I kada ne radi, jer je službeno kazališna sezona završila, Areta Ćurković, omiljeno lice svih generacija - onima malima na kazališnoj pozornici, a velikima i na malim i velikim ekranima - ne miruje. Ako nije na festivalima i ne promovira svoj novi film (što je, srećom, rijetko), onda možda snima televizijske serije ili razvija svoje ionako vrhunske glumačke vještine.

Ovih smo ju dana uhvatili između dva odlaska u Beograd, gdje za RTL snima seriju "Pogrešan čovjek", čija je kreativna producentica Jelena Veljača.

I zagrijavanje za radnu jesen ti je radno?
- Sjajna je to priča o ljubavi koja je uvijek neiscrpna motivacija. Atmosfera na setu je odlična, a i glumačka ekipa je izvrsna. Moja uloga je mala, super simpatične medicinske sestre Darinke. Serija bi se trebala emitirati na jesen, a o scenaristima ovisi koliko ću se pojavljivati, tj. kako će raspisivati i razrađivati scenarij i koliko će dugo moj lik trajati.

Malo kad tebe u gradu možemo susretati cijelo ljeto, obično si po festivalima, snimaš, promoviraš...
- Uvijek sam se borila da mi ljeto bude neradno, jer je to vrijeme u godini koje mogu apsolutno posvetiti sebi i obitelji, svojim užitcima. No, ovo ljeto poželjela sam neku filmsku ulogu, pa sam valjda tu svoju želju negdje i 'poslala' i dobila sam ovu ulogu u seriji. Malo se šalim, no zbog privatnih obveza ovo ljeto nismo nikamo išli, a sin Luka je išao na putovanje u Rim pa nismo mogli ni uskladiti termine za ljetovanje. Uspjeli smo na četiri dana vidjeti more, od čega dva dana kod moje sestre u Rijeci i dva dana u Puli, jer je na festivalu predstavljen 30-minutni film "Trešnje" redateljice Dubravke Turić, koji je ušao u konkurenciju dugometražnih. Riječ je o omnibusu Kratki rezovi, koji se sastoji od tri kratka igrana filma nastala po predlošcima kratkih priča autora/ica Olje Savičević Ivančević, Ksenije Kušec i Romana Simića: Trešnje, Smrt bijela kost i Predmeti koji tonu.



Ako nisi na platnu, onda si u žiriju ili si gošća festivala, kao rado viđeno filmsko lice.
- Istina, ali volim imati bar 2-3 tjedna samo za nas, ali ovog je ljeta to izostalo. Srećom, po dobru je izostalo pa nije 'tragedija'. U kolovozu uvijek rezerviram i termin za posjet Vukovar Film Festivalu.

Nova kazališna sezona je pred vratima. Znaš li već što te čeka?
- Manje-više je poznato. Prvi radni sastanak imali smo 28. kolovoza, kada je i službeno potvrđen repertoar. Sezonu otvaramo 13. rujna premijerom predstave "Pingvini ne znaju ispeći kolač sa sirom" Ulricha Huba, koji je u režiji Damira Mađarića premijerno i ambijentalno izveden u sklopu Osječkoga ljeta kulture 11. srpnja u dvorištu Prehrambeno-tehnološkog fakulteta. Tomu treba dodati redovite 'radne zadatke'.

Posljednjih godina sezonu otvarate prijenosom premijere s OLJK-a. Je li to lakši početak sezone?
- Vrlo se intenzivno radi za OLJK, bude vruće, kraj je sezone pa smo najumorniji pa nakon toga ovo bi se moglo nazvati blagodati da predstavu samo scenski trebamo prilagoditi kazalištu. Preko ljeta se 'isključimo' i mislim na jesen da više ništa od uloge i predstave ne znam, ali zapravo malo toga zaboravim. Upravo sam si prije nego što sam se našla s tobom malo 'pjevušila' songove u glavi. Tako je to kad paralelno 10 tekstova 'vrtiš' u glavi pa provjeravaš je li što izgubljeno.

Pretpostavljam da ljeta koristiš za čitanje, posebice literature za koju nemaš mnogo vremena tijekom sezone.
- Joj, ovo sam si ljeto naslagala 10-ak knjiga, među ostalima prva u redu koja čeka čitanje je Čistoća Jonathana Franzena i Ciganin, ali najljepši Kristiana Novaka, koju sam na poklon dobila od mog prijatelja i bivšeg kolege Edija Ćelića kada je odlazio iz našeg kazališta. Malo mi je kaotično, jer s redateljem Draženom Ferenčinom radim predstavu Tennesseeja Williamsa Staklena menažerija, čija je premijera 29. rujna u vinkovačkom Gradskom kazalištu "Joza Ivakić". Taj smo projetk već započeli, trebao je biti već gotov, no prolongirali smo ga za jesen. Igram majku Amandu i jako me razveselio poziv za suradnju jer mi je tekst super. Sada sam u fazi iščitavanja tekstova, različitih prijevoda drame, filmovi...

