Kako promijeniti razmišljanje i ostvariti uspjeh u Hrvatskoj, i naravno u njoj ostati, jedno je od najčešće postavljanih pitanja u posljednje vrijeme. Zašto mladi misle da su u inozemstvu mnogo bolji uvjeti za postizanje uspjeha? Trebamo li promijeniti stav i početi graditi uspjeh u Hrvatskoj? Kako možemo zaustaviti odljev mladih u inozemstvo? Sve su to pitanja koja traže odgovore, ali i nameću neke zaključke zašto je stanje takvo kakvo jest posljednjih godina.
S tim u vezi obeshrabruju brojni negativni primjeri. Najnoviji je propast Agrokora Ivice Todorića, ali i još uvijek podosta izražena negativna poduzetnička klima u državi. Prisjetimo se i tajkunizacije, pretvorbe i privatizacije na hrvatski način, od propasti primjerice Josipa Gucića, ili Miroslava Kutle, što su također faktori koje treba uzeti u obzir. Prisjetimo se i onih odgovornih poduzetnika koji su propali ne svojom krivnjom nego zbog tromosti sustava, birokracije, dvojbenih zakona. Ipak, unatoč tim lošim primjerima, treba poručiti mladima da inozemstvo nije jedino mjesto gdje se može postići uspjeh.
Neki primjeri pokazuju da je to moguće, kao što je slučaj s Emilom Tedeschijem, hrvatskim poduzetnikom, osnivačem i vlasnikom Atlantic Grupe, da o Mati Rimcu i ne govorimo. No, to su ipak veliki igrači, ali ima i drugih pozitivnih primjera.
Dakle, tko su oni koji stvaraju nova rješenja, ruše stare paradigme i unaprijeđuju svakodnevni život ljudima u svojoj sredini? Idemo redom:
U Hrvatskoj se svake godine lansira približno 15 tisuća novih tvrtki, mnoge od njih kreću u biznis s velikim samopouzdanjem, inovativnim vizijama, spremnošću suočavanja s izazovima i uspjehom koje generira rast ekonomije. To znači da ima i onih koji vjeruju u ekonomski snažnu i inovativnu Hrvatsku, u kojoj dobre i kreativne ideje zaslužuju priliku za potporu i razvoj. IT inženjeri, znanstvenici, vizionari, samouvjereni start-up vlasnici, profesori graditelji, studenti s inicijativom, samo su neki od hrvatskih stvaratelja. Oni koji su prvu investiciju već dobili kako bi kao talentirani poslovnjaci skupa s uposlenima radili u korist sebe naravno, ali i u korist zajednice.
GUNĐANJE I ZIJEVANJE
Zašto ostati i graditi uspjeh u Hrvatskoj, između ostalih na to pitanje odgovara i Mirko Logožarom, pokretač crowdfunding kampanje “Ostaše”, koji se i sam odlučio na pokretanje vlastitog posla kroz Facebook projekt Eat Different preko kojeg je počeo educirati ljude o zdravom načinu života kroz pravilnu prehranu, fizičku aktivnost i pozitivan način razmišljanja. Logožar stoga navodi: “Svakog tjedna iz Hrvatske odlazi više od 1000 ljudi u potrazi za boljim životom. Glavni pokretač te mase ljudi je potraga za poslom, jer navodno u Hrvatskoj posla nema. Istovremeno, na burzi rada su otvorene mnoge poslovne ponude na koje se nitko ne javlja”, kaže Logožar te dodaje: “Postavlja se pitanje, što se to događa s Hrvatima, i zašto se ne žele zapošljavati u Hrvatskoj, bar oni koji to mogu, ili bi mogli? S druge strane, milijuni turista svake godine dolaze u Hrvatsku na odmor, što dokazuje da živimo u predivnoj zemlji punoj sjajnih destinacija i očaravajućih ljepota. No, čini se kako to Hrvatima nije važno, jer pakiraju kofere žudeći za uspjehom, koji im se vrlo vjerojatno krije ispred očiju i u Hrvatskoj”. Logožar odgovara i je li rašireni negativizam u društvu krivac neuspjeha u Hrvatskoj: “Mnogi ljudi smatraju da vani teku med i mlijeko. No, nažalost, tomu nije tako. Uvjeti vani možda i jesu bolji nego u Hrvatskoj, no to ne znači da se u Hrvatskoj ne može uspjeti. Dapače, u Hrvatskoj konkurencija nije toliko velika kao vani, pa je ponekad i lakše ulaziti u neki biznis. Ono što je ključni problem jest negativna atmosfera koja se nadvila nad hrvatski narod. Svi kukaju, žale se na uvjete, traže spas u inozemstvu. I dok ispijaju kave u kafićima i gunđaju, neki Hrvati u njihovoj blizini grade uspješne biznise u Hrvatskoj. Čini se kako je problem stav, a ne lokacija na kojoj se nalaze. Osoba s negativnim stavom uvijek će sve događaje oko sebe gledati kroz prizmu negativnosti. Tako će prvo biti kriva država, zatim zapošljavanje preko veze zbog kojeg nisu dobili posao, pa će reći da nesposobni ljudi rade određene poslove koje bi oni obavljali mnogo bolje i još hrpa primjera gdje samo pričaju, pričaju i pričaju. Jednostavno je stvar stava. Što pojedina osoba smatra ne mogu znati, ali mogu izraziti svoje mišljenje. Ovdje će pronaći hrpu razloga za svoj neuspjeh, a ni jedan, naravno, neće biti oni sami. Istovremeno, u drugim zemljama ne žele pronaći razloge za neuspjeh, nego se prime posla, jer tamo nemaju što drugo raditi nego zasukati rukave i primiti se posla. Nije isto nemati novca doma, gdje se možeš nekome obratiti za pomoć, i 2000 km daleko u Irskoj. Uostalom, tamo sigurno imaš manje ljudi za popiti kavu. I to je, prema mome mišljenju, jedina razlika”, zaključuje Logožar.
