Američkog predsjednika ne biraju građani na neposrednim izborima, nego savezne države, posredovanjem relativno složenog elektorskog modela. Na izborni dan samo dio građana izlazi na biračka mjesta, mnogi su glasovali već davno prije izbornog dana, a onda se u svakoj državi posebno prebrojavaju glasovi. Brojenje glasova nije u nadležnosti saveznih vlasti, nego ga regulira svaka savezna država na svom teritoriju. Model koji je osmišljen u XVIII. stoljeću nije svako malo mijenjan, pa je i pomalo konzervativan i spor. Nikad do sada, međutim, nije bilo dovođenja u pitanje modela i sustava koji su svi kandidati unaprijed prihvatili, jer su pristali ući u izbornu utrku - podsjeća politički analitičar Davor Gjenero, te dodaje:

- Donald Trump akter je koji je već do sada nastojao demontirati američki demokratski poredak, dovesti u pitanje djelovanje mehanizama međusobne kontrole različitih departmana vlasti. Temeljna ideja na kojoj je izgrađen američki demokratski ustavni poredak uvjerenje je otaca utemeljitelja američke Federacije da ustavni model mora djelovati tako da spriječi pojavu uzurpatora, bilo osobe, pojedinca, bilo frakcije ili stranke, koja bi ovladala svim departmanima vlasti u SAD-u.

Trump je nastojao ponižavati zakonodavnu vlast, prema Predstavničkom domu u kome su demokrati imali većinu odnosio se s prijezirom, a republikance u Senatu učinio je svojim podložnicima. Takav položaj među republikancima nisu prihvaćali samo oni najbolji, pa je veliki senator John McCain, američki ratni heroj, doživljavao da ga Trump nakon smrti naziva gubitnikom, a da ga je za života potiskivao iz političkog života. Rijetki su bili oni poput republikanskog senatora Mitta Romneyja, koji nisu skrivali svoje nezadovoljstvo protudemokratskom praksom predsjednika Trumpa. McCain i Romney nisu bili tko god u Republikanskoj stranci: McCain je bio protukandidat Baraku Obami 2008., kad je on osvojio prvi predsjednički mandat, a Romney mu je bio protukandidat 2012. godine.

Kad je izgubio izbore protiv Obame, McCain je odmah čestitao pobjedniku i svojim glasačima jasno rekao da je pobijedio čovjek koji jednako voli SAD kao i on. U Bijeloj kući tada je bio još jedan republikanac koji zavređuje poštovanje - George Bush mlađi. Ne tako šarmantan kao njegov otac, također bivši predsjednik, ali jasno demokratski obrazovan i lojalan ustavnom poretku. Međusobno poštovanje između njega i Obame nije bilo puno manje nego ono legendarno, između njegova oca i Bila Clintona. Clintonovi i Obame bili su kao bivši predsjednici, ali i kao prijatelji, na pogrebu starijem Bushu, a, naravno, Trumpa tamo nije bilo. Tek uzgred, Joe Biden čovjek je iz iste političke škole. Nije čudo da je njega i senatora McCaina povezivalo veliko prijateljstvo, a da je opet, ne slučajno, senator Romney bio jedini republikanac na pogrebu njegova tragično preminulog sina Boa. Inspirativna je bila izjava izabranog predsjednika Bidena kako je demokracija ponekad spora i neuredna, ali kako djeluje, kako osigurava stabilnost i izvjesnost. Tradicionalne demokratske vrijednosti američkog ustava i demokratskog poretka s Bidenom dobivaju i zastupnika i branitelja.

Sudeći prema broju glasova koji su dobili i Biden i Trump, ali i ne samo po tome, SAD će i nakon izbora ostati podijeljeno društvo. Koje bi to probleme moglo prouzročiti u idućem četverogodišnjem razdoblju?

