Vremenski i prostorno pomaknuo je dramaturg Davor Špišić radnju komedije Carla Goldonija “Lukava udovica”, izmjestivši je iz Venecije u Osijek, i to u 1900. godinu. Tim potezom, ali i jezičnom prilagodbom i cjelokupnom dramatizacijom 'pogodio' je upravo ono što je intendant Božidar Šnajder priželjkivao, pa na jučerašnjoj konferenciji za novinare nije štedio na pohvalama na račun Špišića, ali i ostatka ekipe.

Oduševljen je Šnajder, spreman i nestrpljiv glede prve ovogodišnje dramske premijere, planirane za petak, 23. veljače, u 20 sati. Publici će ponuditi pitku, light komediju, mogućnost da “sjednu u vremeplov i otputuju na dva sata u vrijeme bez Agrokora, prepucavanja u Saboru, borbe za prava žena i muškaraca”, napomenuo je intendant, uputivši čestitke i dramaturgu Špišiću, ali i redatelju Želimiru Mesariću, jer su iznjedrili tradicionalnu, toplu predstavu. Kad se tomu doda sjajan dramski ansambl i puno rada, dodaje Šnajder, rezultat je zabava i opuštanje.

Ponosan što sudjeluje ne samo u ovom nego u još dva projekta ove sezone u HNK-u, što baš nije uobičajeno za hrvatske kazališne prilike - u adaptaciji operete “Kod bijelog konja” te kao suautor rock-melodrame Osječanina Branka Kostelnika “Esekerski long, long play” - Špišić je naglasio da je Goldoni zahvalan za autorske adaptacije, a samim tim je i izazov autorima. Pohvalio je vodstvo HNK što su spoznali da dobre predstave ne padaju s neba, pa su posegnuli za autorskim prilagodbama, sada, ali i prije nekoliko sezona za komediju “Jedan čovjek, dva šefa”.

- “Lukava udovica” potentan je, živ i sočan komad koji se ne izvodi često na našim pozornicama. Donosi finu međunacionalnu stereotipnu macho zezanciju, a u podtekstu ima jaku žensku priču. Upravo razinu feminističkog naboja smo pojačali, načinivši kvartet - dodavši dvojcu Sofija Katančić (Ivana Soldo Čabraja) i Žuža (Sofijina sluškinja, tri je muža sahranila, Matea Grabić Ćaćić) Mandicu (bivša krčmarica, vlasnica hotela Casino, Areta Ćurković) i Nataliju (glumica na ulici, veteranka, Antonija Pintarić), koje ne pobjeđuju muškarce da bi ih učinile besmislenima - pojasnio je Špišić.

Redatelj Mesarić dodao je kako teatar ne dopušta rad izvan konteksta. Oni su pripremili ljupku i otmjenu komediju, za što velike zasluge idu dramskom ansamblu, kaže redatelj, osobito pohvalivši značenje Umjetničke akadamije za kvalitetno pomlađivanje ansambla.

- Jako dugo nisam radio tako ugodno, s užitkom i kreativno s nekim ansamblom, no radili smo “krvavo ozbiljno” - ističe Mesarić. Goldoni, kaže, dodiruje feminizam, stavlja ženu u središte svijeta, da ju pazimo i mazimo. Sjajan su posao odradili kostimografkinja Danica Dedijer adaptiravši postojeće kostime, scenograf Miljenko Sekulić, kao i doajen i veseljak Saša Mondecar (oblikovavši svjetlo) te Vuk Ognjenović (suradnik za scenski pokret).

- Devedeset posto publike na kraju će zažaliti što je predstava VEĆ završila jer će htjeti još - optimističan je ravnatelj Drame, Miroslav Čabraja, kojega su, priznao je, kolege glumci iznenadili - glumom. A to, kaže on, nije lako jer s mnogima već godinama radi na sceni i dobro se poznaju.

- Puno sam od njih naučio, jer je svatko od njih napravio neki osobni pomak - oduševljen je Čabraja. Na kraju je kostimografkinja Dedijer pohvalila zaslužne ljude iza scene, majstorske radionice, imenovavši Zvonka Majdiša izvrsnim organizatorom.

- Ovako ja zamišljam predigru za raj - zaključio je tiskovnu Saša Mondecar, koji s takvom lakoćom radi svoj posao, da se čini kao da to radi jednom, lijevom rukom - rekao je intendant.