Dakle, može li mladi poduzetnik u Hrvatskoj uspjeti sa svojim projektima? Priče onih koji su odlučili ostati govore - može se! Postoje, dakle, oni koji su stisnuli zube, koji su shvatili kako treba funkcionirati moderni menadžment, i dokazali da je upornost jedna od najvećih ljudskih vrlina. Svi najbolji poduzetnici znaju reći: “Od države ne trebam ništa, ne tražim ništa, ne očekujem ništa, samo želim da me pusti da radim i da mi ne podmeće nogu”. Međutim, ipak država ima veliku ulogu u razvoju poduzetništva i tu svoju ulogu treba obavljati. Država ne može umjesto poduzetnika nastupati na tržištu, pregovarati i ugovarati proizvode, ne može niti proizvoditi, niti organizirati proizvodnju, niti voditi poduzeće. Ali može i mora ispred poduzetnika “čistiti put”, eliminirati prepreke...
MLADI I SPOSOBNI
Jedan od pozitivnih primjera je i mladi poduzetnik Matija Kopić, osnivač poduzeća Farmeron iz Osijeka. Matija je kreirao originalni softver, jedinstvenu web-aplikaciju koja pomaže vlasnicima najvećih stočarskih farmi u svijetu da “upravljaju” s gotovo milijun krava. A razvija se i dalje.
Tu je još jedan mladi poduzetnik s područja visokih tehnologija Alan Sumin. Njegova tvrtka Nanobit d.o.o. jedno je od najboljih svjetskih poduzeća na području računalnih igara za mobitele. Ili Marijan Mareković, vlasnik i direktor poduzeća Dam d.o.o., iz Lozana pokraj Virovitice, “kralj kamilice”, najveći proizvođač kamilice u Europi.
To su pojedinci (ima ih još na stotine!) koji stvaraju, proizvode, izvoze i zapošljavaju. Oni pokazuju da imamo ljude koji znaju, hoće i mogu i koji svojim radom i zalaganjem izvlače Hrvatsku iz krize. O tim i takvim ljudima djeca bi trebala učiti u školi, njihovi primjeri mlade bi trebali motivirati da rade i stvaraju. Samo treba dobro odvagnuti čime se baviti.
Naravno, može se uspjeti i u poljoprivredi, unatoč suprotnim mišljenjima, jer niz je primjera da je u Hrvatskoj priličan broj mladih koji se bave poljoprivredom, uključujući dakako i OPG-ove. Oni se ne boje straha za opstanak, s obzirom na to da je sve više mjera (novca) iz EU fondova za mlade poljoprivrednike. Uglavnom, tko god ima volju za radom može uspjeti i baveći se poljoprivredom, ali isto tako treba dobro odvagnuti čime se baviti tj. prepoznati što na tržištu nedostaje.
Na kraju, sjećate se mladog inovatora Ivana Mrvoša iz Solina koji je 2015. godine predstavio svoju inovaciju - “pametnu klupu”. Klupa koja se puni solarnom energijom te ima priključke sa kojima se mogu napuniti mobiteli, uključiti USB, imati Wi-fi, te sustav hlađenja dok sjedite, i sve to ugrađeno u 15 senzora. Danas to više nije priča nego ozbiljan posao, “pametne klupe” iz Solina sada se nalaze diljem svijeta, ima ih u desecima država na svim kontinentima.