- Nikad do sada to što je vrlo sličan broj glasača podupirao republikance i demokrate u Americi nije izazivalo podijeljenost, nego prije koheziju. Nigdje drugdje se kao u Americi ljudi tako otvoreno ne izjašnjavaju o svojim političkim prioritetima, upravo zato što biti demokrat ili republikanac ne znači biti manje dobar Amerikanac, upravo kao što je govorio mudri senator McCain. Nigdje drugdje teorije konvergencije ne djeluju tako snažno kao u Americi, i zato u svim dosadašnjim administracijama, osim u Trumpovoj, ishodi glasovanja u oba doma Kongresa nisu bili determinirani. Uvijek su za svoje političke projekte predsjednici pridobivali dio glasača "suprotne strane", a gubili dio potpore svojih stranačkih kolega. Trump je svojim radikalizmom, populizmom i diletantizmom, ali i time što je pokorio Republikansku stranku, promijenio američku tradiciju. Očito je da je Biden želi vratiti. Zato i najavljuje da će u njegovoj administraciji vjerojatno biti i jedno mjesto za republikanca/republikanku, što bi bio mudar potez, a već se pokazalo da bar dva istaknuta republikanca, bivši predsjednik Bush i senator Romney, podupiru njegovu administraciju.

Vidjet ćemo hoće li Senat imati tijesnu republikansku većinu ili će ipak i u tom tijelu biti uspostavljena većina demokrata. Nitko kao iskusni parlamentarac Biden, međutim, nije sposoban upravljati odnosom sa Senatom i tako voditi politiku da stekne potporu većine za svoje projekte.

Ne treba smetnuti s uma da je u prošlom mandatu Trump devastirao Republikansku stranku i da će se ona tegobno oporavljati tijekom Bidenova mandata. A valja biti svjestan da u političkom smislu Trump više ne postoji. Pred njim je vrlo teško osobno razdoblje u kome neće imati vremena za politički angažman. Važno je, naime, sačuvati slobodu, a pitanje je, pogotovo nakon poigravanja državnim udarom, ali i grijesima iz predživota, od utaje poreza do seksualnog uznemiravanja, može li u tome uspjeti ostane li u SAD-u.

Kuknjava europskih populista vezana je upravo uz to da su izgubili globalnog političkog pokrovitelja, uzor kojeg su isticali. Financijski su uvijek bili ovisni u Putinu, ali vrijednosno im je Trump bio oslonac.

U tom širem kontekstu, može li se zaključiti kako će pobjeda Bidena biti zapravo Pirova pobjeda?

- Upravo suprotno, Bidenova je pobjeda veliki povratak američke demokracije, a unatoč relativno tijesnom porazu, Trump je hametice pobijeđen i, što je najvažnije, u žalosnom finalu je pokazao do koje je mjere patogen za demokratski poredak. Populizam valja pobijediti u svakoj državi pojedinačno, izgradnjom sanitarnih kordona prema protudemokratskim strankama, a s političkim porazom Donalda Trumpa jasno je da je poražen koncept stvaranja nekakve trumpističke internacionale, na čijem je stvaranju radio još jedan lik kojem danas prijeti dugogodišnji zatvor, Steve Bannon.

Koliko bi žalbe i tužbe koje će poduzeti Trumpov stožer mogle odgoditi službenu potvrdu rezultata? Ili će sudovi sve brzo riješiti...?

- Zasad se ne čini da će i jedno od Trumpovih obraćanja sudovima biti uzeto u ozbiljno razmatranje, a Trump ne može računati na to da će mu pomoći činjenica da je čak šestero od devet sudaca Vrhovnog suda konzervativno, a da ih je čak troje on imenovao. To da predmet dođe pred federalni Vrhovni sud složen je proces jer prebrojavanje glasova nije u nadležnosti saveznih organa, nego u nadležnosti saveznih država. Tek ako bi Vrhovni sud savezne države donio presudu koja dovodi u pitanje federalno zakonodavstvo, što je u ovom slučaju praktički nemoguće, mogao bi se umiješati Vrhovni sud.

