Sažeto, što donosi Vaša knjiga Mediji i lokalne i regionalne samouprave u RH, o kakvom se istraživanju radi? Ta je knjiga pobudila veliko zanimanje stručne javnosti i pozitivnih reakcija nije manjkalo...

- U ovu sam priču krenula s ciljem da zabilježim svoja iskustva i znanje koje sam stjecala kroz praksu. Cilj mi je bio predstaviti i opisati poslove u odnosima s javnošću u javnom sektoru gdje kolege rade ogroman posao u sjeni, od strateškog komuniciranja, komuniciranja s medijima do protokola i organizacija manifestacija, ali i niza uredskih poslova. Dakle, najčešće su “katice za sve”. Htjela sam naglasiti koliko je u bilo kojoj instituciji potrebna i važna dobra organizacija osobe ili službe za odnose s javnošću. Razmišljala sam zašto ne pojednostaviti taj početak svim kolegicama i kolegama koji se nađu u prilici raditi poslove odnosa s javnošću u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, prenijeti znanja i iskustva svih kolega iz struke, s jedne strane, a s druge strane iskustva i razmišljanja novinara o suradnji s komunikacijskim stručnjacima iz lokalne i regionalne samouprave.

Istraživanje sam započela u sklopu pripreme završnog rada na Poslijediplomskom specijalističkom studiju odnosa s javnošću na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Veliki posao, puno intervjua, neformalnih razgovora s kolegama PR-ovcima i kolegama novinarima, puno razmijenjenih e-mailova s cijelom Hrvatskom... Rezultat je sažet i pretočen u knjigu, a meni je osobno najdraže to što sam i danas u kontaktu s većinom kolega s kojima sam razgovarala pripremajući ovaj svoj projekt. Evo, koristim priliku pozdraviti moje kolege iz Slavonije, Sandru, Marinu, Tomislava Sašu...

Da se poslužim riječima g. Skoke - što mogu drugi gradovi, općine i županije naučiti od Primorsko-goranske županije koja je primjer kvalitetnog komuniciranja?

- Zahvalna sam profesoru Boži Skoki na tako lijepim riječima koje su velika podrška i najbolja motivacija u poslu koji radimo. Nije jednostavno obavljati poslove odnosa s javnošću vodeći računa o čak 11 sektora kroz 11 upravnih odjela i koordinirati brojne županijske institucije. Mislim da je uspjeh zajamčen onda kada se voli posao koji se radi, kada se radi profesionalno i stručno. Onda možete računati na to da će kad-tad netko primijetiti vaš trud i, konačno, dobre rezultate. Ništa od toga ne bi bilo moguće bez podrške vodstva Županije, prije svega župana Zlatka Komadine, koji je otvoren za ideje i prijedloge struke. Kada imate takvu podršku i povjerenje, onda je sve puno lakše.

Ono na čemu posebno inzistiram jest da svi u timu moraju znati sve poslove. Svi smo multipraktici. Od pisanja tekstova, organiziranja događanja do uređivanja vlastitih tiskanih medija, web-stranica i online komuniciranja ili pak osmišljavanja protokolarnih darova i komunikacije s građanima, državnim i međunarodnim institucijama. Sve je to dio strateškog komuniciranja nezaobilaznog u procesu brendiranja županije. Drago mi je da se rezultati vide, i da se priča kako se dobro radi u Primorsko-goranskoj županiji.

Kakav je, po Vama, odnos glavnih, tzv. nacionalnih medija (napose iz Zagreba), prema regijama i lokalnim zajednicama (gradovima, županijama)? Drugim riječima, možemo li, i u kojoj mjeri, govoriti i o svojevrsnom medijskom centralizmu danas u RH, zbog kojeg trpe regionalni, lokalni mediji?

- Mediji rade svoj posao najbolje što mogu kako bi osigurali čim veću gledanost, slušanost i čitanost. Nacionalni mediji prenose teme od nacionalnog značenja, a lokalni i regionalni mediji važni su jer daju puno prostora temama koje su zanimljive i važne lokalnoj zajednici. To je njihova misija i mislim da se ne bi trebali “natjecati” s nacionalnim medijima, nego razvijati ono u čemu su bolji od nacionalnih medija, a to je sve s predznakom lokalno i regionalno. Iz perspektive lokalne i regionalne samouprave važne su obje razine medija. Imamo li zanimljive priče i vrijedne projekte i programe, i znamo li ih prezentirati, bit ćemo zanimljivi svim medijima.

Meni osobno kao PR-ovcu lokalni su mediji jako važni jer su vrijedan komunikacijski kanal prema građanima županije kojima se prvenstveno obraćamo. Naravno da svi radimo na tome, dobre priče imaju bolji doseg u javnosti. U konačnici, sve je to stvar dobre i uspješne prezentacije i dobrog i uspješnog komuniciranja tema.

Zagrebačke medije, dojam je, regionalno uglavnom najviše zanimaju crna kronika, iseljavanje mladih i afere... Što u takvom odnosu snaga preostaje lokalnim, regionalnim medijima, kako mogu uopće opstati, na tržištu, usto još i u konkurenciji portala, blogova... Što im je činiti, mogu li ih lokalne vlasti podržati i održati, ovisno o interesima...? Sudeći prema Primorsko-goranskoj županiji, to je moguće...

- Kao što sam rekla, lokalni mediji su važni i potrebni. Najuspješniji su, najčitaniji i najgledaniji kada se bave lokalnim temama i daju prostor lokalnom stanovništvu. Mislim da je to formula za uspjeh. Imate priliku prikazati posebnosti u obliku, na način i, možda, narječjem, koji razumiju i vole čuti “u eteru” ljudi iz vašeg kraja. Primjerice, mi u Primorsko-goranskoj županiji poznati smo po vrlo živopisnim pokladnim običajima. Imamo zvončare koji su uvršteni na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine, veliki međunarodni riječki karneval... Sva su ta događanja zanimljiva i nacionalnim medijima, ali najbolja izvješća i najviše prostora daju lokalni mediji jer znaju da ih lokalno stanovništvo radije prati čekajući da se netko od poznatih pojavi u kadru ili na fotografiji. Nije li tako? Koliko ja znam, lokalna i regionalna samouprava u Hrvatskoj uspješno surađuje sa svojim lokalnim medijima. Međusobno poznavanje i poštovanje između institucije i medija uvijek će rezultirati dobrom suradnjom.(D.J.)

Ermina Duraj, voditeljica Kabineta župana, Službe za odnose s javnošću i protokol, Primorsko-goranska županija