Magazin
GLAZBENI INTERVJU: NENAD BORGUDAN (DETOUR)

Glazba je kao arhitektura, ako nema sklada i ravnoteže, sve se urušava!
Objavljeno 8. prosinca, 2018.
KOMPROMISI SU UVIJEK POTREBNI, ALI TREBA ZADRŽATI VLASTITI AUTORSKI I UMJETNIČKI KREDIBILITET

U zagrebačkom Domu sportova ove subote, 8. prosinca, grupa Detour održat će svoj najveći koncert u karijeri. U povodu toga, ali uzimajući u obzir i sve što su Detour do sada napravili na hrvatskoj glazbenoj sceni, logičnim se nametnula potreba da o svemu tome popričamo s Nenadom Borgudanom, alfom i omegom Detoura.

Kakav je osjećaj pred koncert u Domu sportova, je li to kruna karijere Detoura i definitivni ulazak u prvu koncertnu ligu, bar što se Hrvatske tiče?

- Da, to je najveći koncert do sada. Naravno da je osjećaj samim time i najintenzivniji, definitivno je to kruna naše karijere. A za ulazak u prvu koncertnu ligu, teško mi je reći. Mi definitivno dosta sviramo, a uzbuđenje pred koncert je veliko. Veliki koncert zahtijeva i veliku produkciju pa iziskuje i najviše vremena do sada, tako da smo trenutno vrlo zaposleni i pod pritiskom, čekamo taj 8. 12. i sigurni smo da će sve biti u redu, bit će to jedan sjajan koncert!

Dom sportova bit će ujedno i promocija novog albuma "Tourdetour". Naslov je sjajan, no prije nego što album zainteresirani poslušaju, recite nam neke detalje - snimanje, produkcija, glazbenici, autori pjesama itd.?

- Snimanje datira tamo negdje od proljeća 2016., kada je krenulo s prvom pjesmom "Zaljubila sam se". U međuvremenu, u protekle dvije godine snimili smo iduće četiri pjesme, to je ukupno pet singlova do sada. Onda smo u jednom naletu snimili ostatak albuma na kojemu ima i dosta gostujućih glazbenika, kako to uvijek kod nas i bude. Trubu je svirao Anrej Jakuš, saksofon Jakša Kriletić, violinu Dean Melkić, čelo Matej Milošev, perksuije Ante Prgin Surka. Bilo je i gostiju "fućkaša". Svi navedeni su i fućkali i pjevali. Pridružili su nam se još i Aljoša Šerić i Ivan Dečak u tom fućkanju i zajedničkom pjevanju. Bilo je nešto i djece koja gostuju u pjesmi "Njuške" - mala Ani i mali Jura. To je otprilike to što se tiče produkcije, album se snimao kroz tri godine, a sniman je u Fun House studiju. Tu smo snimali posljednja tri albuma pa evo i četvrti sada. Miksao je Srđan Sekulović Skansi i to je otprilike to. I, naravno, hvala na komplimentu za naslov albuma.

UGODNO PUTOVANJE
Iza Detoura je 12 godina uspješne karijere, publika vas voli, a i glazbena kritika udjeljuje hvalospjeve. Kad sve to uzmete u obzir i sumirate proteklo razdoblje, jeste li zadovoljni razvojem karijere Detoura? Da sad krećete u nesigurne glazbene vode, biste li što mijenjali?

- Danas sve to djeluje uspješno, ali naravno da se kroz tih 12 godina svašta događalo - bilo je padova, bilo je uspona, više od jednog. Na kraju sam zadovoljan cijelim putovanjem jer je uvijek bilo ugodno, radili smo što smo željeli i to što kažete - uvijek smo imali podršku, u početku nešto manjeg broja slušatelja, ali od početka smo imali podršku kritike, a s vremenom se broj slušatelja povećavao. Kad sve sumiram, mogu biti zadovoljan, drago mi je da raste broj ljudi koji nas sluša. Da sad krećem u glazbene vode, možda bih nešto i promijenio s obzirom na iskustvo, ne bih ponovio neke pogreške, ali de facto - mislim da je jedini recept upornost, pod uvjetom da stvari funkcioniraju, da imaš dobre pjesme, ali ima mnogih dobrih pjesama koje ne dođu do ljudi, tj. ljudi ih ne izdrže "nositi" pa odustanu od glazbe ili određenog projekta. Znam dosta takvih slučajeva pa bih ponovio da je ustrajnost jedna od ključnih stvari. To je ono sigurno što ne bih promijenio u cijeloj priči.