Je li Biden spreman biti kvalitetan predsjednik? Nova SAD administracija i odnosi prema EU-u, Kini, Rusiji, balkanskoj regiji, ali i NATO savezu, klimi, napose i pandemiji i njezinim posljedicama - što tu očekivati?

- Biden je sjajno pripremljen za predsjedničku dužnost, kako u unutarnjoj politici, gdje je jedan od najiskusnijih parlamentaraca, tako i u vanjskoj. Europa je već zaljubljena u njega, jasno je da s njim neće doći u pitanje politika euroatlantizma, da on neće istupiti iz NATO saveza, što bi Trump vjerojatno učinio u drugom mandatu, i da će transatlantski i politički i ekonomski i sigurnosni odnosi jačati. Europska unija za Bidena je partner, a ne rival. Biden će se prema Kini odnositi mnogo sličnije europskoj politici - koja je definirana u zajedničkom dokumentu Europske komisije i Europskog parlamenta, "EU-China - A strategic outlook" iz ožujka prošle godine, jednom od posljednjih važnih dokumenata Junkerove Europske komisije - negoli politici što ju je impulzivno i nesustavno vodila diletantska Trumpova administracija. Kina je konkurent, a Rusija je protivnik. EU priznaje da je podcijenio značenje kineske prijetnje, ali i za EU i za Bidena, Rusija sa svojim primitivnim, zaostalim autoritarnim režimom, ostaje glavni globalni problem.

Trump je na Balkanu dopustio stvaranje neravnoteže, ojačao ruske klijente, a oslabio neke od suverenih država. Otvorio je prostor za to da velikodržavni nacionalizmi, prije svega Vučićevo velikosrpstvo, ponovno postanu objektivna prijetnja mira na Balkanu. Biden poznaje Balkan, zna u čemu je Trumpova administracija griješila, i to je sve vrijeme javno govorio. Sad će biti u prilici da formira diplomatske timove koji će postupno otkloniti štetu što su je Trumpovi neznalice napravili. A glavni je cilj potisnuti Rusiju s ovog prostora. Lako je vidjeti da je Bidenova izborna pobjeda već dovela do važnog rezultata. Vladimir Purtin nestao je i zašutio jer zna da više ne može biti bahat kao što je bio u vrijeme administracije Donalda Trumpa, koja je imala brojne dugove prema Rusiji i posve nerazjašnjene podzemne odnose.

Po čemu ćemo najvažnijem pamtiti četiri Trumpove godine? I zbog čega je najviše Trump izgubio izbore, premda tijesno, a Biden pobijedio? Je li koronakriza presudila...?

- Trumpa ćemo pamtiti kao onoga koji je pokušao demontirati demokratski poredak u Americi, koji je pokušao biti taj uzurpator od kojeg su strepjeli očevi utemeljitelji. Zato je, uostalom, nakon njegova poraza tako snažno naglašeno da demokratske vrijednosti i vrijednosti ustava itekako žive u američkom političkom narodu. Model je osigurao da uzurpator ne uspije.

Koronakriza je veliki izazov za Bidena, i on to jako dobro razumije. Teško je reći da je samo zbog katastrofe i pogibelji što ju je Trump stvorio tijekom epidemije on poražen na izborima, ali je jasno da je kriza bitno pridonijela da se prepoznaju učinci Trumpove vladavine. Populisti ne podnose ekspertizu, ekspertna znanja, ne mogu podnijeti neovisne stručnjake. Zato su i u Europi tijekom koronakrize drastično gubili popularnost u odnosu prema racionalnim upravljačima. Njemačka je najbolji primjer za taj povratak ozbiljnosti i znanju, ali ni Hrvatska nije drukčiji slučaj. I u nas su populisti drastično izgubili utjecaj. U ozbiljnim situacijama ne trebaju vam ni populisti ni revolucionari, nego ozbiljni koncentrirani ljudi koji znaju upravljati. Smireni, pomalo konzervativni, koncilijantni, uključivi... Joe Biden je model takvog upravljača. (D.J.)