Kada bih morao izabrati njezinu najdražu mi ulogu, bez grižnje savjesti - iako dok pišem ovu rečenicu poželim si skočiti u usta jer kroz glavu mi prolaze deseci njenih filmova u kojima je sjala poput supernove, a koje sam gledao iznova i iznova, poput omiljenog mi djeteta Michela Gondryja "Vječni sjaj nepobjedivog uma" ili recimo druge suradnja s Leonardom Di Capriom u "Put oslobođenja", koji je snimio, tada joj još suprug, Sam Mendes - odabrao bih, sada korištenje riječi možda zahtijeva obvezu, ponajviše zbog moje neodlučnosti, naš tek treći susret, onu beskrajno bolnu verziju klasika Thomasa Hardyja "Neslavni Jude" u kojemu je tumačila ulogu Sue Bridehead, kada joj je kao dvadesetogodišnjakinji Michael Winterbottom pružio priliku da zavlada ekranom.

Nije joj to bila prvo pojavljivanje na filmskom platnu, naime dvije godine ranije Peter Jackson stavio ju je pokraj Melanie Lynskey u omiljenom kultnom filmu 90-ih "Nebeska stvorenja", koji i danas, skoro trideset godina poslije, izgleda kao najmaštovitiji uradak koji nam je novozelandski sineast podario. A iza njega su trilogije "Hobbit" i "Gospodari prstenova". Godinu poslije već je dijelila ekran s Emmom Thompson, Alanom Rickmanom i Hughom Grantom u Oscarom nagrađenoj adaptaciji Jane Austen "Razum i osjećaji" Anga Leeja. Prema legendi, koju je ispričao Hugh Grant za CQ, redatelj Lee, kojemu je to bio prvi film koji nije snimao u rodnom Tajvanu, "tada još uvijek nije svladao ‘umjetnost‘ kako razgovarati s osjetljivim britanskim glumcima, prvog dana snimanja rekao Kate Winslet, ne brini, bit će bolje".

No vratimo se mi filmu "Jude", koji i danas izgleda kao skrivena tajna, neotkriveni biser britanske kinematografije, nepravedno zanemaren među svim tim brojnim i nagrađivanim adaptacijama elizabetanskih i viktorijanskih autorica i autora. Postoji ta jedna scena u filmu koja mi svaki put kada je se sjetim na obraz donese onaj lagani tremor koji je na granici između osmijeha i prve suze, u kojoj Christopher Eccleston (Od svih filmova koje sam snimio, "Jude" je onaj uz koji bih stao, onaj kojem bih volio da se ljudi vrate), koji glumi naslovni lik Judea Fawleya stoji na mostu čekajući Kate Winslet odnosno Sue Bridehead da se pojavi. Ona dolazi, njihova ljubav tada je još samo varljiva ideja u njihovim glavama, uzima knjigu iz njegova lijevog džepa i čita Katulovu "Bogolik je muškarac" na latinskom. "Ništa ne ostaje od mene, svaki put kad je vidim" oči im se susretnu, nijedno ne želi skrenuti pogled, zrikavci i muška vriska u daljini razbijaju tišinu u kojoj se rodila ljubav koja će se do kraja filma pretvorili u surovu i blatnu realističnu muku, koja kida želudac i para srce, tako karakterističnu za Hardyja, ali i Winterbottoma.


Kate Elizabeth Winslet rođena je 1975. godine u drevnom britanskom gradu Readingu (Berkshire). Živeći u obitelji glumaca, njezini baka i djed vodili su Reading Repertory Theatre Company, s 11 godina primljena je u Redroofs Theatre School u Maidenhead, koju je napustila nekoliko godina poslije zbog nedostatka novca za školarinu. A onda ju je između 175 djevojaka izabrao Peter Jackson za "Nebeska stvorenja" i ostalo je filmska povijest.


Pregledavajući njezinu filmografiju, nisam siguran kako bi njenu ulogu za koju je u konačnici i dobila Oscara "Žena kojoj sam čitao" stavio među mojih deset najdražih. Dakle, kao što ste mogli primijetiti iz dosadašnjeg dijela teksta, Sue Bridehead njezina je rola koja mi je najviše prirasla srcu. Nakon nje, dolazi ekstrovertna Clementine Kruczynski u "Vječnom sjaju nepobjedivog uma", pa Sarah Pierce u "Mala djeca", April Wheeler u "Putu oslobođenja", Mildred Pierce u istoimenoj seriji Todda Haynesa, a na kraju moje ove kratke liste izabrao bih njezino pojavljivanje u "Statistima" Rickyja Gervaisa. Već i ljubičaste zebe znaju kako je maestralna u većini svojih uloga, kao Rose DeWitt Bukater, Ruth Barron, Iris Murdoch, Juliet Hulme, Sylvia Llewelyn Davies, Nancy Cowan, Joanna Hoffman i u konačnici Hanni Schmitz.

Stoga, ne znam zašto sam se ugodno iznenadio kada sam ostao oduševljen njezinom pojavom u HBO-ovoj seriji "Mare iz Easttowna". Možda zbog toga što posljednjih godina nije imala neku pamtljivu ulogu, osim Ginny Rannell u "Wonder Wheelu" Woodyja Allena, zanemarenom i ignoriranom od kritike, jer već su se tada nad redateljevom karijerom počeli nadvijati oblaci njegova privatnog života. U središtu radnje serije "Mare iz Easttowna" je detektivka Sheehan, koju Winslet bravurozno prezentira, a koja mora riješiti lokalno ubojstvo te nastoji s istragom pomiriti privatni život koji se počne naglo raspadati kako ona preuzme slučaj. Njezinu najbolju prijateljicu Lori Ross glumi Julianne Nicholson, a kolegu detektiva Colina Zabela koji Sheehan nastoji pomoći sa slučajem glumi Evan Peters. Tu su još i njezina majka Helen s neprestanim kritikama i kći Siobhan koja je prilično svojeglava tinejdžerica.

Ne želim vam otkrivati ništa o seriji, jer ne želim vam pokvariti dojam koji je na mene, tko zna koji put u posljednjih 25 godina, ostavila slavna britanska glumica. Živimo u vremenu u kojemu naša pozornost traje 15 sekundi, a sjećanje ne duže od jedne godine, pa vrlo lako smetnemo s uma velikane filma koji nas uveseljavaju i rastužuju desetljećima, samo zato što su imali tri loše karijerne odluke, iako financijski isplative, pa su se pojavili i zasjali u nekom otužnom dječjem ZF filmu. Kate Winslet je glumačka legenda. O tome jednostavno nema rasprave.
Piše: Nikola KUČAR