OD YAMMATA
DO DETOURA
Koje je, unatrag gledajući, bilo najkritičnije razdoblje Detoura, je li to bio odlazak Maje Posavec, promjena pjevačice, stilske korekcije...? Kad smo kod stila - što je Detour, pop-bend, pop-glazba, fuzija različitih stilova, ili nema smisla svrstavati Detour u neke stroge žanrovske ladice?

- Kao što sam rekao, bilo je nekoliko kritičnih razdoblja, a jedan od njih je sigurno bio i odlazak Maje Posavec početkom 2010. Drugi kritični trenutak bio je drugi odlazak Maje Posavec krajem 2015., početkom 2016. Sigurno da je izbor same pjevačice bio prilično bitan faktor. I prvi put kada se to dogodilo, nakon Majina odlaska, odabrali smo Ines Slišković koja je pjevala "Cvijet" na našem drugom albumu. Naravno, pojava i odabir Gine bili su važna stavka... sve su to bile nekakve kritične točke. A pritom su i neke stilske korekcije koje su se događale bile spontane i ugodne, onako razvojno i logično. Ima li smisla svrstavati Detour u neke žanrovske ladice? Osobno volim reći da smo mi pop-bend, pokušavamo raditi pop-glazbu i radimo u tom formatu. Istina je i to da smo fuzija različitih stilova, ali treba reći da je odlika pop-glazbe da koketira s raznim stilovima. Moja je zapravo producentska, a i autorska filozofija da pjesma bira stil, ali ne određujem se na način da sviram jedan stil pa u njega uklopim sve pjesme koje radim, nego pokušavam naći stil za svaku pojedinu pjesmu. Staviti sve to pod nekakav glazbeni pravac je teško, osim da je to popularna glazba.

Do 2006. djelovali ste kao Yammat, pa ste onda promijenili ime. Zašto? Negdje sam pročitao da je Detour "glazbenoistraživačka skupina". Što bi to značilo, da se u glazbi treba mijenjati, da su novi izazovi motiv da se ide dalje...?

- Yammat je 2006. promijenio ime u Detour, tj. članovi Yammata koji su svirali do tada i ja kao autor dijela albuma to smo učinili iz pravnih razloga. Razišli smo se s tadašnjim menadžerom koji je bio vlasnik imena, izgubili pravo na ime

Yammat i tada je rođen Detour. Ideja glazbene istraži









vačke skupine - to je jedan od prvih promotekstova koje sam pisao tamo negdje 2006. kada se pojavio Detour, kad smo krenuli, to je bila jedna dosjetka, ali naravno da glazba uključuje istraživanje i da je to kopanje po sebi, po glazbi, to je jedno intelektualno i glazbeno istraživanje, to stoji, to je definicijski tako, a ja sam tu opasku upotrijebio da bude zanimljivije.

Treba li se mijenjati? To je opet stvar osobnosti. Ima autora koji rade na jedan način cijeli život, drže se jednog stila - što nije loše, ali ja smatram da svaki kreativac ima potrebu istraživati, samim time onda i saznavati nove stvari i mijenjati se.

Osim što si predvodnik benda, da se tako izrazim, imaš i diplomu arhitekta. Ima li i kakve veze arhitektura s glazbom? Možda u formativnom značenju, uzimajući u obzir da je u oba slučaja, i kod arhitekture i kod glazbe, ključan element struktura, red, uravnoteženost, stabilnost... Slažeš li se s ovim mojim opaskama?

- Pa da, ja sam predvodnik benda, jer sam i autor, uglavnom i aranžer i producent svih pjesama. Naravno da sam onda i čovjek od inicijative - što se radi, kada i tako dalje. U bendu, međutim, nisam ni scenograf ni arhitekt, ponekad se pozabavim scenografijom za pokoji veći koncert ili uredim stan nekome, eventualno iz benda, ali to se vrlo rijetko događa ili se još nije dogodilo. Ali ako se to može tako reći, vodim bend kao umjetnički voditelj. Veza arhitekture s glazbom - pa definitivno ono što ste spomenuli, u jednom i drugom slučaju traži se sklad i ravnoteža, tj. idealan oblik postojanja. Zato se i zove, na kraju krajeva, kompozicija ili skladba. U arhitekturi je ta težnja također naglašena, da se dobije nekakvo skladno djelo, ali tu je ključna i funkcija arhitektnoskog, ali i glazbenog produkta. Ono pak što je možda najvažnije kod jednog i drugog procesa, to su zadatci koje pred sebe postaviš - komponiranje i arhitektonsko planiranje gotovo su slični misaoni procesi. Jedno i drugo uključuje taj prazan papir koji treba ispuniti, potrebno je znati pravila medija i struke, elemente kojima barataš. Problematika je uvijek ista - smisliti nešto novo ili odgovoriti najbolje na nekakvo pitanje koje si sebi postavio ili koje ti je postavljeno, osobito kada je arhitektura u pitanju. Rješenje problema i istraživanje zajedničko je jednom i drugom poslu.

