TEMA TJEDNA: HRVATSKO 21. STOLJEĆE (II.)
Leo Budin: Za razliku od materijalnih, stvaralački potencijali društva nemaju granica
Vezani članci
TEMA TJEDNA: HRVATSKO 21. STOLJEĆE (I.)
USPOREDNI INTERVJU
U cijelom svijetu, u Europi, pa i u Hrvatskoj, znanju kao pokretaču razvoja pridaje se posebna pozornost i naglašava da su znanje i njegova primjena osnovni pokretači svekolikoga gospodarskog, društvenog i kulturnog napretka. Hrvatska znanstvena zajednica već niz godina upozorava na tu činjenicu. Tako je Hrvatska akademija znanosti 2004. godine obznanila deklaraciju Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja. Nakon toga organizirala je niz javnih rasprava na temelju kojih je Predsjedništvo Akademije, godine 2011., pripremilo izjavu Važnost znanja i primjene znanja za izlazak iz krize i razvoj Hrvatske - objašnjava akademik Leo Budin te dodaje:
- U uvodnom se dijelu te izjave ustanovljuje da se korpus korisnog znanja, o kojem sve više ovisi suvremeno društvo, mora oblikovati na znanstveni način. Moraju se istraživati najprikladniji načini njegova korištenja, osobito u gospodarstvu. Sveučilišta, koja su središnja mjesta stvaranja, oblikovanja i prenošenja znanstvenih spoznaja i korisnih znanja, morat će u procesu stvaranja novog društva odigrati ključnu ulogu i uspostaviti otvorenu, dvosmjernu suradnju s gospodarskim subjektima, posebice industrijom, na istraživačkim i razvojnim projektima i programima.
Što treba načiniti da bi se uspostavila bolja suradnja sveučilišta i gospodarstva?
- Već danas postoje primjeri izvrsne suradnje pojedinih fakulteta i istraživačkih instituta s gospodarstvom. Posljednjih se godina ta suradnja promiče i europskim programom Obzor 2020 (Horizon 2020), koji potiče upravo takve suradničke projekte. Međutim, tu bi suradnju trebalo osnažiti i uspostaviti snažan inovacijski ekosustav. U spomenutoj izjavi Akademije s tim u vezi se ističe: Sveučilišta i istraživački instituti moraju redefinirati svoju misiju - pojačati svoju društvenu i gospodarsku ulogu i u skladu s tim strateški se usmjeriti prema inovativnosti kako bi se aktivno uključili u gospodarsku reformu i industrijski razvoj. Uvjet su za to čvršći partnerski odnosi s gospodarstvom i poslovnom zajednicom. Takvoj ulozi sveučilištā i istraživačkih instituta treba podrediti propise kojima se uređuju znanost, istraživanja i visoko školstvo, i to po mogućnosti samo jednim zakonom. Moraju se razraditi i donijeti novi kriteriji za cjelovitije vrednovanje istraživačkog prinosa znanstvenikā i sveučilišnih nastavnika koji, uz ocjenu bibliografske komponente, moraju uključiti i sljedeće kriterije (sastavnice): stvaranje novih ideja, stvaranje i prijenos novih spoznaja, stvaranje novih procesa, proizvoda i usluga, stvaranje i poticanje novog poduzetništva Za sve sastavnice istraživanja moraju se utvrditi mjerljivi parametri, uravnoteženo uključeni u uvjete napredovanja u znanstveno-nastavnim i znanstvenim zvanjima. Za poticanje inovativnosti, osim vrednovanja novih ideja, jednako je važno vrednovati i sve ostale komponente istraživačkog stvaralaštva.
STRATEŠKE ODREDNICE
Ima li nade da se u Hrvatskoj dogode takve promjene, u skladu s 21. stoljećem?
