Vezani članci
TEMA TJEDNA: MEDIJSKO ZAPOSTAVLJANJE SLAVONIJE I BARANJE (II.)
MEDIJI I REGIJA: DOPISNICI JAVLJAJU
TEMA TJEDNA: MEDIJSKO ZAPOSTAVLJANJE SLAVONIJE I BARANJE (III.)
Premijer Andrej Plenković nedavno je na početku Vladine sjednice u povodu Dana grada izjavio kako činjenica da se ona održava u Osijeku pokazuje usmjerenost Vlade da u ovom mandatu nastoji smanjiti nejednakosti u regionalnom razvoju zemlje i dati tome ne samo deklaratornu važnost već i konkretnim politikama, mjerama, proračunom i aktivnostima za razvoj grada Osijeka, Osječko-baranjske županije, ali i cijele Slavonije, Baranje i Srijema.
"Zbog toga smo ovdje u Osijeku osnovali i Savjet za Slavoniju, Baranju i Srijem i kroz tri sjednice toga savjeta dokazali kako je napravljen jedan novi mehanizam koji koncentrira aktivnosti Vlade, EU potpore i aktivnosti jedinica lokalne i područne samouprave, privatni sektor, akademsku zajednicu, razvojne agencije tako što smo ujedinili sve aktivnosti koje su usmjerene upravno na ovo područje Hrvatske koje je u Domovinskom ratu pretrpjelo velike i ljudske i materijalne štete, što je utjecalo na razvojnu dinamiku cijele Slavonije", rekao je Plenković te dodao: "Na današnjoj sjednici imamo niz konkretnih projekata iz područja gospodarstva, prometa, kulture, sveučilišta - cjeloviti pristup koji će biti potvrđen potpisivanjem brojnih ugovora, gotovo milijardu kuna vrijednih projekata za grad Osijek i Osječko-baranjsku županiju, a kada se uzme ukupni iznos projekata koji će biti potpisani za slavonske županije, dolazimo do iznosa od gotovo dvije milijarde kuna."
Tako su nekako, šturo, objavili nacionalni mediji. O čemu se zapravo konkretno radi nije dorečeno, pa ne čudi što ni mnogi slavonski političari, ali i velik dio građana počesto nisu zadovoljni izvještavanjem s istoka Hrvatske. Osim ako nije riječ o nadasve aktulanom iseljavanju mladih, poraznoj demografskoj slici, crnoj kronici i pokojoj bizarnosti.
POGREŠNE PORUKE
Odgovarajući na vijećnička pitanja o problemu iseljavanja na jednoj od sjednica osječko-baranjske Županijske skupštine, i župan Ivan Anušić je rekao kako je glavni razlog iseljavanja gubitak nade u život na ovim prostorima jer se, uz godine nerada, ljudima koji žele ostati ovdje preko medija godinama šalje i pogrešna poruka kako u Hrvatskoj ništa ne valja i da je stanje katastrofalno. Ocijenio je kako se percepcija o Hrvatskoj i njezinoj budućnosti mora početi mijenjati pozitivnim primjerima, radom na projektima koji će ljudima dati nadu da će se ovdje nešto dogoditi za nekoliko godina i da će ovdje imati budućnost. Osječko-baranjski župan smatra da ljudi moraju početi vjerovati u politiku, policiju i pravosuđe, u sve ono što državu čini državom, u čemu veliku ulogu imaju mediji u kojima, kako je ocijenio, "stalno dobivamo primjere kako je u inozemstvu sve super, a ovde ništa ne valja", bio je odrješit Anušić.
I predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović svojedobno je rekla da nije tajna da se mnogi mladi Hrvati u iseljeništvu osjećaju zanemareni i kako su, jednako kao i njihovi roditelji, rastuženi i obeshrabreni "iznimno depresivnom i lošom slikom naše zemlje koja se često plasira u medijima", kazala je.
Proljetos su pak u Otvorenom na HRT-u sudjelovali ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac, Mostov Miroslav Šimić, gradonačelnik Nove Gradiške Vinko Grgić (SDP), gradonačelnik Osijeka Ivan Vrkić, koji su također progovorili o navodno nerelanoj slici o Slavoniji, a koju mediji uporno odašilju. Gradonačelnik Osijeka Ivan Vrkić kazao je kako je situacija u Slavoniji loša, ali ne toliko koliko to predstavljaju mediji. Vrkić ipak ne vidi sve tako crno. Njegov grad, kaže, osjeća napredak.
