ĐAKOVO - Moja odnedavno pokojna mama Estera Trumbić poznavala je Tomerlina i kupila njegove tri slike. Kada smo razgovarali što bismo s njima i koja im je vrijednost, s tim da su na njima krajolici kakvi nisu karakteristični za Dalmaciju, govorila je: Kada ja umrem, radite što hoćete, ja ih volim i podsjećaju me na lijepu mladost - kaže danas njezina kći Sandra Trumbić Lucić (60) iz Splita, koja je nedavno, nakon smrti majke u listopadu, na trajnu posudbu Muzeju Đakovštine dala tri slike Slavka Tomerlina, akademskog slikara koji je rođen 1892. u Kešincima kraj Đakova, a umro 1981. u Zagrebu.

U Muzeju Đakovštine ne skrivaju zadovoljstvo gestom iz Splita. "Tomerlinove su to prve tri slike izložene u našem muzeju. Riječ je o vrijednoj trajnoj posudbi, kakve se rijetko ustupaju", kaže ravnateljica Marina Božić.

Tako sada njegova Ogrlica, Maksimirsko jezero i Selo u snijegu krase prostor Muzeja, a iza zamjene njihove splitske adrese đakovačkom zanimljiva je životna priča Sandrinih roditelja Estere i Ive, njihovih obiteljskih prijatelja Marije i Branka Jurasa te prijateljstva s Tomerlinom, kojeg je i Sandra poznavala. I ne samo to, slikar joj je naslikao zadaću "na temu" cvijeća.

- Teta Marija i barba Branko iz Zadra bili su mojima i njemu zajednički prijatelji koji su me znali čuvati kada bi tata, koji je navigavao, i mama, koja bi ga posjećivala, bili na brodu. Teta Marija je radila u Zadru vezano uz umjetnine. Imali su Tomerlinovu meni božanstvenu sliku Ciganska čerga, bila mi je to najljepša slika koju sam vidjela. Kod njih sam nekada i spavala. Tomerlin je dolazio k njima. Za zadaću smo dobili nacrtati cvijeće i Tomerlin mi je naslikao makove. Dobila sam trojku, no kasnije mu nisam imala priliku reći da je veliki slikar za svoje cvijeće dobio od moje učiteljice trojku. Mama mi je rekla da namjerno daje lošije ocjene da nemam sve petice - kaže danas kroz smiješak Sandra.

Trumbićevi su vezani za Zadar kasnih 1960-ih i početkom 70-ih, odakle se sele 1971., ‘72.

– Mama je posebno voljela Tomerlinovu Novu ogrlicu, govorila je da ju podsjeća na tatu i na njih dvoje - kaže Sandra. Majčin odlazak u listopadu bio je iznenadan i rane su svježe.

- Nakon mamine smrti razmišljala sam što s tim slikama zbog preuređenja stana. Htjela sam ih sačuvati, da ih i drugi vide, trajna posudba Muzeju Đakovštine, kao ustanovi s područja odakle je Tomerlin rodom, činila mi se kao dobro rješenje, a i o Muzeju sam čula sve najbolje. Nazvala sam Muzej, zatražila razgovor, pitavši za mogućnost da oni udome slike i brinu bolje o njima nego ja. Potpisala sam s njima ugovor o trajnoj posudbi na 50 godina, s tim da ih mogu tražiti natrag. Dva puta sam u životu bila u Osijeku i jednom u Đakovu i ostalo mi je u lijepom sjećanju - kaže Splićanka o povratku triju Tomerlinovih djela u njegov zavičaj. "Rekla sam djeci: Hajde da to za baku napravimo", kaže Sandra.

Prije pet godina preminuo joj je suprug, nakon čije smrti je Sveučilišnoj biblioteci obitelj darivala knjige. "Ta mi se donacija činila kao nešto najbolje, kao i sada ova slika", kaže Sandra, službenica u banci, koja za sebe kaže da je "opsjednuta knjigama, čitanjem", užitak joj je sve što se tiče umjetnosti.

Muzej Đakovštine ima jedan katalog o Tomerlinu, s izložbe za koju su njegovi radovi prikupljani s više strana. Trajnom posudbom slikar se vratio kući.