Koliko je, osim glazbe same, za bend važan i njegov vizualni identitet? Po tom pitanju Detour se doima pomno osmišljenim "projektom", uključujući naravno i spotove...

- Drago mi je da je percepcija takva. Spotovi su uvijek borba, jer budžeti nisu preveliki, pa je nažalost dosta često sve improvizacija. Na svu sreću, dobijemo puno više od realne cijene produkcije videa, jer nailazimo na divne kreativce koji su voljni pružiti nam vrhunsku ideju i odličan vizualni odgovor na našu pjesmu. Svakako nam je važan vizualni identitet, kao i za bilo kojeg izvođača koji se bavi showbusinessom, apsolutno je poželjno izgledati u tom smislu scenski, a ne obično, casual.

ODLIČNE REAKCIJE
Nastupali ste puno i izvan Hrvatske, kako publika reagira na Detour u drugim mjestima, drugdje u regiji, da tako kažem?

- Posljednjih godina počeli smo učestalije nastupati diljem regije, imali smo koncerte po Srbiji, BiH i Sloveniji, čak i u Crnoj Gori. Publika uvijek odlično reagira gdje god da dođemo svirati i pjevati, od Sombora, Beograda, Novog Sada do Sarajeva, Tuzle, Mostara.... Uvijek se zamislimo koliko je zapravo lako moguće doprijeti do publike, nekako isti su to ljudi, razumijemo se pa je sasvim logično proširiti tržište na regiju. Reakcije su sjajne, ljudi poznaju naš repertoar, tekstove, javljaju nam se preko društvenih mreža, tako da ćemo s vremenom pokušati još više biti prisutni u regiji.

Tijekom karijere nagrađeni ste i s dva Porina. Što te nagrade predstavljaju za Detour, koliko su one važne i koliko pomažu u recepciji benda, kako u stvaralačkom, tako i u komercijalnom smislu?

- Dobili smo zapravo tri Porina tijekom karijere. Prvi je bio za album "A što ak’ ja...", u kategoriji najboljeg pop-albuma godine, druga dva dobili smo za pjesmu "Zaljubila sam se" 2017. u kategorijama pjesma godine i najbolja izvedba grupe s vokalom. Nagrade mi osobno predstavljaju jako puno, one su motivator za dalje, a sigurno da svakome pa tako i meni laska bilo kakva nagrada, bila ona od publike ili struke. Nagrade ti daju nekakvu legitimaciju i naravno to povlači za sobom i neke komercijalne benefite, tj. da te ljudi počinju ozbiljnije doživljavati.

Kakvo je inače tvoje mišljenje o glazbenoj sceni danas, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj? Može li se kod nas od glazbe dobro živjeti, a da nisi Huljić i njemu slični? Koliko su pritom nužni neki kompromisi da bi se uspjelo?

- Na svijetu ima toliko divnih glazbenika. Ako mislite na nekakav glazbeni mainstream, nisam više toliko u tome, a i nemam više 20 godina pa su moji interesi usmjereni u nekom drugom smjeru. Na svjetskoj sceni ne postoji kriza, a mislim da ne postoji ni u Hrvatskoj. Posljednjih godina svjedoci smo velikog broja jako dobrih autora, dobrih novih izvođača, pa mislim da u Hrvatskoj po tom pitanju ne vlada kriza. I kod nas se može dobro živjeti od nekakve urbane glazbe, još bolje ako mimo toga radiš nekakvu zabavnu ili narodnu glazbu. Kompromisi su uvijek potrebni, makar mali, ali treba zadržati vlastiti autorski i umjetnički kredibilitet. Naravno da trivijalna estrada, loša, banalna glazba, privlači veliki broj slušatelja, što je nažalost stvar i podneblja, mentaliteta publike.

Osim glazbe i arhitekture, scenografije... koji su tvoji drugi interesi, kad je popularna kultura u pitanju, mislim na recimo film, književnost, video... na tom tragu?

- Imam svoj kriterij kad se radi o fotografiji, kao i kad se radi o videoumjetnosti, možda i stručni kriterij, zbog toga što se kroz arhitekturu ili scenografiju čovjek upoznaje sa svjetlom, zakonitostima kadra i oblika, pa je onda i rezultat interesantniji, efektniji. Volim i često gledam filmove, ali iz aspekta pravog laika, volim i čitati, koliko mi slobodno vrijeme dopušta. Uvijek nekako paralelno čitam po dvije knjige, jednu klasiku, koju sam prije propustio, a druga je nešto aktualno, vrlo recentno, što mi je netko preporučio. Involviran sam i u dizajn svih naših vizuala, pa tako i spotova ili scene nekog našeg većeg solističkog koncerta.

