Slavonija i Baranja posljednjih su godina destinacija koja se sve više turistički otkriva. I što je zanimljivo, iako se do istoka Hrvatske najbrže dolazi autocestom A3, pa potom odvajanjem na A5, odnosno popularnu Slavoniku, jedna druga cesta je gotovo jednako tako omiljena među turistima jer upravo prolazi unutrašnjošću Slavonije, to je takozvana Podravska magistrala. Ona povezuje gradove, počev od Virovitice, Slatine, Orahovice, Našica pa sve do Vukovara i Iloka. No još je veći štos ako se odlučite zaći na još niže rangirane lokalne ceste (ne brinite se, u dobrom su stanju!) koje prolaze ušorenim selima, jer tek tada možete osjetiti još uvijek nepatvoreni duh slavonske svakodnevice.

Kada ste nadomak Osijeku, nije problem zastati i zaviriti u selo legende domaćeg glumišta, u Ladimirevce Fabijana Šovagovića. Na cesti su između Valpova i Bizovca, dvadesetak minuta od Osijeka i još onda jednako toliko ako ste se primjerice zaputili od Kopačkog rita, najpoznatije turističke destinacije istoka Hrvatske.

No odlučili ste zastati, malo predahnuti, pa kupiti i osvježenje. Najmanji problem - u Ladimirevcima je trgovina Studenca.

Studenac 1399 "službeni je naziv" ovog maloprodajnog centra, koji je zapravo prva trgovina koju je Studenac, trgovački maloprodajni lanac, otvorio na prostoru Slavonije. To se dogodilo u srpnju prošle godine, a od tada ovu trgovinu, kao poslovođa, vodi Dubravka Pušić.

Ona nas je dočekala za blagajnom, kada smo kao dvočlana Glasova reporterska ekipa krenuli u drugom smjeru, iz Osijeka preko Petrijevaca i Satnice u Marjančance. Kolega fotograf je tijekom vožnje utvrdio kako mu je ponestalo, pretpostavljate, duhana...

I, eto, na glavnoj cesti u Ladimirevcima, uz prostrani parking stajemo ispred trgovine Studenca. Zanimalo nas je kako izgleda ta trgovina, jer novi je to brend koji se pojavljuje u Slavoniji. Originalno lanac je to čiji počeci imaju dalmatinske korijene, no posljednjih su godina sve prisutniji i poznatiji u drugim dijelovima Hrvatske.

 

- Mi smo se odlučili njegovati politiku kvartovskih trgovina, trgovine Studenca prisutne u ruralnim područjima, često zanemarenim od drugih maloprodajnih lanaca, tako da smo među rijetkima koji omogućuju lokalnim stanovnicima nabavu svih namirnica nužnih za život - kazuje nam naša domaćica.

Za njom je 26 godina radnog iskustva u trgovini, Ladimirevčanka je, pa poznaje gotovo sve svoje kupce.

- Mi se u selu prvi otvaramo, a posljednji zatvaramo, radno vrijeme je od ponedjeljka do subote od 6 do 21 sat. Nedjeljom, kada je radna, radimo od 6 do 18 sati. Na policama se nalaze i proizvodi naše robne marke. Kupci imaju mogućnost da preko naše aplikacije na mobitelu pri svakoj kupnji mogu ostvariti pet posto popusta. Kada su akcije, možete dobiti do deset posto popusta na cjelokupni iznos - izvijestit će onako na prvu, profesionalno, gospođa Dubravka. Nas se novinare, naime, oduvijek doživljava službeno...

 

No ulaskom kupca trema se raspršuje, a mi odmah shvaćamo i zašto. U ovakvima malim sredinama posve je drukčiji odnos prema kupcima. Čini se da se svi međusobno poznaju, poimence se pozdravljaju.

- U pravu ste - nastavljamo razgovor nakon što je kupac poslužen - poznajem 90 posto svojih kupaca. Velika je pogodnost kada se ima trgovina u selu, posebice kada su, kao u našem slučaju, pretežiti kupci umirovljenici. Jedna od pogodnosti na koju su oni dobro reagirali je i ta što se kod nas mogu platiti ‘režije‘ za komunalu, ne moraju više radi toga odlaziti u Valpovo - kaže gospođa Dubravka, uz koju su u smjeni i njezina kolegica Inga Rusek i Dorotea Filko, učenica na praksi. Sumještani su se sada naviknuli na euro, podjednak je broj onih koji svoje račune podmiruju u gotovini i onih koji se radije koriste karticama.