Inače tisuće stranica tekstova i članaka posljednjih je godinu-dvije ispisano, stotine reportaža o suzama na kolodvorima i pred autobusima koji zauvijek odovoze jedino ono što vrijedi u Hrvatskoj, pa i u Slavoniji i Baranji - mlade. To je primijetio i predsjednik SDP-a Davor Bernardić, te za svog boravka u Vukovaru rekao kako je Slavonija žedna novih radnih mjesta, budućnosti i promjena, ocijenivši da je ta regija ispit za Hrvatsku i ako uspije Slavonija, uspjet će i Hrvatska. Ocjenjujući stanje u Vukovaru, Bernadić je ustvrdio kako se danas o Vukovaru u medijima iz metropole gotovo i ne čuje, a kada se čuje, čuje se po neisplati plaća u Borovu i po minimalnoj plaći za koju Vukovarci rade. “To je danas priča Vukovara, simbola Hrvatske, grada koji je stao, koji je uspavan i koji je zaustavljen”, kazao je Bernardić.
OSIJEK - GRAD DUHOVA?
A i Osijek je postao inspiracija “nacionalnim” medijima (ovo nacionalnim bolje je staviti pod navodnike), ali ne za dobre stvari. Negativan tretman Osijeka kao grada u “nacionalnim” medijima se nastavlja i dalje pa sve vuče na pesimizam i beznađe, a Osijek se nerijetko naziva ni manje ni više nego “gradom duhova”. To pak znači da se grad na Dravi rijetko ili gotovo nikada ne spominje u nekom pozitivnom kontekstu. Tako se ne tako davno recimo cijela Hrvatska ismijavala, zgražala ili što već, nad scenama pomalo brutalnog postupanja jednog osječkog policajca nad staricom koja mu nije pokazala osobnu iskaznicu. Nedugo zatim Osijek je ponovno zabavljao cijelu naciju i postao interesantan javnosti i “nacionalnim” medijima, ali opet ne po nekoj dobroj vijesti, nego po prosvjedu osječkih biciklista. Naime, dobro je poznato kako se oko toga digla velika bura jer su u medijima objavljeni podaci iz kojih se zaključuje kako u Osijeku i okolici žive najgori prometni prijestupnici. Među njima biciklisti kao populacija koja je najviše kažanjavana te su se stoga s punim pravom odlučili javno pobuniti. Negativan tretman Osijeka kao grada u medijima se nastavlja i dalje. Kada je riječ o ostalim gradovima na području Osječko-baranjske županije, stanje ostaje isto.
A zar je to stvarna slika Slavonije i Baranje koju želimo gledati iz dana u dan? Može li se ponekad u kontekstu medijskog izvještavanja govoriti ipak i o pokojim pozitivama, pa makar ih bilo i premalo? Ovako se čak i iz recimo dobrih namjera istoku Hrvatske nanosi šteta. A nju, štetu, rade upravo mediji koji se hvale epitetom nacionalni, premda je dojam da se za njih, takvim pristupom, pojam nacionalno gotovo i ne odnosi na Slavoniju i Baranju.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
ŽUPANI SA SJEVERA HRVATSKE
Dobili minutažu veću od Savjeta za Slavoniju...
Premijer Andrej Plenković na sastanku je u Vladi sa županima pet sjevernih županija razgovarao o osnutku Savjeta za središnju i sjeverozapadnu Hrvatsku, sličnom onomu za Slavoniju. Osnutak toga Savjeta predložili su bjelovarsko-bilogorski, varaždinski, međimurski, koprivničko-križevački i krapinsko-zagorski župan Damir Bajs, Radimir Čačić, Matija Posavec, Darko Koren i Željko Kolar. "Vlada je osnovala Savjet za Slavoniju, za koji je odobreno gotovo dvije i pol milijarde kuna za programe potpore tom dijelu Hrvatske. Svi župani to pozdravljaju i smatraju da je to dobar program, a ono što smo predložili je da se sličan program napravi i za sjeverni dio Hrvatske", izjavio je bjelovarsko-bilogorski župan Damir Bajs. Naravno, vijest je plasirana kao “pobuna” tih župana i dobila je minutažu veću od Plenkovićeva boravka u Osijeku. Inače, samo podsjetimo, riječ je većim dijelom o županijama koje po razvijenosti daleko nadmašuju istok Hrvatske.
IGOR KANIŽAJ
LOKALNI MEDIJI MOGU PROIZVESTI KVALITETNIJI SADRŽAJ NEGO NACIONALNI
Kako biste ocijenili današnje stanje medija u Republici Hrvatskoj? Drugim riječima, kakvi su nam mediji, tiskani i elektronski, i kakva nam je medijska publika?
