ŽUPANJA

Županjski pjesnik i publicist Zvonimir Stjepanović napisao je novu zbirku pjesama pod nazivom „Panonski nanosi“ koja se sastoji od 127 pjesama izabranih iz dosadašnjih devet zbirki. O karakteru Stjepanovićeva pjevanja i pisanja izjasnila su se mnoga poznata književna i znanstvena imena - Miroslav Mićanović, Goran Rem, Miroslav S. Mađer, Sanja Jukić, Mato Nedić, Božica Zoko, Krešimir Bagić, Franjo Nagulov, Vlasta Markasović, Đuro Vidmarović. Svi se oni slažu da “pjesnički glas Zvonimira Stjepanovića i brenča i ječi i iskrenošću odzvanja”, da je ovdje riječ o poeziji nadrealističke osjetljivosti, ali vrlo konkretne osjećajnosti, da ovakav tip pjesnika nadahnjuje. Stjepanović “srčano prodire u sve pore”, zna “u kratkoći misli izreći veličinu stvarnosti, pronašao je mir u prirodi i poeziji”. “Pjesnik iznalazi brojne načine iskazivanja ljubavi prema zemlji”, “ne zakapa se u prošlost nego uskrisuje skupa s njom u novom slogu, primjenjujući stilski minimalizam prepoznatljiv u neotradicionalističkoj ekspresiji”.

“Svojim motivsko-tematskim (njive, šume, livade, Sava…), i svjetonazorsko-filozofskim odlikama njegovo pjesništvo predstavlja panonsko pismo ili uže, pripada slavonskom dijelu korpusa hrvatske književnosti. Njegov lirski rukopis je iz zbirke u zbirku prepoznatljiv i specifičan po nadahnuću posavskim zavičajem i svojevrsnoj sakralizaciji zavičajne prirode”, istaknula je urednica zbirke Vlasta Markasović. Ustvrdila je da iz njegovih stihova izvire neposrednost emocija i duhovna potraga te nepatvorena zavičajnost i radi se nadasve o suvremenoj hrvatskoj poeziji slavonskoga ishodišta.

- Pišem zbog potrebe duše, unutarnji poticaji su jaki, ne stidim se svojih nemira, to sam ja - ističe Stjepanović iz kojega, kaže, progovara pučki gen i on je seljačko dijete. Mir je pronašao u prirodi i poeziji. Član je Društva hrvatskih književnika, poeziju i tekstove objavio je u različitim novinama, zbornicima i časopisima, uvrštavan u monografije i antologije.

Izdavač zbirke je Gradska knjižnica. M.L.O.