S obzirom na to da snimaš u Beogradu, pretpostavljam da ne snimaš hrvatske telenovele trenutačno? Nedostajat ćeš na malim ekranima domaćoj publici.
- Čini se, bar dok ne počne emitiranje ove serije. Čula sam da se reprizira serija Stipe u gostima. Već neko vrijeme nisam ništa snimala u Hrvatskoj kada su serije u pitanju. Poziva je, moram priznati, bilo, ali sam ih morala odbiti jer su se preklapali s nekim drugim mojim obvezama.

Spomenula si Pulski festival. Kako je prošlo? Stigneš li uopće doživjeti atmosferu, pogledati filmove?
- Bili smo dva dana pa sam uspjela samo pogledati svoj film, na žalost. Moram priznati da mi je pregenijalno kada imam prigodu ostati u Puli tijekom festivala svih sedam dana i neopterećeno pogledati sve filmove. Upravo po tom mi je ovaj festival čaroban, gledati filmove u Areni, pod zvjezdanim nebom. Slično je iskustvo bilo u Vukovaru, posebice dok su se filmovi prikazivali na šlepu. Jasno mi je da su zbog organizacijskih uvjeta i malog broja gledatelja koji tamo stane morali premjestiti projekcije, zbog čega mi je žao, no taj festival svejedno obožavam i uvijek rado dođem.

Znam da obožavaš gledati filmove i u kinu!
- Da, volim i odem kad god mogu i kada me zanimaju neki naslovi, jer mi se čini kada ne pogledam film u kinu da ga više ne ću ni pogledati. U posljednje je vrijeme hiperprodukcija, filmovi se nižu prebrzo, tko radi, jedva stigne pratiti produkciju.



Tebi posao djelomično dopušta biti aktualna po tom pitanju.
- Nekoć sam bila u fazi kad sam sve to uspijevala, u posljednje mi vrijeme ne polazi baš za rukom. Ne stignem. Kao što nekada ne stignem čitati što i koliko bih htjela. S druge strane, ne želim se izmožditi, radije ću se usredotočiti na te dvije-tri stvari koje radim.

Jedna od mnogo stvari koje radiš sjajno je i vođenje Studija za srednjoškolce. Pomaknuli ste sve moguće i nemoguće granice. Vrlo si visoko i samoj sebi postavila letvicu i polaznicima i onomu tko će možda nakon tebe doći na mjesto voditelja. Iz pozicije publike, to je sjajno što i kako činite.
- Istina je sve što kažeš, no sve to ovisi o generaciji polaznika. I ovu ćemo sezonu ići korak po korak. Sve ovisi o mnogočemu, o uvjetima, o broju srednjoškolaca, koji je, kako mi se čini, iz godine u godinu sve veći. Veliki broj ih je sada otišao jer su bili maturanti, upisali su fakultete, neki su se odselili i ne mogu očekivati da će na probe dramskog studija dolaziti primjerice iz Zagreba. Uvijek su svi dobrodošli, to moram naglasiti. Uvijek ima zainteresirane djece, što je dobro i za studio i za njih. Ja bih radila i puno više i puno ozbiljnije stvari jer imam ideja za idućih mnogo godina, no ne ovisi to uvijek samo o meni i djeci, nego o mnogo čimbenika. Možda će sada biti zatišje dvije-tri godine, da nas ne bude previše. Bilo bi dobro kada bih se ja samo time bavila.

Uvrstili su vas i u program OLJK-a, uz bok profesionalcima.

- Pozvali su nas i bilo nam je drago. Objašnjavala sam i djeci važnost toga jer se oni, kada počne ljeto, isključe iz svih obveza, s punim pravom, moram reći jer tijekom školske godine imaju puno obveza, prenaporno im je. Upravo o tome mnogo razgovaramo, koliko ih pritišću školske obveze. Nakon završetka prošle sezone, neki su išli raditi, ali svi koji su mogli, dali su sve od sebe, čak su i termine godišnjih odmora s roditeljima pomaknuli i na tom sam im silno zahvalna. Svima je to nama na korist, ali ne mislim na financijsku i materijalnu. Uvijek im objašnjavam da ono što radimo moramo publici i pokazati. Posebice se to odnosilo na ovu predstavu koja je imala poruku, bili smo važni ambasadori nečega i oni su to shvatili pa je sve još više super.