Prije nekoliko godina počeo sam postajati izrazito pesimističan kada je riječ o budućnosti čovječanstva. Iako dolazi do buđenja svijesti i mnogi se pokušavaju poboljšati, neprestano imam osjećam kao da idemo unatrag. Stoga sam, kada je počela pandemija, pomislio: Dobro, neka gori. Možda je to samo kraj za nas - parazita kakav je čovječanstvo postalo. Izjavio je to u intervjuu za Kerrang Joe Duplantier, gitarist i pjevač francuskog benda Gojira uoči objavljivanja novog, sedmog, studijskog albuma. Pesimizam koji se može iščitati iz njegovih riječi osjeti se u svakoj pori "Fortitudea". Jer dug je put prošla Gojira od svojih progresivnih početaka do ovog savršeno ukomponiranog miksa koji se nalazi pred nama. Savršeni balans između tehničke preciznosti koja ubada poput noža i osvješćujućih stihova koje nude iz albuma u album samo su neki od razloga zbog čega su već godinama miljenici kritike.

Prva pjesma koja ulazi u uho svakako je singl "Amazonia", koji, osim što prikuplja sredstva za brazilsku fondaciju APIB, koja se brine o ekološkim i kulturnim pravima zaštićenih amazonskih plemena čiji je život ugrožen, odaje počast brazilskom metal velikanu Maxu Cavaleri. Zatim, tu je zarazno melodična "The Chant", možda najpristupačnija pjesma u karijeri benda, pumpajuća vriska imenom "Born For One Thing" krasi otvaranje albuma, a a capella uvod u "Hold On" daje samo privid slušatelju prije nego što ga odvede u totalni kaos polimorfnih rifova i nezaustavljivih bubnjeva, koji odvode sve njihove ideje na novu razinu. Moj prvotni dojam da je nova Gojira poput starih simpatija koje slučajno sretnete na ulici, a koje niste dugo vidjeli, pa se iznenadite koliko su se promijenile, odnosno ostarjele, pada u vodu sa svakim novim ulaskom u fantastični svijet buke, bijesa i novih ideja kojima se razbacuju braća Joe i Mario Duplantier na sjajnom albumu "Fortitude".