Sve je počelo kad je rock odrastao, u drugoj polovici 60-ih prošlog stoljeća, kad su narasle ambicije da se bude što veći, grandiozniji i pompozniji. U tom kontekstu, suradnja sa simfonijskim orkestrima prometnula se u poseban trend otakako su Deep Purple objavili LP “Concerto for Group and Orchestra”(1969), a za njima i Procol Harum album “In Concert with the Edmonton Symphony Orchestra” (1972).

Ostalo je, kaže otrcana fraza, povijest, koja se svako malo ponavlja pa smo u međuvremenu dobili gomilu sličnih izdanja počevši od “Emerson Lake and Palmer in Concert”(1977) preko “Live in Australia with the Melbourne Symphony Orchestra” Eltona Johna (1986) do suradnje Metallice i Simfonijskog orkestra San Francisca (tri puta!), a na toj je karti i Hrvatska, s koncertom Urbana & 4 i Zagrebačke filharmonije. Član takvog uglednog društva odavno je i Jaz Coleman, lider cijenjenog britanskog post-punk benda Killing Joke, koji se tijekom samostalne karijere, ali i u okvirima matične grupe, istaknuo nizom kvalitetnih suradnji sa simfonijskim orkestrima izvodeći takve projekte na pozornicama diljem svijeta. Ovom je pak prigodom svestrani Coleman krenuo put Rusije gdje je za svoju novu orkestraciju pridobio svjetski poznati St. Petersburg Philharmonic Orchestra, s kojima je snimio veličanstveno djelo “Magna Invocatio - A Gnostic Mass For Choir And Orchestra Inspired By The Sublime Music Of Killing Joke”. Radi se o 13 je skladbi “inspiriranih i sublimiranih”, kako sam naslov upućuje, iz pjesmovnih temelja Killing Jokea. Sve skupa, vrhunska izvedba nadnaravne emotivnosti i onostrane atmosfere, s referencama prema Alice Bailey, kultnoj teozofkinji i mističarki.

ZA FANOVE: Gustav Mahler, Johannes Brahms, Bedřich Smetana, P. I. Čajkovski, Claude Debussy, Jean Sibelius, Alice Bailey, Muse...