Među mladim, talentiranim imenima na hrvatskoj glazbenoj sceni u posljednjih je nekoliko godina svoje mjesto pronašla glazbenica Anna Moor, iza koje stoji Koprivničanka Romana Pavliša. Nakon uspješnih singlova “Blizu vode”, “Genovia” i “Život kao rijeka”, ovog je ljeta predstavila svoju novu nostalgičnu pjesmu “valove love”, koja će se naći na njezinu nadolazećem albumu “Plavi avioni”.

Što te je svojevremeno potaknulo da uploviš u autorske vode?



- Nije to bilo ni tako davno. Nekako sam cijeli život pjevala u raznim cover bendovima i divila se autorima, misleći kako nisam dovoljno dobra da i sama nešto stvorim. To se potpuno promijenilo u jednom malom zagrebačkom stanu, kad je prva pjesma sama od sebe došla u gluho doba noći. Otvorila sam laptop, ‘uštekala’ MIDI klavijaturu i moja prva autorska pjesma “Svjetovi” nastala je u toj noći, potaknuta privatnom situacijom i potrebom da kroz stihove obilježim jedno malo teže razdoblje kroz koje sam prolazila. Sljedećeg jutra, kad sam se probudila, shvatila sam da sam upravo postala autorica, ali i da sada ne smijem stati.

S tom pjesmom si se predstavila na Zagrebačkom festivalu. Kakav je to osjećaj i po čemu najviše pamtiš taj nastup?



- S obzirom na to da je bila prva pjesma, iznenadila sam se kada sam vidjela svoje ime na popisu pjesama, s obzirom na to da je Zagrebački festival - festival autora i pratim ga od kada znam za sebe. Sjećam se da sam vijest pročitala u Rotterdamu i da smo ekspresno dogovorili snimanje spota u Liverpoolu kako bi sve bilo spremno prije festivala. Iskustvo mi je bilo stresno, prvi put na televiziji pjevam svoje riječi i svoju glazbu, tresla sam se i nikako mi taj nastup nije bio lagan, ali sve skupa je bilo nezaboravno zahvaljujući mojem koprivničkom timu koji me je pratio i na pozornici i iza nje.

O čemu zapravo govori pjesma “valove love”?



- “valove love” je posveta ljubavi koja nikad ne prestaje, a koja je zapisana u valovima, nebu, moru, beskrajnom ljetu, vjetru, kiši i suncu, čežnji i kraju te nadi za brzim povratkom. Ljudi vole ljeto, kada vrijeme stane, kada upijaju sunce i more. “Sviđa mi se kako ljeto obavija svoje ruke oko mene poput toplog pokrivača”, napisala je jedna autorica koju sam čitala usred zime i to me potaknulo da napišem pjesmu koja podsjeća na ljeto koje nikad ne prestaje, ali ljeto koje nije godišnje doba, nego osjećaj koji se budi u meni i uvijek je tu - kada nekoga stvarno voliš.

Kako je bilo na snimanju videspota za “valove love” i na kojim ste lokacijama snimali?



- Lijepo, snimali smo u Rovinju, koji smatramo i svojim drugim domom. S obzirom na to da tamo poznajemo puno ljudi koji podržavaju ono što radimo, bilo je veoma lako doći do nestvarnih lokacija, ali i do rekvizita potrebnih kako bismo ispunili svoju viziju. Snimali smo u novoj rovinjskoj luci San Pelagio, neke scene snimljene su na Zlatnom rtu te na autocesti Rovinj - Umag. Puno je tu bilo i improvizacije, ali vizija redatelja Dinka Šimca je ispunjena, uz asistenciju prijateljice Melani Krog, koja je hitno doputovala iz Koprivnice kako bi nam pomogla u realizaciji. Zabavno iskustvo sa super ishodom:)

Kakve su dosadašnje reakcije na pjesmu i videospot? Tko ti je najveća podrška?



- Reakcije još uvijek ne jenjavaju, iako su pjesma i spot izišli prije više od mjesec dana. Pjesma lijepo plovi radijskim eterima, a ljudi iz cijele regije mi se neprestano javljaju na društvenim mrežama. Sviđa mi se što pjesmu često koriste kao soundtrack za ljetna putovanja, jer sam točno takvu atmosferu htjela stvoriti drum and bass ritmom i sanjivim synthevima. Hvala i sjajnim glazbenicima Marinu Hraščancu (koji je i moj dugogodišnji producent) koji je odsvirao synth i klavir, Ivanu Grobenskom na basu i gitarama te Jerku Jurinu koji je odsvirao bubanj, bez njih to ne bi bilo to.

Nedavno si iz Zagreba došla kući u Koprivnicu na odmor, koji je na kraju prerastao u preseljenje. Kako to da si odlučila ostati?