- Nikada nije bilo lako procjenjivati stanje u medijima. Svako vrijeme imalo je neke svoje probleme i izazove. Prisjetimo se samo vremena privatizacije medija, pa donošenja prvih medijskih zakona, prisutnosti autocenzure i cenzure, razvoja neprofitnih medija, razlikovanja javnih od privatnih, promjena PDV-a na novine, politizacije, propuštenih prilika te konačno brojnih etičkih prijepora. Dok je prije u primarnom fokusu bio političko-ekonomski kontekst, danas mi se čini kako se sve više mediji suočavaju s izazovima promjena medijskih navika publika, što ima veći utjecaj i na poslovanje medija, baš kao i razvoj novih komunikacijskih kanala.
BORBA ZA OPSTANAK
Koliko je u RH izražena polarizacija medija, mislim na odnos tzv. nacionalnih, onih glavnih iz Zagreba, i regionalnih, lokalnih? Možemo li u tom kontekstu govoriti o svojevrsnom medijskom centralizmu?
- Ne bih se složio s vama. Jedno od glavnih obilježja država na ovim prostorima, zahvaljujući austro-ugarskoj tradiciji je snažno regionalno novinarstvo. Po tome se značajno razlikujemo od nekih drugih država i upravo je to lokalno novinarstvo u povijesti imalo veliku ulogu. Pogledajte samo broj županijskih medija (novina i radijskih postaja) i broj ljudi koji su bili zaposleni u tom sektoru. Uostalom, nešto slično možete vidjeti i na primjeru Glasa Slavonije. Što zbog političkih pritisaka, a jednim dijelom i zbog tržišnih uvjeta, ti mediji su danas došli u drugi plan i to mi se čini najveći propust, kao i medijsko okrupnjavanje u radijskom dijelu stvaranjem utjecajnih radijskih mreža.
Kakvo je danas stanje u sferi distribucije medijskog sadržaja? Mogu li tiskani mediji još uopće konkurirati elektroničkima? Je li došlo do promjene paradigme, i u kojem smjeru?
- Ponekad mi se čini da se mi koji se bavimo obrazovanjem novinara zadnji borimo da tisak opstane. Čak mi se u posljednje vrijeme čini da ni nekim izdavačima više nije u interesu razvijati tisak jer sve više ljudi zapošljavaju u digitalnim izdanjima, budući da im je to jeftinije. No većina digitalnih izdanja dnevnih novina, koji su danas najčitaniji portali, ne bi mogli postojati da nije bilo tiskanih izdanja iz kojih su preuzimali veći dio sadržaja. Tisak je oduvijek imao važnu ulogu na ovim prostorima, većim dijelom zbog tradicije i navike.
ZLATNO DOBA TISKA
Nekoliko je problema ovdje vidljivo. Prije svega izdavači moraju priznati da se nisu bavili stvaranjem i odgojem novih publika. Nisu razvijali modele medijske pismenosti kako bi se približili mladim čitateljima. Na svjetskoj razini postoje vrlo uspješni modeli koji pokazuju kako novine stvaraju novu publiku navikavajući ih od ranih dana na takav tip sadržaja. Mi smo u tom dijelu potpuno zakazali. Nadalje, nestalo je veliko tržište na kojem su nastale naše velike izdavačke kuće. Sjetite se npr. vremena prije 2007., koje smo zvali zlatnim dobom tiska, a koje je zapravo započelo krajem devedesetih s milijunskim nakladama novina zbog nagradnih igara, pokretanjem Jutarnjeg lista, a kasnije i 24 sata.
Nevjerojatni su pokazatelji promjena broj zaposlenih u industriji i njihove prosječne plaće 2007. u odnosu prema 2017. godini. Mi smo publiku u Hrvatskoj naviknuli da je sve besplatno (sadržaj na portalima, novine u kafićima) i to je bio poslovni model za koji su se privatni vlasnici medija opredijelili. Čini mi se da njihove politike idu prema tome da tiskani dio drže dok ide, a svoju budućnost vide u digitalnim izdanjima, što će imati značajne posljedice za razvoj medijskog sektora u Hrvatskoj.
Što u takvom odnosu snaga preostaje lokalnim, regionalnim medijima, kako mogu opstati na tržištu, usto još i u konkurenciji portala, blogova...? Kakve su im realne šanse ne samo za preživjeti nego i za razvijati se, osvajati nove čitatelje?
