvari. Kako se uopće brojkom piše takva svota?! Vrijedi li naša opljačkana, ispaćena, izmuzena, opljuvana Hrvatska sa svim svojim stanovnicima toliko?! Grozno. Ni “truli” Zapad nije nešto bajno, no tamo je plaćanje državi, tj. poreza pitanje časti i težak prekršaj. A takve svote godinama neplaćene - nešto nemoguće. Koje smo mi ovce!!!

Sad je na HTV-u, kao, bila čistka i trebalo bi biti bolje. Hi, hi, hi, imaju moju svekoliku podršku, a “Napraviti drukčiju televiziju” pravi je slogan i bajka u kojoj je Ivica krojio sudbinu, a Marica nije vozila samo mrvice u Remetinec...

Nije ni čudo da kad gledam vijesti, još uvijek vlada prohadeze atmosfera. Kad bismo brojali minutažu i pojavljivanje - bilo bi aktualno pitanje tko je vlast u Hrvatskoj - jer po Dnevniku HTV-a to se ne može realno iščitati, a o tonu da i ne govorimo. Možda bi im netko trebao prišapnuti tu činjenicu jer njihovi i naši “glavni” očito nisu isti. A da za nenormalne propuste “bivše vlasti” prozivaju i drsko kritiziraju sadašnju - postalo je pravilo. Ah, bolje mi je da malo pišem o Olimpijadi u Londonu, to bi trebao biti događaj godine ili bar spektakl ovog ljeta, no opet ne mogu, a da ne kažem - za mene je to promašaj! Pokušala sam gledati otvaranje, no već na početku bilo mi je dosta. Što li je samo nadrobio u svom bahatom neznanju Mićo Dušanović - nisam mogla vjerovati, a ubrzo ni slušati. A što se tiče Velike Britanije - i oni su to otvaranje započeli također bahatim samoslavljenjem i samohvaljenjem britanskog osvajačkog imperija - nešto kao England uber alles tako da sam ubrzo odustala i namrgođeno otišla spavati još negdje kad su musavi statisti u ulozi eksploatiranih rudara zamatali onu zelenu plastičnu travicu sa stepenastih piramida engleske povijesti i pokušavali od one stare nezanimljive babe u ružičastom - koja bi trebala biti nešto posebno jer je, eto, rođena kao engleska kraljica - napraviti medijsku zvijezdu kao što je njihov David Beckam (to je, znate, onaj nogometaš poznat po reklamama za parfem i muško donje rublje...).

Eh, očito danas nisam dobre volje, no kakav program, takvo i raspoloženje. Dakle, prošli tjedan bura i požari, ovaj tjedan poreznički stup srama, sljedeći tjedan Sinjska alka i “igre oko nje”, onda malo natezanja oko Dana domovinske zahvalnosti (hm, je li među tim velikim domoljubima koji su nedomoljubno ne plaćali porez i Thompson?) i izgurat ćemo ovo ljeto.