ĐAKOVO

Nedavno međuvršnjačko nasilje koje se dogodilo nedaleko od školske zgradu u Đakovu, između dva desetogodišnjaka, ponovno je pokrenulo pitanje čini li se dovoljno kako bi se ono spriječilo. Dvojica mališana potukla su se nedaleko od škole, a uskoro se cijela priča našla u policiji i na društvenim mrežama.

I dok roditelji jednog od njih kažu kako ni jedno dijete više neće slati u školu zbog straha od nasilja, druga strana kaže kako je nasilju prethodio sukob s mlađim bratom. Kako rasplesti taj gordijski čvor i tko se ima pravo upetljati u priču poput ove pitali smo pravobraniteljicu za djecu Helencu Pirnat Dragičević.

Ured pravobraniteljice za djecu, kaže ona, prati pojavu nasilja među djecom posredno, preko izvještaja koje dobiva od Ministarstva znanosti i obrazovanja. Njima se, kaže pravobraniteljica, prijavljuju slučajevi u kojima roditelji ili institucije procjenjuju da nadležna tijela, najčešće škola, a ponekad i policija ili centar za socijalnu skrb, nisu primjereno reagirali.

- Primjerice, u 2017. godini primili smo 69 prijava koje se odnose na nasilje među djecom u odgojno-obrazovnim institucijama. Napominjemo da statistički podatci ne pokazuju nužno stvarnu sliku stanja jer mnogi slučajevi nisu prijavljeni, pogotovo kad govorimo o različitim oblicima psihičkog nasilja, nasilja preko interneta i slično - kaže pravobraniteljica.

Prema dostupnim istraživanjima, procjenjuje se da svako četvrto dijete doživljava neki oblik nasilja, uključujući i vrijeđanje i druge oblike nasilja preko interneta.

- U ovom području moramo računati i s velikim brojem neprijavljenih slučajeva te, neovisno o brojkama, moramo kontinuirano raditi na prevenciji nasilja - ističe pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević.

Škola i cijelo društvo ovoj problematici moraju pristupati preventivno, provodeći preventivne aktivnosti i programe kako do nasilja ne bi došlo, smatra pravobraniteljica. Najvažnija i sveobuhvatna preventivna aktivnost škole je, ističe, omogućavanje sigurnog ozračja za svu djecu, s jasnim stavom prema nasilju kao neprihvatljivoj pojavi za koju će uvijek uslijediti očekivane posljedice.

- Ovakvo ozračje postiže se kontinuiranom i višegodišnjom promišljenom politikom na razini cijele škole i ne može se ostvariti jednokratnim potezima tek nakon što do nasilja dođe. Nužno je izgrađivati suradničke odnose među učenicima i djelatnicima škole. Uz provođenje preventivnih programa za svu djecu, to uključuje i posebne oblike rada s djecom koja su doživjela nasilje i kojima treba pomoći da prevladaju stresnu situaciju i ojačaju samopouzdanje, ali i s djecom počiniteljima nasilja koja se trebaju suočiti s posljedicama neprihvatljivog ponašanja i koju nerijetko treba obuhvatiti i drugim kontinuiranim mjerama pomoći i podrške - ističe pravobraniteljica.

Da bi se škole mogle nositi s nasiljem koje čine djeca, napominje, nužno je dodatno i stalno educirati učitelje i školske stručnjake za provođenje programa prevencije nasilja te ih i osnažiti da se znaju i mogu uhvatiti u koštac s pojedinim problemima s kojima će se nužno susretati u radu s učenicima. Poželjno je, smatra pravobraniteljica, osigurati u školama stručnu službu ekipiranu potrebnim stručnjacima te surađivati s drugim institucijama i službama koje se bave zaštitom djece. U tom dijelu potrebna im je i podrška Ministarstva znanosti i obrazovanja, ali i lokalne zajednice.