- Ja uopće ne vidim problem u dimenziji lokalno-nacionalno. Naprotiv, lokalno se u nekim državama EU pokazalo kao učinkovito jer su istraživanja pokazala da građani imaju više povjerenja u sadržaj koji proizvode lokalni nego nacionalni mediji. No, vas vjerojatno zabrinjava oglašavanje jer kada su svi budžeti usmjereni prema metropolama, uz pad gospodarske djelatnosti na lokalnoj razini, lokalni mediji bez potpore lokalne samouprave teško mogu opstati. Ako je riječ o samom sadržaju, vi na lokalnoj razini možete proizvesti kvalitetniji sadržaj nego nacionalni mediji. To je prostor koji smo napustili u posljednjih 20 godina jer su se svi okretali prema profitu i vodili su se nekim drugim kriterijima. Upravo zbog portala i blogova lokalno novinarstvo bi trebalo biti kvalitetnije nego ikada prije.
KORIGIRANJE UREĐIVAČKIH POLITIKA
Na lokalnoj razini imate toliko lokalnih priča iz javnih institucija, škola, vrtića, primjera superpoduzetnika. Baš u Osijeku vidimo snažan rast ICT sektora, zar ne? Prije odustajanja od razvoja medija treba razmisliti o korigiranju uređivačkih politika i otvoriti se institucijama na lokalnoj razini. S takvim će se sadržajem i građani na lokalnoj razini lakše poistovjetiti nego s unificiranim vijestima s nacionalne razine. Što prije pokrenite programe medijske pismenosti u dogovoru sa školama i vežite tiskana uz digitalna izdanja, otvorite svoj prostor kako biste mladima dali dodatna znanja i prilike. To je publika koja će odlučiti o sudbini Glasa Slavonije.(D.J.)
ZLATKO MILIŠA
SVE SU POLUGE MOĆI DANAS KONCENTRIRANE U GLAVNOM GRADU
Već petu godinu uživam u ljepotama Slavonije i Baranje. Otkako sam postao stanovnik Osijeka vidim (kao i svi) trošne zgrade s neuređenim pročeljima, napuštena poljoprivredna dobra..., ali i nešto mnogo važnije - svakodnevno svjedočim da ovdje još ima ljudi s toplom dušom, gostoljubivih, solidarnih i altruističnih. To mi treba.
Slavonija bi mogla konkurirati u Europi, a i šire, kao grad i županija s najljubaznijim ljudima. Od kada sam došao u Osijek (prosinac 2012.) bio sam bar u četrdeset kuća kod ljudi koje nisam prije poznavao. Kažu mi kako su vidjeli moje vozilo splitskih registracija, moga vjernog psa, ili čuli drugi dijalekt i tako započeli razgovor. Ovdje nema "dođoša". Ipak, takve priče ne interesiraju medije iz metropolizirane medijske slike. Samo se izvještava i piše o Slavoniji kada su "slučajevi", od siromaštva, nezaposlenosti, iseljavanju ili prigodničarski o gradu heroju, izmanipuliranim "slučajem" štićenica Doma u Osijeku, "krađom" dječjeg igrališta od strane Filozofskog, o stranoj tvrtki koja "otima" vodocrpilište u Slavoniji, policajcima koji "treniraju strogoću" nad nedužnim građanima...
PULS HVATSKE
U "velikim" medijima prevladavaju novinari koji su kritičari svega postojećega (prema diktatu). Danas, kada je tisak pocrnio i požutio, publicitet raste onima koji pljuju po vlastitoj zemlji. Činjenice i istraživačko novinarstvo nestadoše pod diktatom vlasnika medija koji polažu monopol na istinu. Metropolizirane medije ne interesiraju pozitivne vibre iz Slavonije, od poštovanja tradicije do "lega" (prijatelja), ili obiteljskih okupljanja koja su drugdje gotovo zamrla. Ne interesira ih ni tema da (svim) našim Slavoncima koji su otišli trbuhom za kruhom najviše nedostaju prijateljstva koja je nemoguće naći u "uređenim" državama.