Zaključak bi bio (neo)očekivan: U Hrvatskoj se može uspjeti, ako imaš pravu ideju, ili, po domaći, manje gunđanja - više rada. Odlika poduzetnika jest prilagoditi se situaciji u kojoj se zemlja nalazi. Poruka mladih poslovnih ljudi, menadžmenta koji prati svjetske trendove, svih koji su odlučili ovdje graditi poslovno carstvo i koji su evidentno sposobni ostvarivati dobre rezultate i u RH, glasi: “Možda je teže, ali sposobni mogu uspjeti i u Hrvatskoj”. Zato navodimo još nekoliko primjera. To su i Damir Podhorski, vlasnik internetske marketinške agencije Escape, ili već spomenuti Mate Rimac koji je osnovao tvrtku Rimac Automobili s idejom razvoja i proizvodnje najnaprednijih električnih sportskih automobila na svijetu. No, da bi sve pozitivne primjere pobrojali, trebao bi nam cijeli Magazin. Stoga skratimo priču: Svim problemima unatoč, hrvatski potencijali, ljudi kadri ovdje raditi i poslovati nisu nikakav izuzetak od pravila, nego pravilo koje funkcionira, bez obzira na to što defetisti i negativisti o tome mislili. Drugim riječima, bolja Hrvatska postoji, i tu je oko nas.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
DR.SC. MIRJANA MATEŠIĆ:
Dodana se vrijednost temelji na znanju
Uz niz sektorskih inicijativa u Hrvatskom poslovnom savjetu za održivi razvoj (HR PSOR) radimo i na izradi Akcijskog plana za implementaciju Ciljeva održivog razvoja u Hrvatskoj. Naime, najesen će biti tri godine kako su Ujedinjeni narodi donijeli novi razvojni Program 2030 koji se temelji na 17 Ciljeva održivog razvoja, a svaka zemlja dužna je analizirati svoj doprinos ostvarenju tih ciljeva, uložiti dodatne napore tamo gdje prostoji potreba te o napretku izvještavati.
Smatramo da se po tom pitanju ne čini dovoljno, posebno je neaktivan javni sektor, a najviše nedostaje međusektorskog dijaloga te razgovora o temi u javnom prostoru koja bi potaknula širu društvenu reakciju te doprinos ostvarenju ovih ciljeva. Nasuprot Hrvatskoj, ovakva se javna rasprava vodi u zemljama EU-a te rezultira mnogim društvenim i ekonomskim promjenama, a izostankom reakcije u Hrvatskoj izostat će i napredna inovativna rješenja koja su važna i za razvoj ekonomije i društva.
O čemu ovise poslovni uspjesi u budućnosti?
- O našoj sposobnosti da razumijemo i primijenimo promjene u poslovnim modelima, sustavu obrazovanja i drugim društvenim procesima, ovisit će prelazak na održivi razvoj. No prije svega treba zaživjeti razumijevanje da se bez promišljanja o utjecaju na održivost, nikakvi poslovni ni drugi procesi neće moći uspješno odvijati u budućnosti. Što prije gospodarstvenici shvate da je upravljanje utjecajem na održivost preduvjet za uspjeh već u kratkoročnom razdoblju, a svakako kasnije, prije će nastupiti potrebne promjene. A kada pitanje održivosti bude prepoznato kao pitanje poslovne strategije, onda će i jačati uloga organizacija koje predvode uvođenje OR-a te će i članstvo u istima predstavljati važnost i predanost tomu da se promjene ne samo komuniciraju nego i provode. Dok je situacija kao sad, kada se tema održivosti veže uz reputaciju, a u poslovnom subjektu provodi putem donacija, a ne putem promišljanja i uvođenja promjena u poslovne i proizvodne modele, rezultati će izostati.
Između ostaloga, u sklopu projekta Povelja o raznolikosti Hrvatske, održavaju se treninzi za menadžere na temu Politika raznolikosti. Možete li to malo pojasniti, o čemu se konkretno radi?
- Povelja o raznolikosti jedan je od sektorskih programa koje trenutačno provodimo, a cilj mu je poticanje raznolikosti i uključivosti na tržište rada svih manjinskih ili potencijalno ugroženih skupina. Cilj Povelje je potaknuti organizacije (ne samo poslovne) na izradu politike raznolikosti u sklopu koje se u procese upravljanja ljudskim potencijalima, kao što je primjerice najvažniji proces zapošljavanja, uvode metode koje isključuju pristranost. Rezultat uključivanja i raznolikosti je osnaživanje manjinskih ili ugroženih skupina s jedne strane, a s druge strane angažman zaposlenika koji se temelji isključivo na kompetencijama, što može značajno utjecati na kvalitetu zaposlenika i uspjeh organizacije.
