Premda je za neku širu inventuru rada vlade premijera Plenkovića možda još prerano, puno se toga događalo ne samo unatrag sad već skoro tri godine nego i posljednjih dana, uzimajući u obzir i ovotjednu najavu rekonstrukcije Vlade. O svemu tome razgovarali smo s Davorom Gjenerom, poznatim hrvatskim političkim analitičarem.

Kako biste ocijenili dosadašnji rad Vlade i premijera? Koji je pritom najvažniji potez, je li to lex Agrokor, a koji najveći problem koji još traje, je li to Uljanik, brodogradnja?

- Tri su ključna dosega ove vlade. Kad je riječ o ekonomiji, to je, prije svega, konsolidacija javnih financija i sprječavanje urušavanja sustava Agrokor, a u vanjskoj politici najvažnije je snažno povećanje europskog utjecaja Hrvatske. Dodamo li Vladinim uspjesima i dva uspjeha predsjednice Grabar-Kitarović, njezin sjajan projekt vertikalne integracije Europe i jačanje veza s novom administracijom u SAD-u, može se govoriti o uspješnom političkom razdoblju.

Riječ je o razdoblju tijekom kojeg su se brojni međunarodni odnosi bitno zakomplicirali. Europska unija izložena je unutarnjoj krizi, pri čemu je Brexit samo jedan od izraza krize. U krizi je i koncept euroatlantizma, a nova američka administracija bitno drukčije nego prethodne gleda na učinke transatlantskog savezništva. U takvim uvjetima dodatno osnažiti obrambene sposobnosti, ali i poboljšati europski rejting Hrvatske nije bilo nimalo lako, a pogotovo ne samorazumljivo.

Jedna od ključnih vrlina aktualne administracije (i vladine i predsjedničke) konzistentnost je euroatlantske politike, a bez te konzistentnosti ne bi bilo moguće računati ni na pomoć SAD-a u potiskivanju rizika nekontroliranog utjecaja Rusije na Hrvatsku, vrhunac čega je bila kriza Agrokora, a ni na pomoć EU-a u uspostavljanju kontrole na onom dijelu hrvatske granice koji je vanjska granica Unije.

Koliko god oporba bila nemoćna, u proteklom je razdoblju Vladu konstantno napadala, čak rekordno od početka neovisnosti RH; neuspješno je pokušala srušiti tri ministra i dvije ministrice. Taj je boj na političkom polju (u Saboru) Plenković do sada odrađivao pobjednički, zadržavši potrebnu parlamentarnu većinu. Vaš komentar?

- Prilikom ocjenjivanja opozicije u ovom mandatu treba biti precizan. Valja primijetiti da je na početku svog mandata, kao šef glavne oporbene stranke, Davor Bernardić učinio važan iskorak u ispravnom smjeru, nudeći Vladi dogovor o temeljnim politikama koje ne bi bile predmetom stranačkog nadmetanja. Nažalost, Vlada nije Bernardića na početku njegova mandata doživjela kao relevantnog partnera, a on je u svojoj stranci bio izložen do sada neviđenoj opstrukciji, od strane na unutarstranačkim izborima poraženog krila stranke, koje je, međutim, posve kontroliralo stranački zastupnički klub.

Bernardić se konsolidirao na čelu stranke tek nakon izbora za Europski parlament, na kojima je SDP ostvario uspjeh iznad svih očekivanja, a pritom je frakciju, koja ga je opstruirala, uspio posve marginalizirati i pokazati da stranka bez njih ostvaruje mnogo bolje rezultate nego s njima.

U tradicionalnim demokracijama s visokom parlamentarnom kulturom nije uobičajeno da stranke pokreću interpelaciju protiv ministara ili cijele Vlade ako unaprijed znaju da ne mogu okupiti parlamentarnu većinu protiv Vlade. U nas su u ovom mandatu interpelacije bile česte, iako je uvijek unaprijed bilo jasno da one ne mogu biti uspješne. Neuspjehom interpelacije, prije svega, oni koji je pokrenu gube na uvjerljivosti, a mogućnosti javne kritike vladajućih, što je otvara parlamentarna rasprava o interpelaciji, vrlo sporo utječu na to da birači počnu gubiti povjerenje u Vladu. Čestim interpelacijama došli smo u situaciju da su i vladajuća većina i ključne oporbene stranke izgubile ugled u javnosti, a to unosi štetnu nesigurnost i neizvjesnost u parlamentarnu arenu.