- Koprivnica nije daleko od Zagreba i aerodroma, život je sporiji i kvalitetnije provodim vrijeme, okružena obitelji i prijateljima, koji su se uglavnom vratili zbog istih razloga. Trenutačno radim četiri posla odjednom i još imam vremena i prostora za peti, ako to poželim. Ovdje imamo veliko dvorište puno životinja, sve je opuštenije i više se nikamo ne moramo žuriti. Svakako bih rekla da je presudila kvaliteta življenja gdje je sve dostupno pješice ili biciklom, ali i bogati kulturni sadržaji koje pratimo i posjećujemo.

Kako bi opisala koprivničku glazbenu scenu danas?



- Vjerojatno življa nego ikad i ne staje. Gotovo svaki mjesec rađaju se novi bendovi, projekti, ali nije bogata samo glazbena scena, nego scena nezavisne kulture općenito. Tu je svakako zaslužna živa sila malih ljudi spojenih u različite udruge koji guraju i kad je najteže i ne odustaju od toga da Koprivnica ostane zabilježena kao mala kulturna meka. Sretna sam ako sam i najmanji dio toga jer baš svi skupa ovdje uživamo i beskrajno se podržavamo kroz razne projekte, spajajući različite sfere umjetnosti.

Kamo si posljednje putovala i znaš li koja je iduća destinacija? U kojoj mjeri putovanja i otkrivanje novih svjetova utječu na tvoj glazbeni izričaj?



- Često pobjegnem kod prijatelja u London, tako da mi je to bila i posljednja destinacija, a vjerojatno i sljedeća u bliskoj budućnosti. Početkom sljedeće godine planiramo odletjeti na neku daleku i toplu destinaciju, ako će biti moguće, ali najveća želja mi je provesti neko vrijeme na Islandu jer mislim da bi boravak tamo korisno utjecao i na moj glazbeni izričaj. Putovanja su moja glavna inspiracija i svaka zemlja donosi neku novu atmosferu u moj život općenito, a onda i u ono što stvaram, zato što uvijek stvaram oslanjajući se samo na stvarna iskustva koja sam proživjela.

Što će se naći na tvom albumu prvijencu? Zašto si ga odlučila nasloviti “Plavi avioni”?



- Osim putovanjima, impresionirana sam avionima, njihovim oblicima, snagom i misterijem. Jedna od pjesama koja će se naći na albumu zove se “Plavi avioni”, posvećena je osobi koja mi puno znači, no to ću otkriti s izlaskom albuma. Osim toga, “Plavi avioni” sadržavat će desetak pjesama - neke su izišle kao singlovi, npr. Genovia, Blizu vode, Život kao rijeka, valove love, a neke će se pojaviti u sasvim novom aranžmanu. Još uvijek radimo, kreiramo, smišljamo i veselimo se jeseni.

Što za tebe znači uspjeti u glazbi?



- Zadovoljna sam zato što ne radim ni pod kakvim pritiskom niti imam neka nestvarna očekivanja. Svi moji singlovi dobro su prihvaćeni, određeni krug ljudi zna za ono što radim i sretni su kada izbacim nešto novo, ali ne opterećujem se pretjerano jer ono što ostavljam iza sebe sam potpuno ja, a ne mora me svatko voljeti, baš kao ni u stvarnom životu. Iznimno me veseli kad mi se ljudi javljaju jer ih je obuzela atmosfera koju smo stvorili ili su se poistovjetili s mojom situacijom. To za mene znači uspjeti u glazbi - utješiti notama, zagrliti stihovima, iznova potaknuti sanjare koji su predugo prebudni i pokazati kako su oluje i kiše OK i da je strah uvijek prolazan.

Surađivala si s mnogim glazbenicima, zar ne?



- Od kad znam za sebe surađujem s različitim glazbenicima od kojih sam i naučila gotovo sve što znam. Sve je počelo suradnjom s obitelji Hraščanec iz Koprivnice i bendom Praline and Fast Food. Helena i Marin Hraščanec još su uvijek dio mojeg tima, kroz različite projekte, ali i kao izdavačka kuća Intek Music. U bendu Gelato Sisters pjevala sam osam godina, sa sestrama Sanjom i Nedom Parmać, a kao bend ostvarile smo brojne suradnje s hrvatskim jazz i pop glazbenicima. Nekoliko godina pjevala sam kao prateći vokal Željka Bebeka na turneji “Ono nešto naše”, po cijeloj regiji. Trenutačno, osim što završavam album, pjevam i pišem za bend RODEO, član sam Moonlight Sessions benda koji prati razne glazbenike na live snimanjima te pjevam back vokale u bendu poznatog koprivničkog glazbenika Marka Lucijana Hraščanca, odnosno The Gentlemana.

Osim albuma, koji su ti još glazbeni planovi za ostatak godine?



- Posjetiti puno koncerata i festivala, vježbati, čitati i početi pripremati vlastiti materijal za live izvedbu.