S NAMA, I POSLIJE NAS
Živimo u globalno umreženom svijetu, virtualna je stvarnost svuda oko nas - koliko takvo doba pomaže današnjim autorima, bendovima (ali i tebi) da se pokažu, iskažu i promoviraju na tržištu? Usput, kakvo je tvoje mišljenje o društvenim mrežama, koliko si, ako jesi, "opsjednut" Fejsom, tvitanjem, Instagramom...?

- Pomaže i ne pomaže. Naravno da je prilika za rad u nekim sredinama bilo uvijek više, primjerice ako si živio u Londonu 60-ih, 70-ih i 80-ih, imao si veću šansu ostvariti svoje snove nego drugi koji su bili iza "željezne zavjese", u tadašnjem komunizmu i socijalizmu. Danas je drugo vrijeme, virtualni umreženi svijet te je granice srušio, znanje se prelilo diljem svijeta, infromacije su dostupnije i svatko tko je kreativac može doći do raznih primjera koji mu, naravno, pomažu u radu, a i njegov rad može doći do šireg broja ljudi. No, samim time raste kvantiteta, stvara se velika produkcija, dolazi do zagušenja i puno loših stvari ispliva na površinu pa je opet u tim slučajevim ponekad i teže probiti se do šire publike. S obzirom na to da imamo bend, pa smo nekako i polujavne osobe, služim se facebook-profilom i Instagramom, relativno sam aktivan nešto više na Instagramu, dok sam na FB-u više stalker. Društvene mreže donijele su puno toga dobroga i lošega, no to je cijena evolucije, cijena razvoja, sadašnjosti i budućnosti.

Vratimo se u surovu stvarnost. Politiku je danas nemoguće izbjeći, vjerojatno to ni ti ne možeš. Koliko se takva kaotična stvarnost društva odražava na tebe, ali i na Detour? Inspiracije vjerojatno ne manjka?

- Da, nemoguće je izbjeći politiku, prisutna je u svim porama našeg života, pogotovo na ovim prostorima gdje se teže živi i gdje se stalno raspravlja o nekakvim ideološkim pitanjima. U zemlji koja je imala rat iza sebe naravno da je puno toga isplivalo i da je u takvom društvu, s takvom politikom i takvim sistemom, teško ignorirati stvari koje se oko tebe zbivaju jer se dotiču tebe i tvog života. Cijela ta situacija utječe i na nas, kao ljude prije svega, a mene je kao autora nažalost inspirirala za neke pjesme poput "Biram". Do tada ništa autorskog što sam radio nije se nikad odnosilo na drušvo i politiku, no očigledno su došla druga vremena. Jesam li se ja promijeno ili društvo, ne znam, ali, evo, na albumu sam imao potrebu da kroz tri pjesme progovorim o aktualnim društvenim zbivanjima.

Budući planovi? Kakva je budućnost Detoura, da budemo malo "vidoviti"? Što nakon objavljivanja novog albuma i koncerta u Domu sportova, je li u planu veća turneja po RH i regiji?

- Planova za budućnost definitivno imamo, poslije Doma sportova imamo dosta koncerata u prosincu, u sklopu adventskih događanja i blagdana, početkom veljače smo u Beogradu, spremamo promociju albuma u Ljubljani, Beogradu i nadam se Sarajevu, a već smo počeli bookirati i datume za ljeto, tako da nas možete očekivati svagdje.

Nenad Borgudan u tri-četiri riječi? I Detour u tri-četiri riječi?

- Nenad Borgudan je tvrdoglav, naivan i romantičan, a Detour je nezaobilazan, vedar i optimističan.

I za kraj, da malo zlorabim slična, malo morbidna pitanja iz Classic Rocka i drugih inozemnih časopisa - koje bi riječi želio da budu upisane na tvom nadgrobnom spomeniku, kako bi glasio tvoj epitaf? Možda i epitaf Detoura?

- Nisam ljubitelj epitafa, al‘ ako mora biti, onda nešto iz Alana Forda ili iz jedne moje pjesme: "Netko kao mi bio je ovdje prije nas i bit će ovdje poslije nas"!

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
Nagrade ti daju nekakvu legitimaciju i, naravno, to povlači za sobom i neke komercijalne benefite, tj. da te ljudi počinju ozbiljnije doživljavati.
Društvene mreže su donijele puno toga dobroga, ali i lošega, no sve je to cijena evolucije, cijena razvoja, sadašnjosti i budućnosti.
U zemlji koja je imala rat iza sebe naravno da je puno toga isplivalo i da je u takvom društvu teško ignorirati stvari koje se oko tebe zbivaju.