- Podsjetio bih da je nakon objavljivanja izjave Važnost znanja i primjene znanja za izlazak iz krize i razvoj Hrvatske Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti pripremila za Ministarstvo znanosti i obrazovanja dokument Smjernice za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije (objavljen u travnju 2012.). Taj je dokument poslužio kao podloga za pripremu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, koja je usvojena u Hrvatskom saboru dana 17. listopada 2014. godine. U poglavlju Znanost i tehnologija obrađuju se strateške odrednice o kojima govorimo. Umjesto da ih prepričavam, prenosim jedan njihov dio:
Hrvatska treba razvijati nacionalni trokut znanja povezan s europskim i svjetskim znanjem, a ostvaren suradnjom obrazovnog i istraživačkog s poslovnim sektorom, posebice industrijom, i tako stvarati Hrvatski visokoobrazovni i istraživački prostor u kojem djeluju javne i privatne visokoobrazovne i istraživačke institucije te surađuju s gospodarstvom i društvenim djelatnostima. Nije riječ samo o novim zahtjevima, nego i novim mogućnostima koje se otvaraju hrvatskim istraživačima i hrvatskoj znanosti te istraživanju i inovacijama u Hrvatskoj.
Istraživanje i inovacije postavit će se u središte nacionalne strategije razvoja i tako pridonijeti razumijevanju i općem prihvaćanju njihove društvene i gospodarske uloge i zadaća, a uspješnost hrvatske znanosti mjerit će se ne samo doprinosom globalnom fondu znanja, nego i društvenom i gospodarskom razvoju Hrvatske. Pritom će se voditi računa o zadaćama visokog obrazovanja i znanosti koje su šire od trenutačnih i kratkoročnih potreba društva i gospodarstva te ulozi poduzetništva u stvaranju inovacija.
Odgovornost za istraživanje i razvoj uvest će se u programe svih ministarstava uz djelotvornu međuresornu koordinaciju. Unaprijedit će se korištenje svih državnih izvora javnog financiranja istraživanja i razvoja. Jačat će se suradnja javnih poduzeća, komunalnih društava i državnih institucija sa sveučilištima i znanstvenim institutima na istraživanju i razvoju vezanom uz društvene izazove. Europska unija objedinjuje sve dosadašnje istraživačke i inovacijske programe. To će učiniti i Hrvatska i dopuniti ih onima koji dosad nisu uspostavljeni, a pretpostavka su razvoja znanosti i tehnologije, ali i društvenog i gospodarskog napretka. (...)
Mislim da bi bilo jako važno što je moguće brže poraditi na uspostavljanju okvira za oživljavanje hrvatskog inovacijskog trokuta znanja.
Od donošenja Strategije protekle su gotovo četiri godine. Događa li se nešto u vezi s tim?
- Provedbu Strategije usporili su parlamentarni izbori, promjene vlada i niz promjena u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Mijenjao se i sastav Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i koordinaciju strategija i djelovanja na području obrazovanja i znanosti. Aktualno posebno stručno povjerenstvo imenovalo je Ekspertnu radnu skupinu za reformu obrazovanja. Upravo počinje eksperimentalna provedba kurikularne reforme u dijelu osnovnih i srednijih škola. Dakle, nešto se počelo događati.
O provedbi ostalih jako važnih dijelova Strategije malo se zna i govori. Podsjećam da Strategija uz poglavlje o odgoju i predvisokoškolskom obrazovanju sadržava i sljedeća poglavlja: Cjeloživotno učenje; Visoko obrazovanje; Obrazovanje odraslih; Znanost i tehnologija.
Provedbu strategije u području visokog obrazovanja te znanosti i tehnologije usmjerava i prati Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj Hrvatskog sabora. Treba istaknuti da je to Vijeće, između ostalog, iniciralo i predložilo uspostavu znanstvenih centara izvrsnosti, koji su nedavno počeli rad.
