Nema se, nema što gledati! Hoće li ovo biti najpustije TV ljeto do sada?! Gledam Kućne ljubimce, američke vesterne iz 1948., Pticu trkačicu i Dragon Ball Z, dotle je došlo! Prijepodne Columbo i Poroci Miamija na RTL-u, sve to tamo iz valjda 70-ih godina prošlog stoljeća, i još daju po dva nastavka da se razvuče. Nova TV opet prijepodne reprizira Zauvijek susjedi, i to u 12 i 15.50, daju opet Walkera, teksaškog rendžera, to se točno sjećam kako sam Chucka Norissa pokušavala izbjegavati ljeti u repriznom programu (valjda se pretplatio na vruće dane na Novoj TV). HRT je preuzeo raspored neomiljenih kolega po zanatu pa i on “piči” svoje reprizne sapunjare u repriznim nizovima: Ponos Ratkajevih, Ljubav u zaleđu, a pridružuju nam se i njemačke priče “Gorski liječnik”, no one nas bar osvježavaju planinskom klimom s ekrana...

I što nam onda od svega i preostane nego gledati turske sapunice, bolje rečeno serije - jer su daleko iznad sapuničarskih kriterija, no problem je i tu što su to reprize, a već smo ih gledali i kad su išle udarno... Kakav raspored napraviti? Ezel u 14.50 na RTL-u, pa u 18.05 Kad lišće pada (Nova TV), ali problem je što idu već odavno pa se ne možemo uklopiti ako smo novi. Poslije Dnevnika, hm, Strasti Orijenta već odmakle, Kismet mi nije “sjeo”, nogomet ne gledam. Na HRT 1 su kratki dokumentarci (ali dobri domaći) pa onda film koji smo već gledali! (To bi zapravo mogao biti zajednički univerzalni naslov za naš filmski TV program uopće...)

Stvarno su na televizijama odustali i dobro se vidi da pucaju po šavovima jer puštaju po dva-tri nastavka iste serije zaredom samo da nešto ide...

Kad je to Mentalist, ili CSI, ne bi ni bilo loše, da nisu, hehehe, znamo već - reprize... Spala sam na to da gledam glumu (!!!) Bo Derek u Tarzanu...

Evo, sad sam u proučavanju programa primijetila da na RTL 2 oko 22.25 ide Sva lica Tare. Pa što je njima?! Takva dobra, izvrsna serija ovjenčana glumačkim nagradama, Emmyjima, kritičarskim priznanjima, s intrigantnim, provokativnim i zabavnim scenarijem, a oni ju pustili “na drugoj postavi” u kasnonoćne sate, bez poštene najave u medijima, jer da jesu, ja bih to primijetila! Zapravo se u seriji radi o skladnoj obitelji koja pokušava funkcionirati u nemogućim uvjetima - jer majka je podvojena ličnost, pa je svaki čas iznenađenje za svoju obitelj, a uspjeli su to napraviti i kroz topli humor. Eh da, na Domi poslijepodne naravno da isto idu sapunjare, i to one prave, meksičke, iako moram priznati u toj konkurenciji kvalitetne: Dona Barbara, Oluja u raju i Labirint strasti, ali, trebam li uopće reći da su to reprize pa je zapravo pitanje za koga: oni koji takve serije vole, već su ih i prije pogledali. Jednostavno, samo se trpa program u repriznim nizovima da nešto ide. Eto, tu je i Asi u 19.15, izvrsna turska serija, ali i za nju isti komentar: tko je htio gledati - već je gledao. Ovog sam se tjedna naljutila (ne samo na naše televizije, to je već uobičajeno) na FTV. Baš kad sam se razveselila i pohvalila ih i preporučila vam tursku seriju Da sam oblak s Enginom Akyurekom, Kerimom iz Izgubljene časti! (u svim su najavama govorili da serija ide u 18.10 od ponedjeljka do četvrtka), kad ono - programski šok! Otišle, pobjegle epizode... Oni su i u petak i u subotu i u nedjelju išli još sa po dvije dvostruke epizode u neko drugo vrijeme, tako da je nakon vikenda već ispala deseta epizoda! I što sad? Pobjegla radnja i nema šanse da se svi događaji pohvataju u tolikom preskoku! Eto, sad kad smo se pozdravili s Larom koja se zbilja pretvorila u pretešku sapunjaru najgore vrste i u kojoj gledatelji na kraju i nisu dobili njezin konačni izbor, nego su se još lukavo dosjetili potjerati sve te gledatelje i u domaća kina, čini se da ćemo na kraju, zbog nestašice TV programa, zbilja morati početi čitati, prepustiti se gotovo zabranjenoj aktivnosti. Ja prelazim na tursku literaturu...