Razvojnu paradigmu promoviraju Ujedinjeni narodi, ali i Europska komisija?
- Naravno da jest. Pitanje je samo na kojim se vrijednosnim postavkama očituje taj razvoj. On svakako ne smije biti u korelaciji s materijalnom potrošnjom, odnosno održivi razvoj očituje se u načinu kako se stvara nova vrijednost koja se ne temelji na potrošnji materijala i energije, nego je dodana vrijednost temeljena na znanju, pametnim rješenjima, korištenju otpadnih materijala i drugih naprednih poslovnih modela. To znači da je jedina razvojna paradigma koja je realna ona koja se temelji na održivom razvoju, odnosno ona koja razvoj ne temelji na rastu u materijalnom smislu nego na povećanju vrijednosti. Održivi razvoj nije razvojna paradigma koju promoviraju samo Ujedinjeni narodi, nego to čini i Europska komisija koja u tome želi postati predvodnica. U tom smislu se u EU događaju mnoge promjene i provode mnoge aktivnosti. Primjerice, nedavno osnovana Multisektorska platforma za Ciljeve održivog razvoja Europske komisije upravo radi na razradi metodologije za dodjelu Europske nagrade za doprinos ostvarenju Ciljevima održivog razvoja za koju će se, kako sada stvari stoje, natječaj raspisati već najesen.
Imamo li sposobne ljude koji mogu ponuditi nova, razvojna rješnja?
- Svugdje ima naprednih i sposobnih ljudi koji mogu ponuditi nova rješenja i potaknuti razvoj prema održivosti. Samo je pitanje jesmo li kao društvo stvorili uvjete u kojima se inovacije potiču i vrednuju te dodatno, jesmo li se dovoljno osvijestili da se inovacije moraju temeljiti na načelima održivosti, što znači energetskoj ili resursnoj održivosti, kružnim procesima, društvenoj uključivosti, ljudskim pravima te drugim temama koje pridonose ostvarenju Ciljeva održivog razvoja.(D.J.)
DR. SC. ANĐELKA STRAJHER:
Birokracija i dalje otežava poslovanje
Kako jedan od pozitivnih primjera poslovanja u Hrvatskoj, izabrali smo tvrtku Megatrend, koja se od 1991. godine do danas postupno razvijala i širila pa su 1995. potpisali ugovor o distribuciji informatičke opreme s IBM-om, što im je bila prekretnica, jer im je omogućila da se fokusiraju na informatičke tvrtke kao klijente. Osim s IBM-om, Megatrend je ostvario suradnju i s drugim svjetski poznatim proizvođačima informatičke opreme. Nekoliko godina Megatrend se bavio isključivo distribucijom, no vremenom, kako su se mijenjale okolnosti na tržištu, posao je proširen i na segmente suradnje s krajnjim korisnicima.
Jedna ste od rijetkih žena predsjednica uprave u Hrvatskoj. Sažeto, nešto o Magatrendu, o čemu se radi, koja rješenja i usluge nudite...?
- Megatrend dugi niz godina svojim klijentima isporučuje poslovne sustave bazirane na naprednim tehnologijama - to su rješenja poslovne analitike, izvještajni sustavi, sustavi za planiranje, rješenja predikativne analitike, optimizacijska rješenja... Sa svojim klijentima razvijamo partnerski odnos te su rješenja koja im isporučujemo rezultat zajedničkog rada i prilagođena svakom našem klijentu i njegovom poslovanju. Naši su klijenti iz gotovo svih djelatnosti, a najveći broj je iz tri tržišne niše - maloprodaje, turizma te proizvodnje.
Vezano uz poslovanje u RH, kakvo je danas stanje po tom pitanju, postoji li okružje uzajamnog povjerenja, stabilnih odnosa, ili toga svega nedostaje, i zašto?