Također, Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ) svojom sustavnom aktivnošću podupire ostvarenje strateških ciljeva. Misija Zaklade je osiguravanje potpore za pokretanje znanstvenih, visokoobrazovnih i tehnologijskih programa i projekata te poticanje međunarodne suradnje ulaganjem u ideje, ljude, suradnju i izvrsnost. Svaki natječaj Zaklade ima za cilj potaknuti suradnju s gospodarstvom ili drugim znanstvenim ustanovama, poduprijeti obrazovanje i razvoj darovitih i kreativnih pojedinaca, razvoj hrvatskog visokoobrazovnog i znanstvenog prostora i stvoriti rezultate koji stimuliraju hrvatsko gospodarstvo i dobrobit društva.
Međutim, sve su te aktivnosti jako ograničene vrlo malim raspoloživim financijskim sredstvima. Posebno stručno povjerenstvo za provedbu Strategije trebalo bi djelovati tako da Vlada i Hrvatski sabor porade na provedbi strateške odrednice prema kojoj bi trebalo "ostvariti porast ulaganja u istraživanje i razvoj od 1,4% BDP, od čega 0,7% putem državnog/javnog financiranja, a općim refokusiranjem izdataka prema istraživanju i inovacijama te malim i srednjim poduzećima te jačanjem financiranja istraživanja i razvoja koje provodi poslovni sektor i iz drugih nacionalnih i stranih izvora težiti postizanju ulaganja od 2% BDP-a u 2020.".
NOVA GENERACIJA
Može li se takav porast ulaganja u istraživanje i razvoj ostvariti?
- S obzirom na to da je od donošenja Strategije prošlo već dosta vremena, o njezinim se odrednicama u javnosti i politici sve manje govori. Iznimka je jedino kurikularna reforma, koja je čak i previše ispolitizirana. Mislim da bi sve ostale sastavnice Strategije trebalo ponovno dovesti u fokus javnosti i politike i upozoriti na važnost njihovih provedbi.
Možda bi bilo mudro, četiri godine nakon donošenja, pokrenuti proces njezine revizije. Taj bi proces pobudio zanimanje stručne i šire javnost i, što je najvažnije, političkih struktura. Svima bi trebalo postati sasvim jasno da je znanje, dakle ljudski potencijal, osnovna poluga razvitka i da je za svekoliki napredak, obrazovni i istraživački sustav mnogo važnije od često prenaglašavanih ostalih infrastrukturnih sustava. Ljudi su glavni nositelji ideja, informacija i novih znanja. Oni su strateška osnovica i kapital u suvremenom društvu i gospodarstvu. Za razliku od materijalnih, intelektualni i stvaralački potencijali nemaju granica.
Promjene u visokoškolskoj i istraživačkoj zajednici neće biti dovoljne ako se ne provedu i u poslovnom sektoru. Iskustva pokazuju da su tijekom privatizacije u rijetkim poduzećima zadržane ili pokrenute djelatnosti istraživanja i razvoja. Također rijetki su primjeri da hrvatska poduzeća koja djeluju u sastavu europskih i globalnih korporacija preuzimaju visokostručne i istraživačko-razvojne poslove i otvaraju takva radna mjesta. Trebat će nam nova generacija poduzetnika i menadžera, koji će biti spremni i sposobni za istraživanje, razvoj i inovacije kako bi gospodarstvo u većoj i potrebnoj mjeri moglo stvarati novu vrijednost.
(D.J.)
