U svijetu globaliziranih medija, društvenih mreža i digitalne virtualne stvarnosti svoje su mjesto pod suncem pronašle i lažne vijesti te tzv. alternativne istine kojima nas svednevice bombardiraju tiskani i elektronski mediji.

Zato je posve opravdano zapitati se zašto etika u današnjim medijima ustupa mjesto populizmu i senzacionalizmu i gdje su nestale moralne vrijednosti profesije. Jedan od radova na tu temu svakako je i knjiga "Etika u medijima - Razultati komunikološkog istraživanja", komunikologinje iz Splita, prof. Mile Nadrljanski.

Do kakvih ste rezultata došli u Vašem radu koji sam naveo, objavljenom 2015., i koliko je ono što ste objavili aktualno i danas?

- Materija koja je obrađena u knjizi nastala je kao razultat dugogodišnjeg praćenja i analiziranja pojava u društvu koja reproduciraju mediji. Etičke vrijednosti razvijaju se razvojem društva. Etika je neodvojiva od morala. Nova društva traže nove moralne vrijednosti. Naravno da to ima utjecaja na etičke kodekse. Društvo u razvoju paralelno s moralom mora razvijati i etiku na pozitivan način. Knjiga "Etika u medijima..." i danas je aktualna. Ona počinje s jednim citatom koji je za mene značajan i govori sve: "Oči su i uši ljudima zli svjedoci ako imaju barbarsku dušu". Heraklitove su to riječi... Tu sam knjigu posvetila svojoj kćerki Ani sa željom da potaknem mlade ljude da se snađu u današnjem društvu i pronađu sebe unutar njega. Postavila sam i pitanje što se događa sa sustavima vrijednosti društva u kojima vlada moralna kriza. Jer kriza je definitivno hit-tema ovog stoljeća.

Kad smo kod medija i etike, dojam je kako je danas stanje umnogome lošije nego prije pet ili deset godina. Zašto je moralnost medija, uz časne izuzetke, danas na niskoj razini?

- Osnovni problem je manipulacija s ljudima, u većini slučajeva. Mediji su posrednici između onih koji ih formiraju i onih koji ih konzumiraju. To je opći problem više-manje u cijelom svijetu. Moral, društvo i etika formiraju stavove i formiraju odnose u društvu. Poticanje negativnih pojava koje obiluju paralingvističkom funkcijom i na taj način vrlo često negativno utječu na konzumente. Primjerice, nedavno je u vijestima prikazana slika oca koji je bacio svoju djecu s balkona - pola ekrana je bila slika liječnika koji je govorio o oporavku djece, a pola ekrana krvava mrlja traga koja se vidjela na kamenoj ploči, što je u suprotnosti vizualnoj poruci koja je upućena gledateljima. Mislim da je to monstruozno. To potiče odbojnost prema toj vijesti. Nasilje i zločin postaju privlačni za imitativnu publiku. Udarne vijesti uglavnom su negativne. Negativnim postaje i model ponašanja koji stvara lošu sliku u društvu.

Mediji imaju i edukativnu i odgojnu funkciju, posebice kad su mladi u pitanju. Stoga je potrebno poticanje pozitivnih osjećaja i moralnih vrijednosti koje oplemenjuju čovjeka da ih na taj način potaknu na dobrotu, plemenitost, ljubav, a ne na mržnju. Mržnja je negativna energija koja nikome nije donijela ništa dobroga.

Borba za dominaciju, tj. konkurentna prednost, potiče njihove tvorce na manipulaciju sadržajima kako bi na taj način ostvarili veći broj konzumenata. Noam Chomsky napisao je deset strategija manipulacije ljudima: preusmjeravanje pozornosti, stvaranje problema, postupnost promjena, odlaganje, upotreba dječjeg jezika, buđenje emocija, neznanje, veličanje gluposti, stvaranje osjećaja krivnje, zloupotreba znanja, manipuliranje strahom... Sjetila sam se mudre izreke Augustina Aurelija: "Ako šutiš - šuti iz ljubavi; ako govoriš - govori iz ljubavi; ako opominješ - opominji iz ljubavi; ako opraštaš - opraštaj iz ljubavi".

Živimo u vremenu globalne dominacije digitalnih medija. Osim negativne strane (fake news, problemi društvenih mreža...), možemo li i u kojoj mjeri govoriti i o njihovoj kulturnoj biti i obrazovnoj vrijednosti?

- Sadržaji u medijima utječu na stavove i ponašanje njihovih konzumenata (mislim na korisnike medija kao što su tisak, radio, TV, društvene mreže...). Danas sve više medijsku funkciju čine društvene mreže, a njihovi tvorci svojim sadržajima uglavnom manipuliraju sa svojom publikom, što ima i negativan odjek. Ljudi pišu svoje privatne, intimne stvari, doslovce se ispovijedaju, objavljuju slike ne razmišljajući o tome da postoje ljudi koji to mogu vrlo ružno iskoristiti i pretvoriti vam život u pakao. Posebice našoj djeci. Djecu treba voditi i pratiti kroz društvene mreže, tisak, TV..., ne zbog kontrole nego da im pomognete da zdravo odrastu te da prepoznaju dobro od zla, da formiraju pozitivne stavove u životu. Zaboravili smo čitati knjige, razgovarati u obitelji, smijati se, družiti se. Svatko je okupiran nekim svojim poslom i brigama, zaboravili smo tko nam je i prvi susjed. Prof. Gofina s kanadskog sveučilišta smatra samoću ozbiljnom opasnošću. Definirati samoću je teško. Je li to život bez ljubavi, nisu vam se ispunili snovi, izgubljeni ste, ostali ste bez egzistencije za život...Treba stvarati zajedništvo, ne smijemo se fizički otuđivati, jer je to prvo što nas dovodi do samoće i depresije.

Digitalizacija je omogućila lako i brzo spremanje, reprodukciju, distribuciju i korištenje različitih oblika informacija. Njezin utjecaj ne tiče se samo telekomunikacijskog sektora i sektora informacijskih tehnologija, nego se proteže na cjelokupno društvo. Psihologiju uvjeravanja zanima kako putem poruke možete djelovati na stavove, vrijednosti, emocije, vjerovanja i ponašanja. Fokus nije više na savladavanju nekog sustava rada, nego na razvijanju sposobnosti da se uz pomoć digitalnih tehnologija riješe problemi u procesu rada. Tako da profesionalno obrazovanje dobiva zadatak da podržava učenje procesa rada pomoću digitalnih medija prikladnim prema specifičnostima zaposlenika. Glavna značajka nove tehnološko ekonomske paradigme je lako dostupna i jeftina informacija.