U Hrvatskoj izvan metropole (i danas) građani pitaju imaš li koga u Zagrebu da ti riješi problem. Moć je koncentrirana u Zagrebu. Udaljeni od toga centra, ironično ga nazivamo - metropolizirana pamet. Urednici i novinari na HRT-u rijetko pitaju za komentare ili pozivaju društvene analitičare izvan Zagreba. Ispada da se sva pamet ovog svijeta sjatila u metropolu. Ovo ću argumentirati samo jednim primjerom. Iritiran saznanjem o ukidanju kritičke i za dijalog otvorene TV emisije "Puls Hrvatske", 5. rujna 2012. napisao sam kolumnu potpore tada "otpisanom novinaru" i uredniku Branimiru Biliću na portalu Dnevno.hr. U tekstu sam prozvao vodstvo HRT-a, tobožnjeg javnog servisa građana, zbog ukidanja iste emisije koja je (do tada) sustavno pratila i upućivala na koruptivne afere, a smijenjeni Bilić najavio u posljednjoj emisiji otkrivanje novih afera.
DIKTAT IZ METROPOLE
Tadašnje vodstvo HRT-a, na čelu s v.d. urednicom informativnog programa Sanjom Mikleušević-Pavić, promptno je otkazalo suradnju neposlušnim novinarima, među kojima i Siniši Kovačiću i Branimiru Biliću. Imenovana Sanja prešutjela je činjenicu (na konferenciji za novinare posljednjega dana kolovoza 2012.) da Dnevnik 3 na HRT-u više neće voditi njezin kolega Kovačić, koji je neposredno prije smjene objelodanio javnosti mailove Mirele Holy - tadašnje ministrice zaštite okoliša, i šefa Uprave HŽ-a Renea Valčića, u kojemu ga je Holy molila da spasi od otkaza jednu zaposlenicu, njezinu prijateljicu i stranački odanu osobu. Gospodin Bilić 4. rujna obratio se medijima otvorenim pismom s tvrdnjom: "Moju emisiju ukinuli su plaćenici medijskog i kriminalnog podzemlja u Hrvatskoj! Odluku o ukidanju 'Pulsa Hrvatske' donijeli su aktualna politička vlast i moćni čelnici korporacijskog, tajkunskog i bankarskog kapitala". Odluke o smjeni njihovih kolega popratila je šutnjom sindikalna organizacija HTV-a i HND-a. Samo nekoliko dana poslije objavljivanja moje kolumne nazvala me ista Sanja i, kao "komesarka" (poslije podužeg monologa), upitala: "Što ste se vi okomili na mene? Vi i Bilićevi gosti niste doveli do kraja bilo koju koruptivnu aferu! Što želite, da vas nakon svega puštam(o) i dalje?". Rekao sam joj da (mi) Bilićevi gosti nismo državni organi ili isljednici, i ne iznosimo mišljenje koje nam se nameće, kao njoj. Naravno da sam od došao na listu nepoželjnih gostiju HRT-a i od tada nisam pozivan. Do tada sam davao komentare ili bio sudionik na svim važnijim emisijama HTV-a: Znakovi vremena, Indeks (tjedni komentator više od pola godine), Latinica, Hrvatska uživo, Znanstvena sučeljavanja, Riječ i život, Među nama, Dobro jutro Hrvatska, Paravan, Dnevnik HRT-a, Lice nacije, 8. kat, do (spornog) Pulsa Hrvatske.
ODVRAĆANJE POZORNOSTI
I još nešto, ranija vlada RH sustavno je uništavala poljodjelstvo i tjerala seljake na permanentne prosvjede. Milanovićeva vlada tada je naložila da se pod okriljem noći izvjese ploče s ćiriličnim natpisima na državne institucije u gradu heroju. "Ovo u Vukovaru je ‘diverzija’ odvraćanja pozornosti javnosti s bitnih ekonomskih i socijalnih problema kojima je ova država bremenita", izjavio je svojevremeno za jedan internetski portal umirovljeni general M. Lukić.
Još i ovo, primjerice. Mainstream medije tada, a i danas, ne interesira štetnost GMO-a. Američka multinacionalna korporacija Monsanto jedna je od vodećih na svijetu po profitu koji zgrće na GM proizvodima. Ta je megakorporacija sredinom srpnja 2014. donirala pola milijuna eura za sjeme kukuruza poljoprivrednicima u Hrvatskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini. Poplave u tim krajevima pomogle su toj korporaciji, pa je sjeme izvezla u te zemlje pod izlikom humanitarne pomoći. U Hrvatskoj o ovome nije izvijestio ni jedan mainstream medij.
I tako dalje... Završit ću svoj prilog jednom sjajnom porukom. U Bilju, mjestu pokraj Osijeka, vlasnik etnoimanja, znakovita naziva Orlov put, jednom mi je rekao: "Jučer, kad sam se vratio iz Zagreba, uhvatila me panika jer mi je metropola tako blizu. Nepuna tri sata vožnje do moje oaze mira".