SINIŠA MALEŠEVIĆ
U 21. STOLJEĆU NACIONALIZAM JE OKOSNICA DRŽAVNE LEGITIMACIJE
Države-nacije nastaju vrlo kasno u povijesti. Francuska i američka revolucija inicirale su taj proces stvaranja nacionalnih država, ali tek nakon Drugog svjetskog rata i dekolonizacije bivših europskih kolonija u Aziji, Africi i Južnoj Americi nacije-države i nacionalizam postaju dominantan oblik političke legitimizacije u svijetu. Do vremena stvaranja države-nacije dominiraju drugi oblici državne organizacije - imperiji, patrimonijalna kraljevstva, gradovi-države itd. Francuska i američka revolucija inagurirale su potpuno drukčiji model legitimiranja vladavine - dotad je vlast bila utemeljena na božanskim principima ili na aristokratskim i dinastijskim pravima - naglašava dr. Siniša Malešević, profesor sociologije na Sveučilištu u Dublinu, autor knjige "Države-nacije i nacionalizmi", te dodaje:
- Revolucije su uvele ideju vladavine naroda. U tom kontekstu nacionalizam postaje ključni ideološki diskurs jer ustoličuje naciju kao primarnu jedinicu ljudske solidarnosti i političke legitimnosti. Međutim, taj se proces razvijao vrlo stupnjevito - u početku su samo kulturne i političke elite zastupale nacionalne projekte, a tek poslije je nacionalizam zahvatio i ostale društvene skupine - srednju klasu, a tek početkom 20. stoljeća i ostale skupine. Čak ni Francuska, koja je kolijevka nacionalog projekta, nije potpuno bila nacionalizirana do 20. stoljeća. U poznatoj studiji "Od seljaka do Francuza" Eugen Weber pokazuje kako se krajem 19. stoljeća većina stanovnika Francuske još uvjek nije osjećala Francuzima, nego je njezin identitet bio primarno lokalni, regionalni i religijski. Za uspješnu reprodukciju nacionalizma ključne su bile državne institucije, a osobito obrazovni sustav, administracija, vojska, policija, sudstvo, kao i mediji. Međutim, nacionalizam se reproducira i kroz nedržavne institucije i obiteljske mreže. U tom smislu 21. stoljeće samo je nastavak dugoročnih procesa nacionalizacije stanovništva: dok je u 19. stoljeću samo mali broj stanovnika Europe bio "nacionalo osviješten", danas su to gotovo svi. Dok god je država-nacija jedini legitimni oblik teritorijalne vladavine u svijetu, nacionalizam će ostati jak, jer je to primarni oblik legitimacije postojećih državnih struktura. I Ujedinjeni narodi počivaju na istom principu, da su države-nacije jedini legitiman model teritorijalne vladavine, a svi se ostali oblici teritorijalne organizacije države smatraju nelegitimnim.
TRAJNI NACIONALIZAM
Koje su razlike između nacionalizama i država-nacija 20. stoljeća, i tih paradigmi u vremenu sadašnjem, sad već gotovo dva desetljeća u 21. stoljeću?
- S obzirom na to da je stanovništvo u 21. stoljeću puno izloženije organizacijskim utjecajima koji stvaraju i reproduciraju nacionalno centrične institucije i javne diskurse, nacionalizam je još jači u ovom stoljeću nego prije. Za sustavni uspjeh nacionalizma potreban je relativno jak i centraliziran državni aprat, postojanje adekvatnih infrastruktura koje uključuju transportne i komunikacijske mreže koje obuhvaćaju cijelu državu, razvijenu medijsku i nacionalno usmjerenu kulturnu produkciju te visok stupanj pismenosti stanovništva, tako da se nacionalni projekti mogu komunicirati stanovništvu itd. To se ne odnosi samo na državno inducirane nacionalizme nego i na društvene pokrete koji nastoje stvoriti nove države-nacije ili ujediniti "razdvojene" pripadnike nacije u zajedničku državu.
Sve je to puno razvijenije u 21. stoljeću te tako postoje jače pretpostavke za razvoj i reproduciranje nacionalno centričnih pogleda na svijet. U tom kontekstu globalizacija nije zaustavila nacionalizam; upravo suprotno, globalizacija je stvorila još jedan organizacijski okvir za reproduciranje nacionalnih narativa koji se sad uspoređuju i konkuriraju jedni drugima. Globalizacija je također potakla defenzivne nacionalizme koji vide globalizaciju kao kulturnu asimilaciju. Dakle, u posljednjih 20-ak godina nacionalizam je postao još jači i vidljiviji, osobito u društvima koja je zahvatila intenzivna modernizacija kao što su Indija, Kina, Turska ili Brazil.
