Bio je izbor za Miss i Mistera Hrvatske a ja sam to propustila! Toliko su nam se zgadili svi ti očekivani i neočekivani skandali u prošlih desetak godina da mi se čak nije dalo ni proviriti, makar zbog ismijavanja i naslađivanja tuđom glupošću (zbog čega, mislim, više od 50 posto ljudi to i gleda), a zbog lijepih tijela najmanje - jer je ponuda onih koji se prijavljuju toliko slaba da se ionako samo sramotimo... A kad su i organizatori digli ruke (ajd bolje i to nego njihove noge), nije ni čudo da odustajemo i mi. Ipak, sad mi je malo i žao, jer smo dobili prvog tamnoputog hrvatskog mistera. Opaaaa! Ali to je još tinejdžer, ima 19 godina, čisto mi je neugodno onda ga proučavati kao mistera... Piše da je dečko rođeni Samoborac, a tata mu je Nigerijac kojem se dogodila studentska ljubav kod nas. Dečko je i medicinski brat (čini mi se da ih je već bilo nekoliko na takvim natjecanjima...), a egzotiku nam je, uz tamniju kožu - donio i imenom: Emeka Antonio Šincek Ahumaraeze. Nakon studioznog proučavanja snimki zaključem da smo ovaj put dobili “komada” koji bi čak i mogao poslije imati uspješnu manekensku karijeru i izvan Hrvatske. Da, šteta što ipak nisam gledala... Birala se i misica, no nju bolje da ne pogledate, i plastični kirurzni nekad znaju “zašlampaviti posao”.

Eh, ajmo sad na ozbiljnije teme, na našu omiljenu: Kako pljuvati po televizijskom programu. Ajd dobro, nećemo ovog tjedna puno... Prvo što sam primijetila - dali su nam solidne filmove, naravno baš ne i premijere, ali bar su neupitne kvalitete (kad se sjetim koliko su nas prošlih nekoliko tjedana zasipavali, već stoti put, Segalom, Van Dammeom, Jackiejem Chanom i sličnima čije ni ime nismo zapamtili). Najviše ću uživati u ponovnom gledanju filma “L.A. Povjerljivo” - remek-djela Curtisa Hansona prema izvrsnom romanu trilogije Jamesa Ellroyja, kult-pisca američke moderne noir-drame.

Sve se u tom filmu izvrsno, maestralno posložilo: glumačka je podjela fantastična, scenarij je gotovo bolji od knjige, osjeća se entuzijazam cijele ekipe koja je stvorila nešto dobro, jedino je šteta što za “Oscare” nisu nominirani još i neki drugi karakteri. Obožavam Kevina Spaceyja, Russella Crowea i Guyja Pearcea u ulogama policajaca detektiva, ljubavna je priča s Kim Bassinger napravljena za njen zasluženi “Oscar”, a ne treba zaboraviti i da je nominaciju zaslužio i James Cromwell za ulogu negativca. Bravo za sve, “L.A. Povjerljivo” i film koji mora imati i obožavati svaki filmofil koji imalo drži do sebe. A i romani Jamesa Ellroyja su vam moja preporuka za ljetnu krim-literaturu.

Ako hoćemo o krim-tematici, eto nam još i “Umorstva u Midsomeru” u svojoj 13. sezoni, no ako mislite da je to nova sezona i ljutite se na HTV što ih je stavio u nedjelju prijepodne, umjesto “Poirota” - moram ih ovaj put opravdati, to je ipak ono što smo već gledali, naš stari Barnaby još nije otišao u zasluženu mirovinu, da ga zamijeni brat John u seriji, nego tek razmišlja o tome.

Ako ništa drugo ovaj smo mjesec dobili hrane materijala za naše maštanje o idilično uređenim, modernim/starinskim pejsažima i gradićima za izmišljeni život idilične malograđanske sezone visokog imovinskog statusa i za naše sanjaranje o muvanju u koloritnim antikvarnicama i slatkim dućančićima. Zavirujemo u lijepo uređene vrtove s ružama penjačicama, šišanim ogradicama i nonšalantno neuređenim kutićima, a sve to uz pomalo morbidne kriminalističke zaplete. Tu su i “Dražesni pupoljci svibanjski”, koji nas osvajaju i šarmiraju svojom ljubavlju za životom i jednostavnim bitnim stvarima s puno predivnog humora i samo malo ironije. U antologijske scene ulazi mi onaj trenutak nakon što se bračni par Larkin vratio kući i “uvalio” u kadu vruće vode (onako krupni) i uz dobru kapljicu i prženu slaninu i kobasice prepričavaju si naporni dan...