Piše: Nikola KUČAR

Yūsuke Kafuku kazališni je glumac oženjen s Oto, filmskom scenaristicom, koji voli smišljati priče tijekom seksa. Jednog dana Yūsuke dolazi kući i pronalazi suprugu na podu, mrtvu zbog krvarenja u mozgu. Yūsuke Kafuku na pogrebu vidi Kōjija Takatsukija, za kojega pretpostavlja da je mladi glumac koji je bio ljubavnik njegove žene. Dvije godine poslije Kafuku prihvaća dvomjesečnu rezidenciju s kazališnim programom u Hirošimi, gdje će režirati višejezičnu adaptaciju Čehovljeve drame "Ujak Vanja". Kazališna družina zahtijeva da bude u pratnji vozačice, Misaki Watari, čemu se Kafuku isprva protivi, posesivan prema svom jarkocrvenom autu, ali popušta nakon što probna vožnja otkriva da je Watari vješta vozačica. Na audiciji za predstavu Kafuku se odlučuje za glumce koji govore raznim jezicima, primjerice, žena koja glumi Sonyu je nijema, pa se može koristiti samo znakovnim jezikom, a glavnu ulogu, ujaka Vanje, dobiva upravo Takatsuki, unatoč svojoj mladosti.

Film japanskog redatelja Ryûsukea Hamaguchija osvojio je brojne filmske nagrade, između ostalog i Zlatni globus za najbolji film na stranom jeziku. Trosatna je odiseja kroz bol, tugu, patnju, ljubav, Čehova, seksualne igre, žaljenje i samoću koja svoje likove na kraju putovanja odvodi do samospoznaje melankolična je i hipnotička drama koja će vas laganim tempom uvući u svoj svijet prepun divnih ljudi nesigurnih u sebe, ali i drugih, koji hrabro prepuštaju drugima upravljač u ruke jer se sami više ne usude kormilariti svojim do najsitnijih komadića rastrganim životom. Film koji na svojim plećima nosi sjajan glumački ansambl, koji predvode Nishijima i Miura, precizno je seciranje ljudskih osjećaja koji vas hvataju za gušu i puštaju tek danima nakon što vam iz glave počne nestajati posljednji Čehovljev monolog iz "Ujaka Vanje". Možda zvuči kao melodrama, ali "Drive My Car" je poput neočekivanog dara u jednoj ne baš spektakularnoj filmskoj godini, prepun nade i vjere u druge, i to u vremenu kada lako izgubimo iz vida tko su naša braća i sestre.