Kad sve to stavimo u hrvatski kontekst, bolje reći, u okvire Balkana, odnosno država nastalih raspadom bivše SFRJ, do kakvih zaključaka dolazimo? Naime, dojam je da zapravo cijela ova regija, uključujući i RH, jednim svojim dijelom, većim ili manjim, još živi zaglavljena u maglama 20. stoljeća. Kako to tumačite?
- Naš je prostor također dio tih svjetskih procesa i u tom kontekstu trebamo analizirati rast nacionalizama kao nešto što nije specifičnost jugoistočne Europe. Nacionalizam je svagdje u porastu - od Filipina i Izraela do Rusije, SAD-a, Britanije, Mađarske ili Poljske. Naravno, relativno blisko iskustvo rata kod nas je dodatno pojačalo intenzitet nacionalizama i nacionalno centričnih interpretacija svakodnevnog života. S jačanjem nacionalnih država nacionalizam također jača. U 21. stoljeću jednostavno se ne možete riješiti nacionalizma jer je on okosnica državne legitimacije. U tom kontekstu političke elite mogu uvjek igrati na nacionalnu kartu i delegitimizirati svoje protivnike kao nedovoljno patriotične. Ono što se može učiniti jest pacificirati nacionalizam, to jest učiti ga manje etničkim a više građanskim, smanjiti njegov intenzitet i civilizirati javni diskurs, gdje nečiji politički protivnik nije neprijatelj kojeg treba eliminirati, nego sugovornik u dijalogu o budućnosti nacionalnih projekata.
KULTURA DIJALOGA
S tim u vezi - kako objašnjavate to što se kod nas još uvijek vode rasprave oko Drugog svjetskog rata, partizana, Tita, komunizma, ustaša, NDH...?
- Slične rasprave postoje i u drugim društvima, pogotovo u istočnoj Europi, gdje su povijesne podjele izrazito jake i gdje još uvjek ne postoji konsensus oko ključnih događaja iż prošlosti. Pogledajte Poljsku ili Ukrajinu, tamo se vode još žešće rasprave i sukobi oko podjela iz Drugog svjetskog rata i sovjetskog razdoblja. Naravno, političari često svjesno potiču takve sukobljene diskurse po staroj i vrlo uspješnoj formuli Divide et impera. Dok god se raspravlja o ustašama, partizanima i sličnim temama ne mora se raditi na rješavanju stvarnih svakodnevnih problema hrvatskog društva. I u drugim europskim zemljama postoje slični problemi. Na primjer, Španjolska još uvijek nije nadišla ideološke podjele s obzirom na građanski rat i Francovu diktaturu. Grčka je i danas podijeljena u ocjenama svog građanskog rata i njegovih posljedica. U Irskoj su sukobi na sjeveru ostavili duboke tragove na javni diskurs, a čak ni podjele iż građanskog rata iz 1920. nisu još potpuno prevladane.
Mislim da se te teme ne mogu i ne trebaju gurati pod tepih, nego su protrebni otvoreni i iskreni dijalozi o prošlosti u koje treba uključiti domaće i međunarodne stručnjake (povjesničare, sociologe, politologe itd.), kao i različite predstavnike građana. Mislim da se nikad neće postići potpuna suglasnost oko tih teških tema, ali je nekakav širi okvirni konsenzus oko načina na koji se vodi dijalog moguć. Naravno, u demokraciji će ljudi uvjek imati različita mišljenja i to je dobro, ali ako postoji mogućnost za umjereni, racionali dijalog bez nasilja i prijetnji, onda nije ni potrebno inzistirati na jedinstvenoj interpretaciji prošlosti. Mislim da je važnije uspostaviti civiliziranu kulturu dijaloga nego postići dogovor oko svih ključnih događaja iz prošlosti.