- U Hrvatskoj je poslovanje jako dinamično - teško je ostvariti poslove povjerenja s klijentima i ponosni smo što nam to uspijeva već dugi niz godina, unatoč velikim potresima i poteškoćama s kojima se susrećemo. Iako svi mi moramo poslovati profitabilno, okruženje u kojem se veliki broj tvrtki ponaša na način da svojim dobavljačima spušta cijene u nedogled, sasvim sigurno nije dobro poslovno okruženje. Uspješno poslovanje moguće je samo ako su i klijenti i njihovi dobavljači zadovoljni postignutim dogovorom, a to je kod nas postalo zaista rijetko. Dodatno, ako je jedini kriterij najniža cijena, kvaliteta proizvoda, rješenja i usluga kontinuirano se smanjuje. Mi sami, kao i naše partnerske tvrtke, iskusili smo da na nekom natječaju posao dobije konkurentska tvrtka, i to na temelju najniže cijene. Klijenti ne dobivaju uslugu koju su očekivali i ugovorili, postaju nezadovoljni i to ne samo s tvrtkom koja je posao dobila, nego cijelu našu IT industriju doživljavaju kao nekompetentnu i nekvalitetnu.
Ima li Hrvatskoj dostatno kvalitetnih potencijala u menadžmentu, u poslovanju općenito, napose mladih snaga koje ostaju ovdje i ne odlaze u inozemstvo?
- U Hrvatskoj ima mnogo kvalitetnih kako mladih ljudi tako i onih s iskustvom, no, na žalost, ne dovoljno. Jako je veliki broj onih koji nisu spremni ulagati u sebe i u svoje znanje. Veliki broj ljudi naprosto ne prihvaća da njihova znanja i kompetencije nisu adekvatni za sadašnje potrebe i da bi se trebali prekvalificirati - tako je i u samim tvrtkama i na zavodima za zapošljavanje. Mi imamo dovoljan broj radno sposobnih ljudi, no neadekvatnog obrazovanja i uz nedostatak inicijative.
Najveći naš problem je skupa i neefikasna državna administracija. Administracija otežava poslovanje u RH, umjesto da osigura uvjete u kojima će se moći učiti, raditi, zaraditi i pristojno živjeti. Ja sam vječiti optimist i svakodnevno pokušavam i u Megatrendu i kod naših partnera poticati učenje i razvoj, pokušavam utjecati na to da se svi trebamo potruditi, učiti i raditi, nastojati pronaći neke nove produkte i rješenja, posebice način kako nove stvari komercijalizirati - proizvesti i uspješno plasirati na tržište. U Megatrendu imamo šarolikih iskustava - u zadnje vrijeme imamo dosta fluktuacije, pojedinci se ne snađu i ne zadovolje naše kriterije, a pojedine osobe iskažu se i nastave raditi i razvijati se zajedno s nama. Moram priznati da sam jako zadovoljna s mladim ljudima koji su zadovoljili te smo ih zaposlili unatrag nekoliko godina - jako su angažirani, pametni i sposobni i vrlo brzo napreduju. Trenutačno imamo nekoliko praktikanata koji pokazuju visoku razinu proaktivnosti te ćemo određeni broj njih nastaviti stipendirati, a poslije i zaposliti.
Je li i koliko je moderni i efikasni menadžment u poslovanju jedna od ključnih, relevantnih opcija za razvojnu budućnost Hrvatske?
- Da, obrazovan i efikasan menadžment je sasvim sigurno važan, a pod tim mislim na menadžment u privatnim i državnim tvrtkama, kao i u državnim institucijama. Možemo mi imati super sposobne direktore u privatnim tvrtkama, no ako takvi neće biti i oni koji vode državne institucije, kao i lokalnu samoupravu, nikad nećemo postati efikasni i uspješni.(D.J.)
Milijarda kuna za znanost
Sedamnaest ugovora o dodjeli nepovratnih sredstava, koji su dio poziva za ulaganja u vrhunsku opremu i znanstvenu infrastrukturu vrijednu milijardu kuna iz EU fondova, svečano je potpisano u ponedjeljak u Ministarstvu znanosti i obrazovanja u Zagrebu. Sredstva programa "Ulaganje u organizacijsku reformu i infrastrukturu sektora istraživanja, razvoja i inovacija" najveće su ulaganje u znanstvenu infrastrukturu i opremu u posljednjih deset godina, složili su predstavnici vlasti i korisnici sredstava. Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak čestitala je korisnicima i kazala: “Imamo razvoj novih prehrambenih centara i robotike u Zagrebu, razvoj metalske industrije u Međimurskoj županiji, projekt energetske učinkovitost u Splitu, istraživanje dijagnostike malignih bolesti u Osijeku, i druge projekte”, te dodala da se radi o značajnom poticaju za gospodarstvo, jer se svako uspješno gospodarstvo temelji na obrazovnom sustavu i izvrsnoj znanosti.
Ima onih koji vjeruju u ekonomski snažnu i inovativnu Hrvatsku, u kojoj kreativne ideje zaslužuju priliku za potporu...
U Hrvatskoj konkurencija nije toliko velika kao vani, pa je ponekad i lakše ulaziti u neki biznis...