Zločesto derište ili enfant terrible Steven Patrick Morrissey poznatiji samo po prezimenu ponovno je nekim svojim neotesanim i zapaljivim izjavama dignuo prašinu. Nije to bilo ni prvi ni zadnji puta, ali je zato ovom prigodom uspio izazvati reakcije čak i u maloj Hrvatskoj, koja u svojoj skromnosti, neambicioznosti i isključenosti iz života uživa u svome samozaboravu.

Teško da bi baš svaki Morrisseyev ispad mogli opravdati neupitnom vrednotom istinske demokracije kao što je sloboda govora jer ona uključuje i odgovornost, ali ipak ostaje gorak okus u ustima kada čujemo da se netko tko uživa pristup masovnim medijima razbacuje niskim strastima poput primjerice rasizma. Najnoviji razlog za njegovo razvlačenje po medijima jest nastup u Tonight Showu američkog komičara, zabavljača i televizijskog voditelja Jimmyja Fallona u kome je osvanuo s prišivkom ultradesničarske i protuislamske stranke For Britain Movement. Hrvatski novinar koji je praktički prepisao tekst iz The Guardiana, što svjedoči o svoj bijedi ovdašnjeg novinarstva, ponavlja činjenicu kako tu ekipu čak i jedan Nigel Farage, nekadašnji čelnik stranke UKIP i otac britanske neovisnosti, smatra “nacistima i rasistima”. Ako ćemo iskreno, Farage je seljak i negativac koji svoju zemlju gura u propast, ali on nije nikakav desničarski bauk od kojega bi onda još gori bili članovi i sljedbenici nevažnog Pokreta za Britaniju. Bit Farageovog populizma jest olako obećavanje boljeg sutra za Britance raspirivanjem eurofobije i opasnim potkopavanjem Europe, a ne njegova makijavelistička ksenofobija. To se vidi i u Farageovom novom projektu Brexitske stranke osnovanom početkom godine koji nije opterećen balastom šovinističkog narativa. Pokret za Britaniju koji je Morrisseyju toliko srcu drag zapravo je odmetnuta frakcija Stranke za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) koju vodi Anne Marie Waters, inače bivša laburistica. Toliko o otočkim ljevičarima i desničarima! Morrissey je obični agent provokator kakvih u showbizu ima napretek. Jedina je iznimka što on posljednjih desetljeća odbija odijevati pozerskog ruho ljevičarenja nego radije izabire desničarski narativ. Uostalom, tko kaže da i to nije poza? Danas je postalo prilično popularno oponirati političkoj korektnosti. Poput spomenute gđe Waters, i Morrissey je u bio mladosti ljevičar što možemo potkrijepiti gomilom primjera iz vremena kada je bio predvodnik znamenite skupine The Smiths. Prema svemu sudeći, Morrissey se drži stare izreke koja kaže da čovjek koji nije bio u mladosti socijalist nema srca, a tko u zrelosti ne postane konzervativac taj nema mudrosti. Među izjavama koje se ovom britanskom rokeru stavljaju na dušu jest i ona kako je “Engleska sada samo uspomena” jer “vrata su otvorena i bilo tko može ući u nju” dodajući kako “iako nema ništa protiv ljudi iz drugih zemalja, što je veći priljev u Englesku to ipak više nestaje britanski identitet”. Svatko tko je u bio u Britaniji, Francuskoj ili Njemačkoj osamdesetih i devedesetih danas bi se jako iznenadio potpunom promjenom društvenog krajobraza kojim dominiraju egzotični došljaci neskloni prihvaćanju elementarnih vrijednosti svoje nove domovine. U Europi je previše opasnih četvrti u koje se policija pa čak i vatrogasci boje ući. Starosjedioci iz njih bježe glavom bez obzira prepuštajući ih agresivnim došljacima kao što je slučaj sa četvrti Sint-Jans-Molenbeek u Bruxellesu čiji puni (svetački) službeni naziv više nitko ne spominje.

Slično se ovih dana proveo i montipajtonovac John Cleese izrekavši činjenicu kako London više nije “engleski grad”. Osuli su se na njega drvljem i kamenjem zato što je kazao istinu. Naime, nije nikakva tajna da je London od popisa stanovništva 2011. grad u kome “bijeli Britanci” čine manjinu. Radikalne multikuturaliste taj podatak ne zadovoljava, oni će biti najsretniji kada bijelci u potpunosti nestanu iz Londona. Ima tu i ljevičarske zluradosti pa i postkolonijalnog mazohizma koji kaže kako je red da Britanci (i ostali Europljani) ispaštaju zbog svoje zločeste povijesti. To što se događa u Londonu budućnost je i ostatka Europe. Nakon velikog egzodusa Hrvata u Dublin, odakle je podrijetlom gore spomenuta britanska desničarka laburističkih korijena Anne Marie Waters, i Hrvatska će se morati okrenuti uvozu radne snage, ali i novih stanovnika, nakon čega ništa neće biti isto. Londonski gradonačelnik Sadiq Khan je legendu engleskog televizijskog humora nazvao rasistom dajući mu do znanja da je biti Englez sramota. Iako je Morrissey čudak pa možda i blesan, osuđivati svaku njegovu izjavu koja se tiče svete krave divljeg multikulturalizma čini se nemudrim i neozbiljnim.