Stječe se dojam da Plenković ima više problema sa svojima (ministrima, desnicom u stranci) nego s oporbom. Kad će i kako Plenković riješiti unutarstranačke odnose u HDZ-u?

- Premijer je na početku svog mandata napravio pogrešku: pristao je voditi stranku s organizacijskom strukturom i vodstvom koje je postavio njegov prethodnik. Da bi, kao predsjednik Vlade i ključni kreator javnih politika izvršne vlasti, stvarno imao ‘i škare i platno‘, jednostavno mora u cijelosti kontrolirati strukturu svoje vlastite stranke. Nitko drugi, osim premijera, ne smije imati mogućnost da uvjetuje sastav kabineta, a sjećamo se da su cijela nova ministarstva nastajala protivno premijerovoj volji i novi bi se ljudi našli u kabinetu, a da ih on doista nije htio. Premijer, koji želi provoditi strukturne reforme u svojoj stranci, ali i u društvu, mora maksimalno potisnuti izvaninstitucionalne veto skupine, koje blokiraju provođenje njegovih javnih politika. Nažalost, iako se trudio, premijer Plenković pritom nije bio posve uspješan. Bio je, doduše, uspješniji od svojih prethodnika, ali to još uvijek nije bilo dovoljno za uspostavljanje snažnoga reformskog kursa Vlade.

Prijevremeni su parlamentarni izbori mogući ili nemogući, o čemu to ovisi? Možda i o uspjehu ili neuspjehu Grabar-Kitarović da osvoji drugi predsjednički mandat?

- Čini se da više nema govora o prijevremenim izborima. Naime, u siječnju iduće godine Hrvatska preuzima predsjedanje Europskom unijom, i ono će trajati šest mjeseci. U tom se razdoblju od vlada države predsjedateljice očekuje da "potisne" domaće probleme u drugi plan i da se posveti europskim pitanjima, da sve svoje kapacitete koncentrira na slušanje o problemima drugih i za svojevrsnu medijaciju u rješavanju europskih otvorenih pitanja. Da bi to vlade mogle raditi, jer takva se aktivnost ne očekuje samo od premijera u okviru Europskoga vijeća nego od svakog ministra u pojedinim vijećima ministara EU-a, one moraju djelovati s punim ovlastima, a to je nemoguće tek u ograničenom mandatu, prije izbora ili nakon njih, u očekivanju formiranja nove administracije.

Rekonstrukcija Vlade, opravdana ili iznuđena, zbog ministara koji odlaze i afera koje se uz njih vežu? Premijer je naglasio kako su "u jednoj opterećujućoj slici za Vladu u političkom i medijskom prostoru ova osvježenja nužna"...

- U svom pitanju zapravo otvarate dva problema. Jedan je pitanje statusa onih ministara koji su opterećeni aferama vezanima uz nepotizam, korupciju, odnosno rizik korupcije, i uz nejasnoće u njihovim imovinskim karticama. Budući da je hrvatsko društvo opterećeno korupcijom kao strukturnim problemom, svaka vlada mora uspostaviti kriterij nulte tolerancije prema riziku od korupcije u slučaju svojih članova. Slučajevi Kuščević, Tolušić i Marić pokazuju kako je važan institut neovisnog tijela za sprječavanje rizika korupcije, u nas eufemistički nazvanog Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa. Autonomno tijelo i javni registar imovinskih kartica moraju omogućiti eliminaciju iz sustava onih aktera kod kojih se pojavi i najmanji rizik korupcije ili nesklad imovinskog stanja s prihodima u prošlosti. Ovaj put Povjerenstvo nije ni bilo u prilici da donese pravorijek (njega se tek očekuje, a on ima smisao jer su ministri, koji su podnijeli ostavke, formalno ostali dužnosnici, kao članovi Sabora), nego su mediji i sam premijer odradili što je trebalo. Posve je drugo pitanje reformskih kapaciteta Vlade. Premijer je lani najavio da će kontrolirati plan provođenja reformi, a iz svog tima isključiti one ministre koji ne ostvare svoje reformske obveze. To je rekonstrukcija vezana uz efikasnost administracije, a premijer na takvu promjenu u timu ima pravo tijekom cijelog mandata. (D.J.)