Da, ovdje je posve druga filozofija kupnje. Prvo, trgovina je blizu, pa si možeš priuštiti luksuz da se, ako si nešto zaboravio, vratiš. Ovdje, u Studenac, u kupnju se dolazi svakodnevno.

Potvrdit će nam to Jadranka Šovagović (rekli smo vam da smo u Šovinu selu!), svakidašnji kupac. Možda i najvjerniji, jer stanuje odmah "kuću do".

- Otkad nam je Studenac otvoren, posve sam bez brige, dobro su opskrbljeni robom, sve što nam je potrebno, ovdje je. I trgovkinje su ljubazne, kad im nije gužva, uvijek malo popričamo i o drugim životnim stvarima. Primjerice, evo sad je vrijeme kada se po baščama naveliko sije i sadi, pa razmjenjujemo iskustva - kaže prva susjeda. Baka je, pa kako je zatoplilo, svako malo unuke ovdje počasti sladoledom!

Razgovoru se pridružila, jednom, ali sasvim dovoljnom rečenicom, još jedna susjeda, Antonija Mihalj.

- Pet kuća sam dalje, kada se sjetim da mi što treba, skoknem do Studenca, čak ni kuću ne zaključam - uz smijeh će i ova susjeda. Prošli su izbori za parlament, pa onda možemo reći kako je, kada je u svom rodnom mjestu, na dnevnoj bazi kupac i stari, ali i novoizabrani saborski zastupnik Goran Ivanović. Ovdje je poznatiji kao Lac, glazbenik je i autor mnogih tamburaških hitova.

Unutrašnjost trgovine je prostrana, police nisu nagurane kako bi stalo što više robe, i u cijelosti je uređena u dizajnu kompanije. Jasan je to znak kako to nije tek neka zaboravljena trgovina od njezinih vlasnika, koji su "tamo negdje daleko".

- Odlična je komunikacija s našim šefovima, opskrba nam je uredna i redovita. Svaki drugi dan opskrbljuju nas svježim voćem. U sastavu trgovine je i minipekara. Naime, jednim dijelom sami pečemo kruh i pekarske proizvode koji se dobro prodaju, posebice ciabatta, tako da je prijepodne kod nas vrlo živo - kaže Dubravka.

Istina je da ni selo nije što je nekad bilo. U Studencu se, ovdje u srcu ravničarske Slavonije, dosta kupuju i jaja, a velika je potražnja za svježom piletinom...

Porazgovarali smo i s druge dvije zaposlenice koje su bile u smjeni. Gospođa Inga nova je djelatnica, broji prve tjedne kako radi u Studencu.

- Poslovodstvo je vrlo ljubazno, pristupačni su, a to mi puno znači u ovoj situaciji kada počneš negdje raditi. A i ovdašnji ljudi te brzo prihvate - kaže nam Inga.

Treća među njima je Dorotea, četvrtkom i petkom je ovdje na (plaćenoj) praksi, učenica je valpovačke srednje škole, smjer prodavač.

- Odlično mi je ovdje, moje dužnosti su pregledati ima li svaki proizvod istaknutu cijenu, jesu li one ispravne, pazim na temperature u hladnjacima, dopunit ću police kada se počnu prazniti. I, naravno, pružiti uslugu kupcima koji trebaju pomoć ako ne znaju gdje bi potražili proizvod koji traže. Od mojih kolegica, posebice šefice Dubravke, imam što naučiti.

I ovim razgovorom zaokružujemo priču - Dorotea je štićenica SOS sela Ladimirevci. Ovdje u Studencu, u mjestu u kojemu živi, ima priliku naukovati, možda sutra naći i stalno zaposlenje. Ne skriva kako bi to voljela, a ovo je primjer kako je Studenac trgovina koja je uistinu posvećena lokalnoj zajednici mimo postulata "profit prije svega".

Odlazimo, možda smo se i predugo zadržali, omeli trgovkinje u njihovoj rutini i posvećenosti kupcima. Kolega se opskrbio svojim "porokom", i tu još, gotovo obostrano uglas uviđamo još jednu prednost male, kvartovske, pa ako hoćete i seoske trgovine. Roditelji se ne trebaju brinuti da će njihova djeca, maloljetna, moći kupiti za njih zabranjene proizvode. Kao što smo već rekli, u ovakvim sredinama svi se međusobno poznaju, pa tako i trgovkinje znaju koliko vam je godina. No, situacija je to u kojoj među kupcima i trgovcima postoji međusobno štovanje. Nešto što se u trgovinama u velikim sredinama, čini se, zaboravilo. U Studencu upravo na takvom odnosu temelje politku svojih kvartovskih trgovina.