(D.J.) VEDRAN ANTOLJAK
GRADIMO VLASTITI BIZNIS U HRVATSKOJ
Sense Grupa danas je vodeća izvorno hrvatska tvrtka u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Naših 50 stalnozaposlenih poslovnih savjetnika i mreža s više od 150 partnera pomažu korporacijama, tvrtkama, organizacijama i javnoj upravi da posluju bolje i profitabilnije. Od 2007. do danas uspješno smo surađivali s više od 600 lokalnih, regionalnih i međunarodnih organizacija, koje su na temelju naše suradnje ostvarili milijarde kuna dodane vrijednosti i stvorile tisuće novih radnih mjesta.
- Tijekom tog razdoblja naši konzultanti su se kontinuirano razvijali kako bi stvorili vrhunska znanja i vještine te time pomogli našim klijentima i partnerima da rastu brže od drugih. Iako na samom početku mnogi nisu vjerovali da je moguće izgraditi konzultantsku kuću poput Sense Consultinga danas, mi smo u tome uspjeli. Naše talentirane, predane i kreativne kolegice i kolege te partneri u mnogim područjima zanče najviši standard kvalitete usluga i stvaraju trendove suvremenog poslovanja.
- Makroekonomski Hrvatska je u posljednjih 18 godina napredovala, a gospodarski je rast također pokazao vrlo dobre rezultate. Međutim, neke države EU-a napredovale su još bolje i vjerujem da nam je svima žao što Hrvatska nije postala referentni primjer nekim državama koje su bile iza nas na početku 21. stoljeća. No mislimo da je puno bolje biti usredotočen na to kako možemo napraviti bolju budućnost negoli tražiti krivce za pogreške iz prošlosti. Drago nam je vidjeti napore vlada usmjerene smanjivanju administrativnih prepreka i poboljšanju uvjeta poslovanja u Hrvatskoj. To je dugotrajan proces i vjerujemo da Hrvatska može još brže i bolje napredovati u budućnosti te stoga nadalje gradimo naš biznis u Hrvatskoj. Međutim, žao nam je što od početka stoljeća do danas još nije moderniziran obrazovni sustav, nego je njegova kvaliteta znatno narušena u posljednjem desetljeću. To hrvatskim tvrtkama stvara velike probleme u obliku nedostatka adekvatne radne snage za digitalno doba. To je jedan od ključnih problema za daljnji razvoj te se hitno mora riješiti.
- Nažalost, Hrvatska je još uvijek u tranzicijskom razdoblju, posebno kada pričamo o mentalnom sklopu. Kod nas još uvijek prevladava razmišljanje koje smo imali u socijalizmu, kao, na primjer, pozivanje na stečena prava radnika, nedostatak pojma o nužnosti stalnih promjena i cjeloživotnog obrazovanja. Poduzetništvo, profit ili uspjeh smatraju se negativnim pojmovima iz percepcije prosječnog građanina, a mnogi očekuju od Vlade da im riješi njihove probleme nekonkurentnosti. U gospodarstvu izgleda da nismo još prihvatili pravila prirodne selekcije i životnih ciklusa.
- Zaključno: Hrvatska je jako napredovala u posljednjih 27 godina, ali to ne znači da nije mogla još bolje se razviti. Trebamo se fokusirati na budućnost, a ne se konstantno vraćati u prošlost. Kao i svaka druga država, Hrvatska čini pogreške i to će činiti i u budućnost. I to je dobro, jer svaki put uspjeha podrazumijeva pogreške. Svatko od nas, bilo u gospodarstvu bilo u drugom aspektu života, treba iz počinjenih pogrešaka steći pouke i primjereno ih primijeniti. Mislimo da Hrvatska može i treba biti najbolja država za život i rad. Slijedimo primjer jedinstva, požrtvovnosti, ali i mudrosti, sustavnosti i poniznosti naše nogometne reprezentacije i uspjeh hrvatskog gospodarstva neće izostati.
Piše: Vedran ANTOLJAK